Nakon smrti kralja Ludovika I. sudjelovao u dinastičkim borbama kao protivnik kralja Sigismunda Luksemburgovca i bio pristaša Ladislava Napuljskoga, koji mu je povjerio na upravu banovine Dalmaciju i Hrvatsku (1391).

U Bosni se potom pod vodstvom Hrvatinića i kralja Tvrtka II. stvorio pokret protiv Ugarske i kralja Sigismunda Luksemburgovca Nakon Sigismundove vojne intervencije (1408.) i pokolja bosanske vojske kraj Dobora, Hrvoje je prešao na Sigismundovu stranu.

No već 1387. godine, u vrijeme građanskog rata između pristalica i protivnika kralja Sigismunda, drvenu ogradu srušili su, po nalogu kralja, žitelji Gradeca.

Oba kalnička grada oko 1408. godine u vlasništvu su Barbare Celjske, žene kralja Sigismunda.

Ucinio je to kad je u samostanu postao poglavar, a još više kad je postao nadbiskup u Polocku, u Ruteniji, koja je iz ruskih prešla u poljske ruke za vrijeme kralja Sigismunda III.

Hospital je svojim novcem podigao ondašnji građanin Čazme Toma Brumen, vikar biskupa zagrebačkih, tajni pisar kralja Sigismunda Luksemburškog i kanonik.

Najznačajnijie dijelove numizmatičke zbirke čini antički novac koji je bio u opticaju između 1. st. p. n. e. i 5. st. n. e. (od Oktavijana do Honorija), te skupni nalazi srebrnih ugarskih denara kraljice Marije i kralja Sigismunda s prijelaza 14. u 15. st.

Vrlo su lijepi i dragocjeni prikazi panorama gradova: na taliru Augsburga iz 1641. g., Beča iz 1626. g. ili na poljskom taliru iz 1629. g. kralja Sigismunda III s panoramom grada Toruna, panorame Nürnberga, Basela i drugih gradova.

Banica grofica Khuen-Héderváryjeva, grofica Khuenova, iz godine hiljadu trista šezdeset i prve, grofica lichtenberška i barunica novolembaška iz hiljadu petsto sedamdeset i treće, gospodarica Nuštra, Hédervára i Vicze, rođena grofica Teleky, carska i kraljevska patronatska gospođa od madžarske plemenitaške linije, priznate od kralja Sigismunda prije pet stotina godina, stoji na balustradi sa barunicom Ludmilom Teodorom Marijom Gabrijelom Inekeyevom rođenom groficom Deymovom, kćerkom češkoga grofa Franca Paula Marije Zaharije Antona Wenzela Deyma i grofice Marije de la Fontaine i d ' Harmoncourt-Uverzagt, i s groficom Julijanom Drašković-Erdödyjevom, suprugom gospodara trakošćanskog, damom reda Velikog krsta sa zvijezdom i kćerkom komtura ad honores kraljevskog bavarskog reda svetog Jurja, Erdödyja Štakorovečkog, i tu pristupa k njoj nepozvana »so eine hergelaufene Schlawoniterin, und spricht sie an, in einer Art und Weise« 1, da banica i nije mogla drugo nego da joj ne odgovori ni slova.

Pošto se u poveljama, poteklim iz kraljevske kancelarije, spominju kao bani Dalmacije i Hrvatske u isto doba: Johannes de Medwe (1414 1419.), Albertus de Ungh, prior Auranae (1419 1426.), Mikula de Frankapan (1426 1432.), to su možda u isto vrijeme bila za Hrvatsku i Dalmaciju po dva bana, ili što je vjerojatnije, da Ivaniš nije priznavao tada kralja Sigismunda, pošto se ni u jednoj kraljevskoj povelji ne spominje on među državnim dostojanstvenicima. "

Kralj Tvrtko umro je 1391., a mirom između njegovog nasljednika bosanskog kralja Stjepan Dabiše i ugarsko-hrvatskog kralja Sigismunda iz 1394., Hum je opet (nakratko) vraćeno u vlast sada već znatno oslabljenog bosanskog kralja.

Petstota obljetnica dodjele povelje poljskog plemstva i grba biskupu Ivanu Stafileu (1472 - 1528) od poljskog kralja Sigismunda I. obilježit će se u dvorcu Vitturi u Kaštel Lukšiću i Župnoj crkvi u Kaštel Štafiliću u petak 12. listopada 2012. godine.

Izložen je prijepis povlastica iz Bule kralja Bele IV kojom je Pagu podario status slobodnog kraljevskog grada, povelja kraja Ludovika Anžuvinskog, te povelja kralja Sigismunda.

Vanjski izgled je sjajna neobična mješavina bajkovite fasade i uobičajenog izgleda pješčanog dvorca, obnovljenog od Kralja Sigismunda u 15. stoljeću, ponovno ga je obnovila carica Marija Terezija u 18. stoljeću, izgorio je do temelja 1811. g. i potpuno obnovljen 1968. g.

Na izložbi su prikazane i povelje kralja Ludovika Anžuvinskog i kralja Sigismunda kojima Pagu potvrđuje pravo na vlastitu upravu.

Tu leži i opat Blažene Djevice kanonik Lovro, pod već visokim čempresom, prijatelj njegove majke Kazimiere, na koga je Filip jedno vrijeme sumnjao da bi mu mogao biti ocem, a tamo negdje uz glavnu stazu lijevo, sav obrastao travom, sa crnom ovalnom pločicom na teškom, masivnom križu, tamo je grob njegova legitimnog oca Filipa, sobara i ličnog kamerdinera Njegove Presvjetlosti Biskupa Silvestra, po kome se on sam iz vlastite inicijative prekrstio u Filipa, premda je bio kršten na ime poljskog kralja Sigismunda, a i u školi su ga sve do gimnazije zvali Sigismund.

Samo su muž i sin jedne jedine Frankopanke, Elizabete, grofovi Celjski Fridrik i Ulrik postali kneževima odnosno prinčevima (illustres principes) Svetog Rimskog Carstva, budući da je Fridrikova sestra Barbara bila žena cara i kralja Sigismunda.

Za vladavine kralja Sigismunda (14. stoljeće) došlo je do reorganizacije županija.

27. veljače 1397. na ' ' krvavom saboru u Križevcima ' ' po nalogu kralja Sigismunda ubijen je tadašnji gospodar Međimurja Stjepan Lacković i njegov sin Andrija.

Tako je bilo i u vrijeme kralja Sigismunda (1387 1409.).

U toj kraljevskoj kapeli obavljeno je i vjenčanje kralja Sigismunda Anžuvinskog s Barbarom Celjskom kojemu je prisustvovalo više od četristo europskih kraljeva, prinčeva i velikaša.

Srebrni novac od 6 groša, kovan od poljskog kralja Sigismunda I (1506. - 1548.), težine 5,3 gr.

PULKEN, POLCHEN Naziv za visokokvalitetni polugroš poljskog kralja Sigismunda I (1506. - 1548.), koji je kasnije služio kao uzor sličnom novcu kralja Češke i Madžarske Ludoviku II Jageloviću (1516. - 1526.).

U vrijeme kralja Sigismunda Kalnik doživljava sjajno doba.

Donji grad povlasticu slobodnoga i kraljevskog grada dobiva 1405. godine od kralja Sigismunda (Žigmunda) s pravom podizanja gradskih bedema.

Gore spomenuti knez Stjepan dobi po svojoj materi grad Metliku i Steničnjak, njegov brat Ivan, koj neprestano vodjaše rat za kralja Sigismunda proti buntovnikom hrvatskim, dobi na dar grad Cetin, a po svojoj ženi Anki kćeri Majnharda kneza goričkoga, dobi grad Raspurk i dodje u rodbinstvo s kraljem Sigismundom.

Još na višji stupanj slave i bogatstva podignu se njegov sin Nikola, koj g. 1394. od Mihajla Prodaniča, sina Akuševa, kupi grad Ribnik, a g. 1395, od kralja Sigismunda grad Ozalj.

Fabijan Bičkele, pristaša kralja Sigismunda spominje se kao vlasnik grada u ispravi iz 1397. godine.

U burno vrieme kraljice Marije i kralja Sigismunda bijaše ovaj kralj radi oskudice novacah i drugih kojekakovih neprilikah i potrebštinah prisiljen učiniti savez prijateljstva sa silnimi i veoma bogatimi knezovi Celjskimi, koji za njega i za njegova tasta, kralja Ludovika, mnoge stekoše zasluge.

Ljubimac kralja Sigismunda, u bližnjem rodu s bogatim knezom od vlaške Gorice, Henrikom, kojega sestru imao je za ženu, kao takodjer s mnogimi bogatimi vlasteli u Istri, Kranjskoj i Hrvatskoj; vlastnik četerdeset gradovah u Hrvatskoj i njekih u Kranjskoj; poznat i štovan u Mletcih i u Rimu, a strašan svojim siromašnijim vlasteoskim susjedom, bijaše on ujedno po primjeru tadanjih vlastelinah i dosta velik silnik, prem da se je odlikovao pobožnoštju i ljubavju prema crkvam i monastirom, bivši osobito darežljiv prema pavlinom kod sv. Nikole na Gvozdu i Crikvenici kao i prema franjevcem kod sv. duha od Modruša.