Lacica je u kaputu prepoznao nekadanju surku Benjoševu.

- Pa živio - klikne Lacica i uzme već da se ruga Radičevićevoj i Batorićevoj slutnji.

I svi mi ostali dadosmo se svladati Jagičinim umijećem, pa kad je na koncu uz medenjake i paprenjake došlo voće, mogosmo tek da se divimo krasnoj crvenoj boji ogromnih jabuka, a Lacica nije više imao ni jedno puce da otpusti - morao je i remen na stranu.

- Kod moga Đukice dugo se spava - Lacica tvrdi, da ondje piju kavu u dvanaest - objeduju u pet - a večeraju u deset.

- Ugursuz Lacica - i Batorić se nasmiješi.

Bio i magnificus Radičević i Štefica Petrović i Lacica Kuntek i gotovo svi drugi susjedni vlastelini i župnici.

Lacica odmah nastupi svoju službu; - najprije pozdravi kućedomaćinu, zahvali za iskazanu čast i imenuje " fiškuše " sa svakog kraja stola, da mu potpomažu u vršenju njegove " odlične, ali i teške službe ".

- I Lacica kićenom riječi nazdravi današnjemu godovnjaku Jankici Ercigonji: - Ja pijem i ispijam - eto - te predajem našemu milomu " illustrissimo domino ".

- Posla je mnogo - reče Lacica i stade nazdravljati po redu gostima, davajući svakome družicu.

Dok je došao red da se Alfonz nazdravi, bio je Lacica dobrano već ugrijan i nije baš pazio na riječi.

Kod pečenke naruči Lacica " bilikum ", jer su bila tri ili četiri gosta koji su prviput u kuću došli.

Ovaj to učini, a tek sada se sjeti Lacica da je i barunica prviput gost u Paštrovića.

- " Lacica je već previše razigrao društvo " - rekne mi podjašprišt i pokaže na donju stranu stola, gdje su mladi ljudi pod vodstvom Lacice počeli pjevati:

Batorić umah uhvati svojim glasom, Lacica za njim, mi ostali također, pa se starački hrapavi glasovi složiše s nešto previsoko nategnutim sopranima dječaka, i tako diljem drevne kuće zaori duga melodija starodavne pjesme, uzdižući nam srca, nadahnjujući nas žarom vjere, blažeći nas zadovoljstvom

Lacica i Đuka bili su pravi majstori; ovaj posljednji to više što je tvrdo vjerovao u sve što je znao o duhovima.

Jedini je Štefica unaprijed označio svoje stanovište kratkim i jezgrovitim: " To je preludo vjerovati ", no zato se ipak čitavo vrijeme brižno ugibao da svrne svoj pogled kroz vrata u druge tamne sobe, pa je dapače problijedio kao krpa kad mu je Lacica, zaklinjući se svime što mu je drago, rekao da je nedavno vidio njegovu pokojnu punicu gdje lijeće nad zgradom kotarskog suda.

Već sam se pobojal za te, moj spectabilis - dovrši sasvim ozbiljno Lacica.

Još, još, kad su mi se zmekli Štefica, Lacica, Tomica, ali ti, ajde ti z menom.

Mjesto njega ravnao je Lacica Kuntek.

Među prvim zdravicama bila je zdravica današnjoj kršćanskoj slavi, kojom je prilikom Lacica posebice istaknuo Batorića kao najvjernijega čuvara starih običaja.

- Da se ide - odvrati odlučno Lacica, koji je uvijek s istinskim zanosom i uzbuđenim srcem slavio Benjoševe pečenke.

Sad je illustrissimus zapao u najbolju volju, tek se je žalio što Lacica ne igra taroka i tako nema partije.

I kad smo se nešto prije ponoći razilazili, bude dogovoreno da Paštrović ide s Radičevićem, a Lacica i ja s Batorićem.

- I neće zapasti - vjeruj, illustrissime - ja to ćutim u svim kostima - oglasi se Lacica i žurno skoči s postelje, da i on poleti k prozoru.

Lacica ipak tvrdokorno ostaje kod svoga proročanstva.

- Je li danas ili sutra - isto je - primijeti Lacica.

- Ha, gle špiritista - nasmija se Lacica.

- Neće nas u bundama prepoznati - rekne Lacica i zamahne rukom prema dvoru.

- Jesu li gospodin sami? - upita Lacica.

- Eto čitave slave - klikne Lacica i migne lukavo očima prema meni za leđima Batorićevim, dok smo unilazili u dvor, te se penjali uza stube.