Od 2003. do 2005. usavršavao se na Opernoj akademiji milanske Scale (Accademia del perfezionamento per cantanti lirici del Teatro alla Scala), pod stalnim vodstvom znamenitih pjevača Leyle Gencer, Luigija Alve, Luciane Serra, Lea Nuccija te pijanista Mo Vincenta Scalere i Mo Roberta Negrija.

Otud u njenoj jedroj lirici, koja dječjom rukom skicira idilu, odjekuju smijeh i kikot, ponavljaju se trk i skakut, otud u njima često prisutna vedrina pjesničkog humora.

.. ne sviđa mi se ovo.. " poznaje odnos riječi i zakonitosti lirike ".... to ja zovem neprecizno izražavanje.... misliš da su ovi.. nepoznati pesnici.. stare narodne poezije.. usmene poezije.... misliš da su imali pojma o lirici i njenim zakonitostima..?

Ove je godine pročitano dvadeset i devet referata, a njihova se narav, tj. obrada aspekata naznačene teme o prostoru i granicama hrvatske književnosti i kazališta može opisati podjelom: 3. analitičko - istraživačko: u prvu skupinu, koja više ustrajava na analizi, deskripciji i interpretaciji poznatih autora i njihovih djela pripadaju prilozi Nikice Petraka (prostor kao vrijeme u Hektorovićevu putovanju u Dubrovnik), Dunje Fališevac (o drukčijim ljudima i bićima u dubrovačkoj književnosti), Divne Mrdeža Antonina (nacionalni prostor u djelima Jurja Barakovića i Ivana Tomka Mrnavića), Lea Rafolta (ženski identitet u odabranim dubrovačkim renesansnim tragedijama), Milovana Tatarina (o biografiji u stihovima Adama Filipovića Život Antuna Mandića), Zlate Šundalić (pakao i raj u propovjedima Đure Rapića), Cvijete Pavlović (Gessnerove Idile u Dubrovniku), Marice Grigić (o univerzalnom duhovnom prostoru u Drugoj drami bez naslova Josipa Kosora), Lucije Ljubić (o privatnom prostoru kao mjestu radnje u suvremenoj hrvatskoj drami), Martine Petranović (o toposu krčme u suvremenoj hrvatskoj drami), Velimira Viskovića (simbolika otoka u Mirisima, zlatu i tamjanu), Zvjezdane Rados (prostor Zastava), Anice Bilić (o Ivanu Kozarcu i literarnoj Slavoniji), Nevenke Košutić Brozović (prostor i vrijeme u Matoševoj lirici), Slavena Jurića (prostor u Šimićevoj lirici), Fedore Ferluge Petronio (prostor i granice u Nikole Šopa), Libuše Jirsak (europski likovni sjever u putopisima Slavka Batušića), Helene Sablić Tomić (intimnost u prozi Mirjane Matić Halle) i Tomislava Brleka (disjecta Hembra, prostor književnosti u T.

Sama ideja o trubadurima, odnosno provansalskoj lirici koja se često samo okvirno spominje i tek dotiče kad se govori o počecima europskoga ljubavnog, pa i lirskog pjesništva, bila mi je u tome lancu zapravo jedina gotovo nepoznata.

Najčešće mu prethodi gusti disonantni gudački akord, ali ta disonantnost u sceni Dominicove smrti izostaje - naglasak je na konsonantnosti, lirici i čistom tonalitetu, što ističe tragediju djeteta ubijena na asfaltu.

Afričkoj lirici Bilosnić se vratio i u svojoj najnovijoj zbirci naslovljenoj Afrika, ocjenjenoj kao " briljantna zbirka koja je ispjevala jednu od najljepših oda Africi kao kolijevci čovječanstva ", što se sada potvrđuje i haiku poetikom.

U njegovoj se lirici na toj figuri temelji poetska disonancija koja zapravo počinje već od naslova Fleurs du mal (Cvijeće zla).

Promišljalo se o ekologiji, tradiciji i folkloru, mitovima, bajkama i legendama, prozi, lirici i dramatizacijama, povijesti slavenskih spomenika jezične kulture, a slavenska riječ je postala središnja misao mnogih partnera oblikovana u naslovima projekata kao što su Moja najbolja prijateljica je priča ili u U zagrljaju slavenske poezije.

Shakespeare), odnosno prevođenjem hrvatskih pjesnika (Lirici croati, 1942) i vlastitih djela na talijanski (L ' Orso Brundo, 1942).

Metonimija uspinjanja, sinegdoha ljestava kao osobnog i emotivnog rasta do mističnih istina, teološke asocijacije, redukcija stiha na najosnovniji iskaz da bi se ogoljela bit Riječi, u pjesmi Ljestve najzornije ukazuju na najbolje u Vidinoj lirici. __________________________ (1) Viktor Vida ročen je 2. listopada 1913. u Kotoru.

Utopiti se u lirici u svakoj prilici snaći se u njoj kao u kmici, mrak ništa ne mijenja ako su čula živa ako duša žudnju ne skriva već se penje iz tame u svjetlo da dočeka lirski dan.

Najvažniji klasični ideali talijanskog humanizma bili su na području proze Ciceron, u epskom spjevu Vergilije a u lirici Horacije i Katul.

Razumljivo da je izazvao žestoke reakcije, sažete u pogrdnoj Matoševoj procjeni da se radi o lirici lizanja i poeziji pljuckanja.

Dubokih i praznih mračnih očiju, ispijen i blijed, zapušten i pretjerano prenaglašen, Todd u odmjerenoj izvedbi Johnnyja Deppa kompleksan je i zao i žalostan, slomljeni antijunak, s kvazipsihofizičkom blizankom gđom Lovett u maestralnoj izvedbi Helene Bonham Carter, koju glumica iščitava mračnom upravo poput svoga sudruga u zločinu (nikako šašavom ŕ la starice iz Arsena i starih čipki, kakva gđa Lovett biva na kazališnim daskama u postavama s Angelom Lansbury ili (u manjoj mjeri) Patti Lupone), i čiji glasovi tvore nelagodan i vrstan potporanj lirici.

Pita se, tako, Pavešković što bi mogla značiti moja tvrdnja da je u Matoševoj lirici »moderni svijet prisutan kao tema i kao govor«.

O milosnicama mnogo pišu indijske komedije, bhān. e i prahasane, u lirici one gotovo da nemaju nikakve uloge.

Riječ je u klasičnoj indijskoj lirici i vrhunskom djelu svjetske književnosti, ističe Ježić u obrazloženju i dodaje da je prevoditelj hrvatski tekst prijevoda obogatio hrvatskom pjesničkom i lirskom tradicijom. (Hina)

Latica Bilopavlovi ć) mnogo je manje sklon lirici i sentimentu, dok u svojim hladnim, jezgrovitim pri č ama vendersovske atmosfere urbanoga otu đ enja, s olovkom u ruci prati svoje nemirom i samotnjaštvom izranjavane gradske desperadose, pri njihovim tragala č kim lutanjima za sre ć om po izraubanom asfaltu suvremenoga civilizacijskoga kaosa.

Kako je izjavila stanovita Helen Kennedy, izvršna predsjednica jedne od udruga Eagle Canada, radi se o stereotipnoj lirici s negativnim, uvredljivim i odvratnim konotacijama te pozdravila odličan tajming cenzora koji je odluku donio baš u vrijeme kada niz tinejdžera pribjegava samoubojstvu zbog zlostavljanja u školama i fakultetima u sjevernim Amerikama.

Mi nemamo Bulonjsku Šumu ni Haj Park ni Vrapčja Brda i što se lirike tiče, s jeseni, kad počne da opada lišće, u ovoj varoši koja je baš u lirici oskudna i tvrda mi nismo imali gdje da idemo nego na Vilsonovo Šetalište.

Vrhunski poznavatelj kompozicijske tehnike i instrumentacije pod utjecajem njemačke glazbe i srednjoeuropskoga glazbenog idioma Bersa ipak nije mogao prikriti svoje mediteransko podrijetlo, koje se očituje u širokoj raspjevanoj melodici, nježnoj lirici prožetoj toplinom i mekoćom osjećaja.

U novijoj hrvatskoj književnosti, u 20. st., mogućnosti kajkavskog ostvarene su ponajprije u lirici Frana Galovića te Krležinim Baladama i proznim fragmentima (npr. u Na rubu pameti).

Napisao je pregršt možda najljepših i najjednostavnijih stihova u hrvatskoj lirici, izdao nekoliko knjiga pjesama, prevodio i bio obilno prevođen i nagrađivan.

Kamova je afirmativno prikazao Milan Marjanović u Savremeniku 1907, a 1913. i Vladimir Čerina, i neki drugi, mladi književnici koji će se kasnije javiti u Hrvatskoj mladoj lirici 1914. Suprotno njima, Antun Gustav Matoš u Hrvatskoj smotri 1907. objavljuje svoju agresivnu kritiku Polićevog književnog rada u tekstu Lirika lizanja i poezija pljuckanja.

Proširenje u cjelovite tekastualne cjeline naći će taj komad u Kamovljevoj lirici i pripovjedačkoj prozi, a dramska energija Iznakaženih jest inicijalni pogon dramatizovanim studijama koje nastaju 1906. godine.

Kako god eliptične i hermetične, Varijacije Dunje Robić najbolji su dio njezina pjesništva, u njima se osjeća utjecaj narodne poezije u jednostavnosti i kristalnoj jasnoći slika pa je bilo krajnje vrijeme da se, napokon objelodanjene, pročitaju kao vrijedan prinos hrvatskoj lirici pedesetih godina:

Iako se Karaman svojom poetikom ne uzglobljuje u onodobne modernističke pjesničke tendencije, njegov opus zaokupljen domoljubljem i Jadranom kao svojom drugom velikom temom zasigurno ima posebno mjesto u hrvatskoj emigrantskoj književnosti kao i u cjelokupnoj lirici hrvatskog modernizma.

I sve to kaže pred ne znam koliko stotina ljudi, stotinu glava koje su onako malo mediteranski ridikulozne, fjakaste, pa ne znaju i nikad ne ć e znati da je teatar ne-tijelo i da je teatar ne-mo ć i da je teatar ne-aktualan, da je Hamlet limunada, da je Macbeth naran č ada, da je Kralj Lear č okolada, a da je Miroslav Krleža napisao nekoliko pjesmuljaka u Hrvatskoj mladoj lirici, ili možda Srpskoj, kao da je to sada mnogo važno i umro u dvadeset i drugoj godini.

Praksa naših predatora do danas je postala opće mjesto naše stvarnosti nezaobilazna tema razgovora podjednako u štekatima i ambicioznijoj pop lirici - koju apsolutno nitko ne niječe.