Svečano otvaranje desete obljetnice bit će na Udbini 25. srpnja za vrijeme svete mise koju ću u 11 sati slaviti s prisutnim svećenicima na temeljima krbavske katedrale a na čast sv. Jakova starijega, zaštitnika nekadanje Krbavske biskupije.

Javnu rasvjetu dobit će Imotska, Županjska, dio Krbavske ulice, te ulice Julija Domca i Josipa Lovretića, Grge Novaka, Braće Kevo, Dunavska i Dravska, Kupska-Koranska-Bosutska, kao i produženje u Ulici 30. svibnja.

Bilo je to 2003. godine u prigodi obilježavanja 510. godišnjice od Krbavske bitke.

Magla onemogućava pogled na Krbavsko polje, poprište malo poznate Krbavske bitke 1493. godine.

Zabilježeno je da je na upravljanje dobio posjede u Anadoliji, kao i da je bio ucesnik Krbavske bitke.

Prije toga najveći iseljenički val bio je u vrijeme ugroze od Turaka i svoje vrhunce imao je od Krbavske tragedije 1493. do pobjede pod Siskom 100 godina poslije (1593.).

Nakon odlaska iz svetišta, mons. Tomislav Rogić poveo je vjeroučitelje na iskopine ostataka nekadašnje krbavske katedrale sv. Jakova koji potječu iz 13. stoljeća.

Korenica je inače nastala u podnožju srednjovjekovnog grada Mrsinja koji je bio sjedište Krbavske biskupije u vrijeme tatarske provale u Hrvatsku.

Tako je hrvatski pop Martinac, u svom glasovitom zapisu nakon tragične Krbavske bitke 1493. godine, s velikom tugom izvijestio kako Turci nalegoše na jazik hrvatski, odnosno navališe na hrvatski narod.

Bitka kod Siska bila je prekretnica koja je naznačila zaustavljanje turskog prodiranja dalje u Europu, a imala je i osobiti psihološki utjecaj, jer je njome po prvi puta nakon Krbavske bitke uspostavljena ravnoteža na hrvatsko-turskoj granici.

U svjetlu lika sv. Jakova vratimo se, braćo i sestre, ponovno ovom mjestu na kojem se nalazimo i počecima drevne Krbavske biskupije i katedrale.

Turska vojska 1493. nekoliko mjeseci prije Krbavske katastrofe porušila je sve modruške crkve.

Onamo je donesen kamen izvađen iz temelja krbavske katedrale i stavljen pred Papu da ga blagoslovi za temeljni kamen Crkve hrvatskih mučenika.

Taj blagoslovljeni kamen je 9. rujna 2003. godine, na dan Krbavske bitke, bio na Krbavskom polju usred vjerničke zajednice, koja je, predvođena svojim pastirima, na grobovima palih branitelja slavila svetu misu, nekrvnu žrtvu Isusa Krista.

Stolna crkva krbavske i modruške biskupije bijaše crkva sv. Marije, ka se je zvala prvo sveti Marko. 5) Od ostalih crkava hvali se u ono doba crkva sv. duha, izpod koje bijaše trg.

Kamen temeljac za crkvu Hrvatskih mučenika (u daljnjem tekstu CHM) je izvađen iz temelja krbavske katedrale, a zatim je taj kamen 8. lipnja 2003. blagoslovio Sveti otac Ivan Pavao II. na Trsatu.

Ova misa ujedinila je i nedavno proslavljeni blagdan sv. Jurja koji je zaštitnik isto tako drevne Krbavske biskupije.

Simbol mora i Velebita iz donjeg dijela knjige povezan je sa simbolima svetaca, Sv. Jurja, Sv. Nikole, Sv. Marka, Sv. Jakova, i s Navještenjem Blažene Djevice Marije na gornjem dijelu, kao simbolima povijesnih biskupija: Senjske, Otočke, Modruške, Krbavske i današnje Gospićko-senjske.

Tako u X i XI st. bilježimo postojanje Gatske županije sa sjedištem u Otočcu, Ličke sa sjedišetem u oko današnjeg Počitelja, Krbavske županije sa sjedištem u Krbavi (danas Udbina) itd.

O porastu značenja Like unutar Ugarskog kraljevstva govori i osnivanje Krbavske biskupije 1160. godine, sa sjedištem prvo na Mrsinju iznad Korenice, a zatim na Udbini.

Nakon Krbavske bitke u Modruškoj županiji je zavladala panika.

U tom smislu je 1986. vodio pripreme i rad znanstvenog skupa: " ", u povodu 800. obljetnice osnutka krbavske biskupije, a 1997. međunarodnog znanstvenog skupa " ".

Istočna granica Bužana slijedila je najviša uzvišenja Ličkog sredogorja i tu se doticala župe Krbavske.

Nakon Krbavske bitke vidjele su " puka hrvatskoga rasutje ", sve su vidjele kako u blizini njihovih staništa turska konjica uništava plodnu zemlju.

Od njih su potekli knezovi Kurjakovići koji su bili gospodari Krbavske župe i okolnih od 1298. god. pa do pada Krbave pod Turke.

Crkva na Udbini trebala bi biti crkva naše nacionalne, hrvatske složnosti i pomirbe (Zašto ne?) To bi trebala biti crkva naše hrvatske jednodušnosti za sve što je veliko, lijepo, plemenito i poželjno, Crk-va gdje će se naša međusobna ljubav osobito nje-govati i na humusu zemlje udbinske i susjedne krbavske zemlje koja je obilno zalivena krvlju Hrva-ta

Na kraju je podsjetio kako je Sv. Jakov zaštitnik stare Krbavske biskupije iz čijeg vremena potječe i ova istoimena crkva.

Najprije smo razgledavali ostatke katedrale sv. Jakova, krbavske stolnice iz 12. st. za koju su stručnjaci zadarskog Arheološkog muzeja utvrdili da je dugačka 32, a široka 12 metara sa svojim poligonalnim svetištem uključujući vanjske i unutarnje kontrafore.

Prostor Krbave u kanonskim vizitacijama Modruške (Krbavske biskupije) u 18 stoljeću naslov je izlaganja Šime Dema i Maje Matasović.

Od tada se naziv Lika postupno proširio na ostali dio ličke zavale, brinjski potkapelski prostor, te uski kordunski pojas podno sjeveroistočne padine Plješivice. [ 1 ] Jedini dio Ličko-krbavske županije na koji se nije proširio regionalni naziv Lika primorski je pojas od Ledenica, sjeverno od Senja, do Barić Drage na jugu, što je očito posljedica izrazitih prirodno-geografskih različitosti, ustaljenosti pojma« primorje »i istaknute velebitske reljefne barijere, utjecaj velebitske barijere ne odražava se samo u prirodno-geografskim obilježjima, posebno izrazitim u klimatsko-ekološkim razlikama između njegove ličke i primorske padine, nego i odgovarajućim razlikama u poljoprivrednoj proizvodnji i s tim povezano tradicionalnom gospodarstvu, fizionomiji naselja i načinu života, dakle kulturnim elementima koji determiniraju geoprostorni identitet.