Naime, Miloš i u« Klitostori »eksperimentira s mnogim aspektima proznoga izraza, pri čemu postupci osciliraju u svojoj radikalnosti sve do same granice razumljivosti.

Nasljednik i protagonist srednjoeuropske tradicije intelektualiziranoga esejizma (kakvu nalazimo, npr., kod Krausa i Rilkea, pisaca koji su snažno utjecali na Krležu), pisac je u esejiziranju cijeloga svoga proznoga spisateljstva nerijetko izbrisao granice među žanrovima: tako se misaono-esejistički pasaži pojavljuju u romanima i novelama, a posebno u dnevnicima i putopisima.

Ne nalazeći se ni u središtu " zapada " (Francuska, Engleska, Sjedinjene Američke Države), niti dovoljno " egzotični " (Rusija, Latinska Amerika), pisci od Austrije do Poljske, glavna značajka kojih je intelektualizirani esejizam u svim formama proznoga spisateljstva, ostaju dijelom zbog sivila i mučnine tematike, a još više zbog zahtjevnosti obradbe nedovoljno prihvaćeni i poznati.

Posebna, i vjerojatno najbolja Krležina intimna knjiga, jedan od vrhova moderne europske misaone i ispovjedne književnosti su " Davni dani ", spoj dnevnika, memoaristike i kasnijih autorovih redaktura (velik dio proznoga uratka potječe iz razdoblja 1. svjetskoga rata, no pisac ga je pedesetih godina dosta radikalno revidirao).

U solidnoj formi knjige uspio je ponuditi književnoj javnosti samo dio svoga opusa, i to isključivo proznoga (Iverje, 1899., Novo iverje, 1900., Ogledi, 1905., Vidici i putovi, 1907., Umorne priče, 1909., Naši ljudi i krajevi, 1910., Pečalba, 1913.).

Njezino je mišljenje da prevoditelj s talijanskoga jezika proznoga teksta Transita nije i pisac izvorne stihovane Legende o sv. Jeronimu, koju je, doista, mogao napisati Marko Marulić (kako je, svojedobno, pretpostavio i F.

Završavajući zbirku pjesmama u prozi, Mađer koristi rečenicu kao još jednu poetsku mogućnost pa se tematsko⠀ idejne fiksacije osvjetljavaju i iz proznoga rakursa.

Ovo zasigurno jest jedan od četiri-pet naslova koji će, kako se to već kaže, ' obilježiti tekuću godinu ', bez straha se kladim kako će ' trajati ' još dugo nakon što ta sezona završi, znatno je bolji od proznoga prvijenca Olje Savičević Ivančević, zbirke priča Nasmijati psa (koja je imala sjajnih dijelova, ali i bila višestruko neujednačena), ali je sasvim izvjesno i da ajmo još malo frazirati ' ostavlja prostora za autorski napredak '.

U njoj sabire pet priča ' fusnotiranih ' Autorovom bilješkom koja govori o desetogodišnjoj povijesti nastanka knjige, njezinim citatnim relacijama s knjigama Cesarea Pavesea, Felisberta Hernándeza i Imrea Kertésza (ali i s holivudskim blockbusterom Bitka za Staljingrad) i, konačno, smješta je unutar proznoga ciklusa Enciklopedija očaja, započetoga istoimenim ' triptihom o nestajanju ', objavljenim prije tri godine.

Riječ je o 140 različitih tekstova, proznoga i poetskog karaktera, nastalih u razdoblju od 1956. do 2006., podijeljenih u 12 poglavlja, koje je autorica objedinila pod naslovom Dodir vremena.

Podosta od nabrojenoga (arhetipska energija mita, spoj mitskoga i nacionalnoga, secesijski rekvizitarij) može se primijetiti i u opisu njegova proznoga stvaralaštva, budući da pojedina njegova prozna djela »odgovaraju europskoj paradigmi na području bajkovite pripovijetke koja crpi iz nacionalne mitske predaje« (V.

I u jednog i u drugoga pjesnika, indikativno, bile su one objavljene unutar proznoga, novelističkoga teksta Nekad bilo sad se spominjalo i Veli Jože.

Jasno se prepoznaju konvergencije s poetikom lirike Psovke, kao i proznoga pisma.

Svojim djelom i svojom intelektualisti č kom prozom, izme đ u Dostojevskoga, od kojega se razlikuje odsu ć em eshatološke projekcije, i Krleže, od kojega se razlikuje udaljavanjem od ideologijnosti, u č e ć i eti č ke imperative od Kanta, uvažavaju ć i drugost od Simone Weil, pobunu od Camusa, a ba č enost od Sartrea, Šegedin je inauguratorom odre đ enoga proznoga modela u poratnoj hrvatskoj književnosti, koja se ujedno uklapala u širi kontekst egzistencijalisti č ke, intelektualisti č ke, esejisti č ke i psihoanaliti č ke proze.

Dok u pojedinim novelama preteže tzv. lirsko oblikovanje građe, prepoznatljivo kao poetiziranje proznoga sloga ili unošenje poetskih komentara u realistički narativni okvir, odnosno tematiziranje nesretnih sudbina i emocionalno-duševnoga života (Naš Pilip, Moj djed, Biser-Kata, Mira Kodolićeva i poslije nastale tzv. psihološke novele), u drugima je ono donekle izjednačeno s praktičnim postavkama gospodarske i socijalne analize (Slavonska šuma, Proletarci, Tena).

Ono je u našoj kulturi prototip proznoga povijesnog djela.

Ogranak Matice hrvatske Koprivnica i Kulturno umjetničko društvo Elizabeta iz Jalžabeta priredili su 17. travnja u Društvenom domu književnu večer posvećenu Marijanu Horvatu, u povodu kako je to posebno apostrofirao prof. Dražen Ernečić šezdeset godišnjice njegova članstva u Matici hrvatskoj (pristupnicu Matici hrvatskoj potpisao je 1944. kao gimnazijalac) kojom su predstavili Horvata kao pjesnika, proznoga pisca, profesora i pedagoga, rođena u Jalžabetu, a prebivalištem i djelovanjem vezana uz Koprivnicu.

Ovaj dio udžbenika istovremeno periodizira, teorijski raščlanjuje, kritički selekcionira te se društveno angažira, problematizirajući korelaciju hrvatske suvremene prozne prakse i europskoga proznoga i teorijskoga konteksta.

Fabularna nabijenost proznoga predloška namjerno je takva kako bi pokazala suvišnost i mehaniziranu repetitivnost logoraškoga života, pa se Zholdaku proširenje metafore logora još i može oprostiti, no kad umjesto sukoba oko manjerke više, ili boljeg para valjenki, na što se svodi život protagonista, krene u apstrakciju vlastitoga komentara u drugom dijelu predstave, Zholdakova imaginacija postaje njegov najveći problem.

Tim prije što će hrvatskome čitatelju postati jasno da tu ima podosta i srodnih tendencija, poput ponovnog osmišljavanja povijesnih konstrukcija, vraćanja arhetipskim sustavima pripovijedanja i sve ÂťmasovnijegÂŤ organiziranja proznoga teksta kao poetskoga teksta.

Mjesto je, naravno, Dnevni boravak riječke MOLEKULE, bivša zgrada Ivexa, Delta 5. Fliegerfest je, ako to do sad niste saznali, središnja Katapultova književna večer, što znači da se članice i članovi udruge iz čitave Hrvatske okupljaju ne bi li zainteresiranoj publici predstavili što su novoga proznoga napisali tijekom prošle godine.

Nekonvencionalna tehnika pisanja usredotočena na leksičku ekonomičnost te nelinearnost narativnoga izlaganja, što specifičnost proznoga diskursa usmjeruje stvaranju niza jasnih i živopisnih situacija, u temelju su osobitosti izraza koji uzmicanjem od pretjerana sentimenta u potpunosti prožima svijet romana Crnac Tatjane Gromače.

" Alisa bez ogledala " važna je i zbog začuđujuće jačine proznoga izraza na kakav nas do sada nisu navikle domaće pripovjedačice.

Prilikom dodjele nagrade za njegov prvi roman Nijedan pogled, na kojoj je portugalski Nobelovac José Saramago istaknuo kvalitetu njegove proze, Manuel Frias Martins, uručitelj nagrade, rekao je: " Ujednačenost proznoga ritma i teme, filozofska zrelost određenih misli i ljepota slika, neki su od nepobitnih elemenata ovoga romana ".

U korpusu europske srednjovjekovne književnosti staronordijske sage imaju značajno mjesto: svojim pripovjednim strategijama i oblikovnim osobinama predstavljaju najrazvijeniji oblik srednjovjekovnoga proznoga pripovijedanja na narodnome jeziku, koje kombinira mitološke, religijske, kozmogonijske teme s povijesnim događajima i fikcionalnim elementima.

Nije riječ samo o izvorima inspiracije i tehnikama kojima ćemo sami sebe dovesti u inspirativno stanje i na neki način ovladati vlastitim stvaralačkim potencijalima, nego upravo i o razložnom objašnjavanju i sklapanju strukturalnih elemenata proznoga teksta.

S druge strane Iva Rosanda Žigo iz Kulise.eu konstatira: Graditi predstavu bez teksta, bez dijaloga, lišenu međusobne izravne komunikacije, isključivo dakle tehnikom pripovijedanja predstavlja iznimno zahtjevan i težak posao koji u središte scenske pozornosti postavlja glumca i mogućnost da svojom igrom, spremnošću na niz transformacija i udvajanja uloga prikaže svu složenost proznoga izričaja Tatjane Gromače.

U Mađarskoj je početkom 1950 - ih godina u kopijama rukopisa kružila njegova pjesma Posmrtna besjeda, koja se u jednu ruku poigrava temom prvoga mađarskoga proznoga jezičnog spomenika (nastao oko 1200) i temom pjesme Dezs a KosztolĂĄnyija jednaka naslova, koja funkcionira kao prethodnica.

Posljednja ovosezonska premijera Zagrebačkog kazališta mladih obrada je proznoga klasika 20. stoljeća, Velikog Gatsbyja Francisa Scotta Fitzgeralda, u režiji Ivice Buljana.

Sve u svemu, od proznoga zapleta u kojem se odvija idealizirana borba između smijeha i straha ostao je u Slovenskom mladinskom gledališču samo bogati okvir koji zadržava postavke Bildungsromana i kriminalističkog žanra, bez onog vitalnog humusa predloška iz kojega pršte zaključci, točnije samo premise.