Osim toga, u hrvatskom jeziku kao nedvojbene književnojezične činjenice postoje toliki orijentalizmi (čarapa, majmun, musaka, papuča, top...) kojima se u profesionalnom kulinarskom leksiku može pridružiti i imenica čorba, iako će ona izvan toga profesionalnoga leksika i frazeologije biti shvaćana kao stilistički obilježena, kao regionalizam.

U kontekstu domaće pop scene jedan je od rijetkih o čijem se leksiku može raspravljati i mimo glazbe.

Jezik mu je splitska čakavica s umjerenim staroslavizmima, raguzeizmima i štokavizmima, dok latinski odražava srednjovjekovlje i u leksiku i u stilu.

Kršić, pak, kaže kako inzistiranjem na " prvom hrvatskom prijevodu " sami desničari svoju domovinu i njezinu kulturu guraju na rub i provincijaliziraju te kako na argument o " nedovoljno hrvatskom leksiku " ne vrijedi trošiti riječi.

Upotrebljavam doduše hajdegerijansku leksiku, no posrijedi je struktura samog odnosa između znanja i ne-znanja.

dakako, sam novosadski dogovor je kolosalan dokaz koji pobija tvoju tvrdnju da su hrvatski i srpski izjednačavani samo u leksiku, već sam spomenuo notornu činjenicu da se ta dva jezika uopće pokušalo učiniti jednim jezikom (samo u leksiku?) i to ne treba posebno dokazivati znajući da se jezik zvalo hrvatskosrpskim ili srpskohrvatskim. unatoč jasnoći situacije proučit ću knjigu stjepana babića: Hrvanja hrvatskoga: u koštacu sa srpskim i u klinču s engleskim (2004.) i vidjeti što o tome kaže stručnjak pa se javim.

Morao bih biti »Iz ove određenosti valja razumjeti i pojavu brojnih barbarizama i tuđica, poglavito talijanizama, u Kamovljevu leksiku, uz također zamjetne arhaizme i neologizme.

Pola stoljeća nakon Skokove opaske, koju smo naveli na početku ovog teksta, Vinja je ihtiološku terminologiju grosso modo svrstao u ove skupine: 1. nazivi koji potječu iz mediteranskog supstrata, a koje su najstariji priobalni južni Slaveni primili grčko-rimskim posredstvom (ribe najintenzivnije eksploatacije kao tuna, sardela); 2. nazivi preuzeti od Grka posredstvom romaniziranog predslavenskog življa (dalmatski jezik, npr. pagar, fag, triglja, tragalj...); 3. nazivi preuzeti iz jezika dalmatskog romaniziranog življa koje su Slaveni zatekli na tlu koje su zaposjeli i stisli u gradove i na neke otoke gdje se njihov dalmatski jezik u rasponu od nekoliko stoljeća ugasio, ostavivši znatan broj tragova u leksiku hrvatskih obalskih dijalekata (lokarda, liča, ovrata itd.); 4. ihtionimi koji su rezultat nekad mnogo intenzivnijih dodira sa stanovništvom južne Italije (Magna Graecia) kao, recimo, ukljata; 5. brojni nazivi (lancarda, pešebarila, cevul...) koji su u naš jezik ušli za višestoljetne mletačke dominacije; 6. neznatni broj naziva za ribe koje su iz Amerike donijeli naši povratnici (sonfiš, jalotel); 7. imena hrvatskog podrijetla koja se odnose najvećim dijelom na ekonomski nevažnu ribu i druge morske organizme.

A i manji rječnik koji bi se koncentrirao samo na antonimne odnose u leksiku svakako nam je potreban, posebice takav koji bi donosio primjere iz različitih korpusa.

Podrobniji članak o temi: Povijest hrvatskoga jezika u SFRJ U Jugoslaviji se nastavilo (od Države SHS - a, Kraljevine Jugoslavije, gdje je hrvatski jezik došao u kontakt sa srpskim ponajprije u zajedničkim državnim zajednicama) unitarno nastojanje za oblikovanjem srpskohrvatskoga kao " središnjega jugoslavenskoga jezika ", u leksiku se nastojalo postići sinonimizacijom hrvatskih i srpskih riječi, leksičkom egalizacijom i postupkom biranja zajedničkih riječi.

Njegov najznačajniji rezultat je Hrvatski čestotni rječnik (Moguš, Bratanić, Tadić) objavljen stjecajem raznih, pa i ratnih, okolnosti tek 1999. Postojanje toga korpusa od nezaobilazne je važnosti za konkretnu, provjerljivu usporedbu stanja leksika nakon 1990. prema leksiku između 1935. i 1978.

Knjigu čine tri cjeline posvećene komiškom leksiku, a građu je autor skupljao

Da ne duljim: jel ' se može prevesti (tako da bude vidljiva razlika u grafiji, pravopisu, sintaksi, leksiku, semantici,..) članak iz " Neue Zuericher Zeitung ", tako da bude objavljen u " FAZ "?

Primijetio sam da su Hrvati, u patoloskom primjeru jezickog cistunstva i nastojanju da svoj jezik ucine sto vise razlicitim od srpske varijante, pocetkom 90 - tih poceli uvoditi novokomponovanu, rogobatnu leksiku tipa NDH i arhaizme iz 19. vijeka.

U nastavku su navedeni neki aspekti nužnih hrvatsko-ukrajinskih komparacija: sličnosti u leksiku karpatskih Gucula i hrvatskih stočara Velebita, u gospodarsko-kulturnim zonama Panonske Slavonije i šumsko-stepske zemljoradničke regije Ukrajine, u tipovima kuća i pokućstva različitih ukrajinskih i hrvatskih regija, u melosu i odjeći pojedinih regija Hrvatske i Ukrajine, te antropološke srodnosti pučanstva Ukrajine i Hrvata.

Dobar dio tog ugleda, čini se, roman duguje samoj ambiciji: široki zahvat rekonstrukcije novije povijesti kroz kompleksan obiteljski narativ, pokušaj da se ta povijest pritom konceptualno osmisli i ' razjasni ' sredstvima fikcije, evidentan trud i rad na leksiku i ritmizaciji rečenice... zasigurno nisu osobine većega dijela onoga što se uobičajeno naziva ' suvremenom proznom produkcijom '.

Zagrebački govor, koji se više očituje u akcentu nego u leksiku, monopolizira poziciju urbanog i postaje govor Grada dok splitski vernakular postaje monopolistički ekvivalent za govor Mora i priobalja.

Iako joj je narječna osnovica štokavski ikavski govor, nije mu namjera pokazati dijalekatno stanje, nego opisati književni jezik, pri čemu uzima u obzir sva tri narječja, osobito u leksiku.

Tu je posebno zanimljiva posljednja pripomena o svijesti i iskustvu jer Pavlovićeva poema alibizira prigodničarsku primisao složenim nizom postupaka: a) citatnim odnosom prema leksiku i ritmometričkim podstrukturama, b) širim ludističnim parafraziranjem Matoševih pjesama i c) cikliranjem stilistike i u stihovima koji nisu parafrazni, ali kao razlikom spram mjesta na kojima Poema ostaje ÂťsamaÂŤ, naime u svojim stilskim rješenjima (tu je u prvom redu riječ o lakostihovnoj matrici, točnije o postupcima elipse koji to omogućuju).

Zato ove forme danas možemo i moramo smatrati integralnim dijelom hrvatske jezuične prakse, napose čakavske, i dati im u leksiku mjesto koje zaslužuju.

Ono što može zasmetati na početku jest njegova ponešto dijalektarna karakterizacija lika (u naglasku, a ne u leksiku) za što doista nema ni razloga ni potrebe.

Prvi govori o Splitskom leksiku, drugi o jeziku Robija K., treći o jeziku športaša (Tonija Kukoča, Gorana Ivaniševića i Blanke Vlašić).

Baš kao i autor ovog romana, kojim kroz satiru prokazuje proces modernizacije i prilagodbe društva zapadnim vrijednostima, njegov pripovijedač, Hajri, odrasta u doba veliki promjena, početkom dvadesetog stoljeća, kad je bogata otomanska tradicija i kultura, pod vodstvom Mustafa Kemal Atatürka doživjela drastičan preobražaj (od društvenih, religijskih i inih novina, istaknut ću samo jednu na koju sam naišao: provedeno je pročišćavanje turskog jezika kojim je iz raskošnog otomanskog rječnika uklonjeno tri četvrtine riječi jer su bile arapskog i perzijskog podrijetla - upravo ovome, nekorištenju jezika koji je bio u ustima sviju - usprotivio se Tanpınar, te je zbog zadržavanja zabranjenog u svom leksiku osudio svoja djela na nezainteresiranost nadolazećih generacija, a zbog čega smo na kraju dobrim dijelom i mi prije čuli za Orhana Pamuka, nego za Ahmeta Hamdija Tanpınara), zbog čega će osjećati tjeskobu, jer postao je taoc tog modernog svijeta, kako kaže, meteža čiji smisao nikako nisam uspijevao dokučiti ".

To se očituje i u leksiku: javna žena je promiskuitetna žena, a javni muškarac je ugledan građanin.

Interesantno je da je mnogim imenicama koje pripadaju našem leksiku dodan nastavak us, koji je karakterističan za drugu deklinaciju imenica muškog roda u latinskom jeziku, a tim se postupkom želi na još jedan način ukazati na univerzalnost struktura.

Ukupno je do 1930 - ih objavio nekoliko stotina pjesama, ali se neusporedivima drže Balade Petrice Kerempuha (1936) s vizijom povijesnih slika i figura u leksiku barokne kajkaviane.

tQpFiRKKvp 16.04.2012, 12:11:31 Poštovana Tanja, pojava jednog Lončarića (Ivana) u Hruševcu kod Stubice 1567. g. liimsm da ne daje odgovor na Vaše pitanje, kao ni 15 godina stariji zapisi o Lončarićima na posjedu zagrebačkog Kaptola u Sisku vojvodi Tomi Lončariču, kmetovima Stjepanu i Ivanu Lončariću i njihovom prezimenjaku Dmitru u Hrastelnici kod Siska. (vidi knjigu Sisak u obrani od Turaka 1544 - 1597 (Zagreb 1993) Naime, tako učestalo prezime kao što je Lončarić (vidi o njemu u Leksiku prezimena) očito ne obuhvaća samo pripadnike jednog roda.

Formalno, mogli bismo izdvojiti i raznolike kolorature toga izraza, očitovanog u izboru versifikacije, u leksiku i sintaksi hrvatskoga književnog standarda te u idiomatici pjesnikova govora djetinjstva, milozvučna kraškoga kaja, ali i u konfigurativnim naznakama jedne literarizirane, opće istarske čakavice.

Ušumović reinstalira stilsko-pripovedne tehnike prethodne epohe, dok Ðurđevićka translira savremeni poetički prtljag u međuratno razdoblje, i to uz dve novine: ona obnavlja socijalno raslojenu govornu leksiku urbane sredine, nudeći vanliterarno otkriće (ili bar podsećanje).

U leksiku pokreta Marie Chouinard povremeno se referira na Nijinskijevu viziju, kako Posvećenja tako i Fauna (na turnejama se ova dva rada često izvode u istoj večeri), no u potpunosti se odmiče od narativnosti originalne verzije.