Domaćin programa Pero Kvrgić publiku provodi kroz prostor Krležinog stana i evocira sjećanje na prvi susret s Krležom i njegovim teatrom.

Ideja ovog scenskog susreta je razgovor kroz fragmente Krležinog djela.

U srpnju 1942, šest godina poslije ljubljanskog prvotiska, a četiri godine uoči definiranja korpusa Balada Petrice Kerempuha u ediciji Nakladnog zavoda Hrvatske, u tjeskobnim ratnim bdjenjima, iz nikotinizirane i narkotizirane memorije izranjao je čudesni, upravo nevjerojatni lik Terezije Goričančeve, jedinog pravog Krležinog pretka, jedinog pretka kojeg je doista želio: (...) Kosa joj je bila crna kao ebanovina, gusta, silan talas do koljena, a mirisala je bogato po nekom miomirisnom ulju.

Predlažem fenixu i svima koje muče slični problemi pročitati ako već ne kompletno, dijelove Krležinog romana BANKET U BLITVI

Već i to da su se Balade pojavile na Danima satire ukazuje da se iz slojevitosti značenja Krležinog opusa mogu izvući i naglasiti satirični elementi te da oni mogu biti zahvalna sastavnica kabaretske predstave.

Ili da se vratimo na Krležinog gospodina generalnog Domaćinskog: On zna kako su te stvari riješene rezolutno u Frankfurtu, u Nürnbergu, u Salamanki, on je čitao Rosenberga, on zna što je kolonijalna bagaža, a naše selo nije za drugo nego da bude vezano uz rudo, a ne da se igra kočijaša, on znade što se misli na ' Kaj Orzeju ' i zato, molit ćemo lijepo, godine osamnaeste, kad je on u ovom istom vinogradu, s ove iste verande, vlastoručno ustrijelio ona četiri bandita, ona četiri muža, rebela, zelenokaderaša, one revolucionarne svinje, on je već onda znao kojim će se smjerom razviti Evropa, jer je to u stvari logično, jer je to jasno, jer tako traže interesi evropskog javnog mišljenja, interesi evropskog morala i poštenja, interesi, molit ćemo lijepo, u posljednjoj kozekvenciji, jednog zdravog i za život sposobnog naroda. ' '

Po riječima samog Marksa njegova je sreća što se rodio nakon Newtona, Descartesa, Darwina, Kanta, Hegela i drugih, koji su svojim djelima već pridonijeli jednoj od najsavršenijih društvenih ravnoteža koje mu omogućuje njihovu opću sintezu u Znanstveni socijalizam. 19. stoljeće nikako kao neka pojava danog trenutka, kao možda još jedan Horuk u spašavanju što se spasiti dade iz klasne golgote Čovjeka - Barbarina, Krležinog Rogatog Dvopapkara, Siledžiju na Olimpu konkurentnosti u mjesto civilizacijskog Suradnika. 19. stoljeće, ne kao još jednu reformsku društvenu Glistu, ili neku prolaznu pojavu koja ubrzo zastarijeva, završavajući na anakronom smetlištu povijesti, već kao perpetuirajuća vrijednost nove epohe Humanizma koja otvara veličanstvenu uzletnu pistu čovjekovom letu prema samome sebi, najcjelovitijem planetarnom biću.

Puno je poveznica na današnje vrijeme, recimo ta recesija koja se stalno spominje, ali ono najbitnije su muško-ženski odnosi koji se po meni nisu ni promijenili od Krležinog doba.

A što se linije stvaralaštva tiče i Krležinog poziva za slobodom u literarnom stvaralaštvu tj. slobodnom isticanju mišljenja Mandić očito ne shvaća kontekst u koji Krleža stavlja tu slobodu, a to je socijalistička književnost s temeljnom odrednicom očuvanja ideje jugoslavenstva.

Njegovu sjajnu adaptaciju Krležinog Logora pustit ćemo iznova ove godine, jer je dvadeseta obljetnica smrti velikog pisca.

Svaki izlazak na ulicu nudio je međutim atmosferu prema kojoj je uskovitlana fantazmagorija Krležinog Kraljeva prava bonaca.

Čovjek bi pomislio da su upravo izašli iz Krležinog romana Na rubu pameti, pa ako im se netko i riječju suprotstavi, ako njegov interes odudara od interesa ostalih, evo ti problema.

Globalna tražilica Google, u svojoj hrvatskoj verziji, odlučila je na naslovnicu staviti lik Krležinog junaka Petrice Kerempuha.

Također na susjednom brijegu se nedavno odronila zemlja na samu cestu Tuškanac, a budući da je Bandić za potrebe ljetne pozornice uklonio sva stabla i sa druge strane Krležinog Gvozda (zašto su stabla sa strane smetala za gledanje filma?) čini mi se da je pitanje vremena kada će se i taj dio brijega odroniti.

Pročitavši danas u J. L. tekst Jurice Pavičića dio kojeg citiram, sjetih se odlomka iz Krležinog eseja ' O malograđanskoj ljubavi spram hrvatstva ' čiji jedan dio također citiram u ovom postu kao uvod citatu iz članka J. P.

Taj utisak i percepcija Krležinog dela danas su zanimljivi i provokativni kao da ih autor sam podgreva svojim direktnim delovanjem i prisustvom.

Glumac, recitator, pjesnik, pjevač, vlasnik Krležinog šešira.

Za uspješnu svjetovnu osobu samo najbliži znaju koliko ne vrijedi (ovo u vezi Krležinog lika).

- Predstava koja sugestivno spaja lutkarski imaginarij, glazbu i scenski pokret dajući posebnu atmosferu vizuri Krležinog svijeta u kojem se spaja svijetlo i tama, refleksivnost i dramatičnost je predstava " Michelangelo Bounarotti ", obrazložila je odluku žirija, da u kategoriji za najbolju predstavu u cjelini nagradu dobije upravo zadarski Michelangelo, predsjednica Prosudbenog povjerenstva Milena Dundov.

Naime, Vinko je napravio adaptaciju Krležinog djela Adam i Eva, te u predstavi igra ulogu Sudbine, dok će Boško i Ivana igrati Adama i Evu.

Godišnjica se poklapa i s četiri desetljeća koja su prošla od Krležinog zadnjeg posjeta Kulturnom centru Beograda, kada je u tadašnjoj Čitaonici, danas Artget galeriji, organizirana izložba njegovih knjiga.

Samo dvije godine nakon praizvedbe Albatrosa, Ranko Marinković, koji je do tada bio i suradnik Krležinog Pečata, uhićen je u okupiranome Splitu te interniran u talijanski logor u Kalabriji.

Obljetnice Proustovog i Krležinog rođenja; Svjetsko prvenstvo Harryja Pottera; Maja Hrgović u Granti.

Svi smo mi maske i svi smo mi zakrinkani i svaki čovjek osjeća potrebu da skine svoju masku na jedan tren, da se raskrinka, da progovori po crti svog intimnog raspoloženja. " citat je to iz Krležinog romana Na rubu pameti na osnovu koje je nastala istoimena monodrama u dramaturškoj obradi, režiji i glumačkoj interpretaciji prvaka Drame HNK u Zagrebu Dragana Despota, a za koju je glazbu skladao Arsen Dedić.

Predstavu sam pogledao na Bitefu, i smatram da je građena po mjeri Krležinog Gvozda.

Vinko, Boško i Ivana uspjeli su u naumu da mlade ljude privuku u Kazalište, a ujedno su i oduševili kritiku koja je sumnjala u njihove sposobnosti izvođenja Krležinog djela.

Dopusti mali, neznatni test: Molim te, Babl, otvori bilo koju stranicu Matoševog, Ujevićevog, Krležinog proznog teksta, da ne govorim o poeziji, i onda pročitaj bilo koji Šimpragin pasus.

Iz te analize proizašlo je stilsko određenje Krležinog teksta, koje je naravno bilo ekspresionizam.

U posljednje se vrijeme iz raznih kutaka regije sve češće javljaju znaci potrebe za ponovnom aktualizacijom Krležinog djela, a ovaj program odgovora i na te zahtjeve.

Neki od krležijanaca govorit će i na okruglom stolu u prostorijama Hrvatskog društva pisaca 7. srpnja u 13 sati, posvećenom aktualnosti Krležinog dramskog djela i njegovim novijim realizacijama.