Rafaelove su bogorodice u vrijeme renesanse bile vrhunac slikarstva, najviši umjetnički izraz u prikazu ženske ljepote, stava likova, pokreta, proporcija i sl... u međuvremenu, postale su crkveni općeprihvaćeni i popularni standard prizora bogorodice s djetetom... kartoline s likovima Reafaelovih bogorodica, kalendarske reprodukcije i masovnost učinile su od tog motiva jedan dosadan dekorativni dodatak, kič takoreći... u ruralnim sredinama, po otocima i u starim kućama naći ćeš često Rafaelove motive uokvirene najjeftinijim lata-okvirima... hoću reći, kad se neki motiv ili izraz previše eksploatira, on izgubi svježinu, izvornost i postane dosadan i ispran klišej...