Autor pak ne ostaje po strani, suštinska potreba za komunikacijskom otvorenošću i razmjenom nadrasta okvire njegova pripovjedačkog subjekta pa tako, ali uvijek nježno i pažljivo, Mićanović podastire hologram vlastite sudbine i egzistencijalne borbe, ali i svjedoči pomirenost jedne generacije koja je sve učinila na vrijeme, ali se ne prestaje pitati: Što sad?