Inače je dobar i voli kad mu se kreveljim, onda se smije toliko da počne štucati.

Ma kreveljim se sad, ali kako će mi bit sutra..

Jbg, sorry, uhvatila me ljubav pa se samo kreveljim: cerek:

Ponekad, kad sam u gostima, među zvanicama, pomislim: šta bi se sad desilo da ja u po priče, razbijem sve te opšteprihvaćene standarde ponašanja, skočim na ovaj stočić oko koga smo svi posedali i počnem da urlam, da se kreveljim i rušim sve okolo...

no, kako je tekla naša priča s plakatima? na shimpoo pimpoo kompletan artwork preuzeli su greiner i kropilak (slavni zagrebački multimedijaši osamdesetih im je polje djelovanja bilo u dijapazonu od dizajna, stripa sve do prozaistike. poznati po suradnji i s jednim od najvećih strip velikana danijelom žeželjem), od naslovnice kazete (tada još nije bilo cd-a, a ploče su umrle) preko dizajna pr-a, sve do plakata koje nikad nisu napravili. naime, njima je bilo milije da napravimo šablonu imena banda i preko nje posprejamo što je više moguće pročelja po našoj purgeriji. akcije su podrazumijevale okrilje mraka i gluha doba noći, naravski;) kasnije, na dernjavi i fred astaireu artwork preuzimaju bruketa i žinić (brijemo na muške parove, još niste skužili, he he), naglašavam bruketa i žinić glavama i bradama (dobro, bruketi nije rasla brada), a ne njihova danas nadaleko cijenjena manufaktura sa desecima zaposlenih. za dernjavu se baš i ne sjećam plakata, a za fred smo imali jumboe na kojima se ja iritantno kreveljim, a ostali izgledaju ko skupina gay voajera. jebiga, to se tražilo. tad. na bogu smo zahaltali mauricia ferlina, prvenstveno za spotove, no on je nominalno dizajner, vrhunski dizajner i radio je s nama i omot ploče, karte za koncerte, prve službene majice, sve do plakata. konekšn se produžio i na drveće i rijeke i na dokument, sve dok mauru nije dopizdilo. na pjesmama za gladijatore pronalazimo jednog mladog, genijalnog i fantastično lijenog momka tomislava turkovića koji radi kompletno oblikovanje i tadašnje verzije sajta, naslovnjaka albuma, loga, amblema, sve do plakata. moram naglasiti da tu prvi put uvodim yayu bez čijih crteža i platformi tom ne bi bio toliko uspješan. mada, ponavljam, to je božjim prstom dotaknut lik kad odraste (a nadam se da u međuvremenu možda i je) bit će jebena faca. (upravo iznad ovog teksta blješti banner za pipschipsvideoclips.com koji je corpus delicti navedene suradnje) u međufazama, za neke off stvari ili tamo gdje mi se ne bi dalo navlačiti turkovića počeo sam intenzivnije raditi s kućnim prijateljem i dizajnerom vladimirom šagadinom, s kojim smo prvenstveno yaya, pa i ja napravili cijeli niz tour plakata, plakata za velike zagrebačke gigove, band majice, omote promo singlova, a bogme i ovih dana moramo dovršiti buljuk vrlo bitnih vizuala (o čemu ne bih ovom prilikom) u svemu tome, svo vrijeme nedostajao je onaj opći, univerzalni plakat. plakat neovisan o albumu, projektu, nekoj aktualnoj bendovskoj akciji i prilici. (često se desi da prođe 3 i više godina između naših ploča, plakati se potroše i brojem i ideologijom. pa mi je u nedostatku plakata fakat teško naštancavati već postojeći jer sam intimno izašao iz te faze, a i koga osim mene, iskreno, boli kurac) neki koji uvijek možeš uvaliti i reć to smo mi. plakat koji govori koliko god se mijenjali, radili iz faze u fazu sasvim oprečne stvari, eto, to smo ipak kad se sve zbroji i oduzme mi, pipsi. jedan od frajera s kojima nikad nismo surađivali, a kod mene zaista izaziva rešpekt je sigurno igor hofbauer. tip kojeg godinama nisam zvao, šapnut ću vam to da nitko ne čuje, jer sam imao tremu. jebiga, njega respektira i moja žena koja ne jebe nikoga. najbolji crtač generacije. lik kojeg poštuju. kopiraju. parafraziraju. gospodin koji godinama utječe na moj grad. igor hofbauer je devedesetih, za vrijeme vladavine kluba močvara svojim plakatima naprosto mijenjao lice zagreba. bitno utjecao na pročelja, na gradski duh. (oh, on zaista mrzi da ga se gleda kao dizajnera močvare, ali, hof, ovdje se iznose notorne činjenice) reklo bi se, zapišao se po zidovima metropole. često nisam imao pojma, nit sam iz auta hvatajući zeleno mogao skužiti koji je bend u močvari, koje događanje dapače, ja nažalost više nisam generacija močvare, nikad tamo nismo ni svirali (što mi je jako žao. ne bi nikad ni imali veze s tim klubom da nismo baš tamo iznajmili prostor za snimanje spota za zdenku i vanzemaljce. to se na spotu, naravno, uopće ne kuži. prostor ko prostor.) nije bitno uvijek sam ispred i iza svega skužio hofa i bio mu zahvalan na tome što svojim radovima razjebava monotoni zagrebački asfaltni feng-shui. hofov rukopis je toliko drugačiji, jak, influentan da na svakog prolaznika, volio on to ili ne, znao za band/klub ili ne, djeluje ko 13 frame u sličici. onaj frame kojim majstori manipuliraju našom sviješću

Dok sam se ja slikao sa šalom Osijeka po trgu, Belgijski policajac me sa udaljenosti od 50 - tak metara, promatrao i snimao, što se ja to kreveljim sa šalom ispred foto-aparata Japanskih turista.

jebite se svi, al meni je ovo presuper... jer ja radim svom dragom slično: rofl: super mi je vidjeti njegovu facu kad se kreveljim: cerek:

Kreveljim se pred ogledalom, a to, vjerujte, briše bore.

Ne kreveljim se, ne plazim jezik, ne pokazujem nikome dugi nos, srednji prst ili bosanski grb, samo se tiho smijuljim zblenutom blejavom stadu koje, očito, sad odjednom nikako ne može shvatiti što mu se to zbiva.

I sad, pokupih svakojake muzike Gramove i kreveljim se uz nju.

Ja nemam pojma Njemački (učio ga osam godina), Engleski govorim kao Mr. Bean, beljim se i kreveljim.

Kreveljim se pred ogledalom u svrhu fizikalne terapije.

: nemoj bit licemjeran jer si ti mene vrijeđao bez argumenata, a sada meni spominjes da ne govorim argumente. (to se odnosilo na ovo gore kada mi je rekao da sam balavac i da se ne " kreveljim ")

Ča želiš da buden Želiš da budem političar? da lažem ljude u oči hladno i bezosjećajno da im se kreveljim s TV ekrana iako dobro znam da znaju da ih lažem i i da sam ja tek krupno Govno u skupom odjelu i baš me briga za to.Za te, bit ću taki

Nisam mogao ovako nešto izreći a da se pri tome bar malo ne kreveljim.

Da.. svijesna sam toga nedaj boze da vidim ili cujem nesto sttasno.. imam 23 godine prvi puta mi se to desilo kad sam isla s prakse doma prije 4 godine.S jednim prijeteljom sam usla u autobus i na jednoj stanici je usla jedna gospoda sa malim djetetom, nisam je vidjela samo sam cula da je rekla brzo brzo i mislila sam da se nesto desilo i doslo mi je taj nagon i morala sam van, a ona je to rekla samo da sjednu brzo na stolicu: - D kad smo izasli bilo mi je dobro ali se opet moramo vratit u autobus opet kad smo usli ista stva.Od tada imam strah od tih javnih prijevoza jefno sam vrijeme pjesacila do prakse kilometre i kilometre.. uz sve to sam imala otezano gutanje ubrzano kucanje srca, znoj me oblio od glave do pete.Radila sam ultrazvuk srca koji je trajao 45 minuta, stitnjacu sam provjerila, onaj akt gutanja s pasazom jednjaka, ultrazvuk abdomena, vadila krv, EKG konstantno i nikad nista nisu nasli iako sam ja mislila da sam gotova da imam sve zive bolesti (jasno mi je da ovaj forum nije za hipohondare vec za ljude s anksioznoscu ali morala sam i to dodati) onda se odjednom sve smirilo vise nisam razmisljala o najgorim mogucim dogadajim, i smijala sam se sama sebi kako sam uopce mogla bit tako smijesna.No prosle godine u 11 mj.jedem ja pastetu: - Dmalo mi je teze prosao zalogaj i uhvatila me panika da nemogu gutat.. i tako danima nisam jela ni pila jer sam utupila u glavu da nemogu gutat onda sam opet pregledala jednjak i taj akt gutanja i sve je bilo u redu.svaki dan sam osjecala zgaravice i to je zaista od tog stresa i straha. Ali nisam se vise htijela zatvarati u kucu i nigdje ne.izlaziti zato sto smatram da je to najgore za mene bilo jer kad izades sve to uz ljude koje vani vidis nekako zaboravis.Napadaj panike sam dozivjela milion puta a najsmijesnije mi je bilo ja se tresem srce kuca dvijesto na sat dlanovi mi se znoje gutat nemogu a moj decko pokraj mene komentira: " joj daj tina ne seri (s oprostenjem na izrazu) opet brijes, sad kad te odpeljam na hitnu opet ti nece nista naci.i onda se pocnem smijat jer se nemogu suzdrzat s obzirom da se uvijek kreveljim. I onda mi bude najgore sto mi poslije toga ne vjeruje jer kao ja se smijem: -) mislim ja ipak da netrebamo o tome svemu previse razmisljat i da se trebamo zaljubit tako da o ljubavi razmisljamo a ne o panici: - D pusa svima ako ima netko fb neka me doda..: - D

Kreveljim mu se u lice, ali i uzmičem; tek je pitanje trenutka kada ću strugnuti, proletjeti pokraj njega, ustrčati kao vjeverica uz neku povijesnu fasadu i usput razbiti, dokrajčiti dragocjenu stvar.

Slatko se smijesim i kreveljim, ni ne razmisljajuci o tome kako mi je lijepo u tom periodu.

Bila bi jedino gola na prematalici ili da mi je u krilu a da se ga kreveljim i tepam joj.

S ljudima takvog kova se ja salim privatno, kad i ako, i jer smo prisni; a ne kreveljim mu se sa sigurne daljine (od 2000 godina) kao papci

11. Kada sam sretna, a to obično prati neka luda euforija, konstantno pjevušim, plešem, kreveljim se i grlim ljude.Najčešće pjevušim neke ultra smiješne cajke

To ti se meni već par puta dogodilo, odem negdje, trolam i kreveljim se do besvijesti a kartona ni od korova

A da ne govorim koliko mi utiču na mimiku, jer bole pa se više ne kreveljim kao ranije

Nekad se događa da se na određenoj temi (nikad nekoj ozbiljnoj) kreveljim i svađam sam sa sobom

Hm, voli slusat normalan glas, ali mog bebaca najvise nasmije kad se kreveljim.:) Ribica (slucajno se potrefilo da stvarno je), mis, mrvica..

Naravno da neće jer se ne kreveljim mrtvim ljudima

Ja se ne kreveljim, broj jedan

Dobro ljudi, trava je individualna biljka: zubo: Na mene ne djeluje ublažujuće i ne kreveljim se, kako neki da; a pogotovo oni koji žive u uvjerenju da je trava svima opuštajuća

Kreveljim se onima koji misle da je samo jedan bio diktator.

Kreveljim se na monitor i razmišljam da li das zapalim još jednu cigaretu