Leptin je odgovoran za reguliranje tjelesne težine i metabolizma.

" Miševi koji nemaju leptin ne mogu prestati jesti.

Postanu toliko veliki da se ne mogu ni kretati ", objašnjava Moïse Bendayan, profesor patologije na Medicinskom fakultetu sveučilišta u Montrealu, koji već nekoliko godina temeljito proučava leptin.

Jedan od uzroka je nađen u samom masnom tkivu: masne stanice oslobađaju messengere (TNF-alfa, interleukin-6, leptin) koji stimuliraju proizvodnju inflamatornih proteina u jetri.

Objasnili su to proizvodnjom dvaju hormona koji kontroliraju apetit: grelin i leptin.

Leptin luče adipociti (stanice masnog tkiva) i djelovanje mu je upravo suprotno od grelina.

Pretilim majkama se razvija defekt hormona koji regulira težinu i tako uzrokuje da i njihova djeca postanu pretila.Prema istraživačima iz Guy i St Thomas bolnice iz Londona, hormon leptin koji kontrolira želju za jelom, proizvodi se u prevelikim količinama kod pretilih žena, a prevelika razina hormona opet može oštetiti žlijezdu koja kontrolira težinu fetusa. " Ovo je krajnje zabrinjavajuća perspektiva s obzirom na porast pretilosti među ženama fertilne... više

Inzulin, razina šećera u krvi i leptin su na normalnoj razini onda kada se prehrana temelji na manjim i češćim obrocima.

Masno tkivo kao najveći endokrini organ producira hormone (koji sudjeluju u metaboličkim poremećajima uzrokovanim pretilošću) kao što su: renin-angiotenzin, adiponektin, leptin, ASP (protein koji stimulira acetilaciju) i sl.

Od svih peptidih hormona, najviše je istražen leptin, koji služi kao središnji kontrolor statusa masnoća u tijelu.

Inzulin, glukagon i leptin tri su ključna hormona, koji metabolički utječu na razinu šećera u krvi i predstavljaju čvrstu vezu između debljine i dijabetesa.

Prema tome istraživači zaključuju kako leptin možda ima posredničku ulogu kod povišenog krvnog tlaka induciranog pretilošću.

To su: povišeni leptin, rezistin, slobodne masne kiseline, angiotenzin II, PAI-1, TNF-alfa, dok je adiponektin snižen.

Smatra se da neravnoteža adipokina (leptin, rezistin, adiponektin) sudjeluje u nastanku IR.

Manjak sna će povećati razinu hormona gladi (ghrelin) i omesti proizvodnu hormona sitosti (leptin), zbog čega povećavate rizik od prejedanja.

Leptin je hormone adipocita i mogao bi biti važan u normalnih i dijabetičnih trudnoća.

Istraživači su proučavali 9 - godišnju djevojčicu čiji organizam zbog genetičke mutacije nije bio u stanju stvarati leptin.

Ipak, ako je vjerovati znanstvenicima koji proučavaju hormone leptin i gerlin, prečesto konzumiranje hrane može poremetiti prirodne tjelesne signale.

Taj se osjećaj stvara u našem mozgu pod utjecajem proteina (naziva se " Ob protein ", " obesity protein " ili " leptin ") koji se sintetizira u masnim stanicama i dolazi u mozak gdje se vezuje na specifični receptor i na taj dovodi do nastanka osjećaja sitosti.

Leptin, koji nakon jela proizvode stanice masnog tkiva, šalje mozgu signal da smo dovoljno jeli.

Kod pretilih osoba, kojima organizam zbog mutacija ne proizvodi leptin, mozak se ponaša kao da stalno prima informaciju da je organizam gladan jer nema leptina koji bi supresirao tek.

Programiranje fiziologije leptina Nedavno otkriven protein u ljudskom mlijeku, leptin, služi za regulaciju potrošnje energije i može djelovati kao kontraregulatorni hormon na inzulin.

Leptin i bebine reakcije na popijeno mlijeko funkcioniraju na način da beba popije onoliko koliko joj treba.

Dobar primjer koliko on utječe na debljinu dalo je jedno istraživanje na psima koje je pokazalo sljedeće: grupi pasa je mjeren hormon leptin.

Istraživači objašnjavaju kako noću proizvodimo dva hormona koji kontroliraju apetit; grelin koji potiče osjećaj gladi, usporava metabolizam i smanjuje sposobnost organizma da sagorijeva masti, te leptin, rezultat djelovanja masnog tkiva koji je uz smanjivanje želje za hranom zadužen za skladištenje masti u organizmu.

Zapravo, tako je bilo sve do 1995. godine kada je zahvaljujući pionirskim radovima molekularnog genetičara dr. Friedmana otkriven hormon leptin koji topi masno tkivo, odnosno stimulira termogenezu.

Važno je napomenuti da povoljno djeluju na leptin, koji regulira rad metabolizma.

Znanstvenici sumnjaju na hormone leptin, kortizol i hormon rasta koje poremećen san može prilično uzdrmati, te kao posljedicu često nailazimo na povećanje tjelesne težine.

Budući da je leptin »kočničar« dobrog apetita, dakle supresor grelina, u budućnosti mu se predviđa značajno mjesto jer djeluje centralno, dakle u samom hipotalamusu (ventrontedial nucleus) u smislu smanjivanja potrebe za jelom, potrošnje energije i time gubitka tjelesne težine.

- Ovo otkriće potkrjepljuje nedavne eksperimentalne podatke koji pokazuju da leptin poboljšava pamćenje kod životinja i navodi na zaključak da je riječ o hormonu koji potiče niz procesa u središnjem živčanom sustavu - pišu autori studije u novom broju Časopisa američke liječničke udruge (JAMA).