Gdje sam, tko sam, kakva me to nevolja snašla da lutam ovim selom s jednom ulicom i dva sinapsička sokaka s tri kuće i jednom stajom, na kojima je spermom i drekom jezovito i snažno ispisano: kurac, pička, jebanje, mužjaci-životinje-kiklopi; osjećam se bijedno, mužjak sam, a osjećam se poput plahog maslačka na padini Velebita ponad Senja kojeg je noćas načela bura.

Lutam kamenom od vremena požutjelom.Pod prstima toplinu osjećam.Negdje iza ognjište je djetinjstva.Vatra veselo pucketa.Čuju se poznati glasovi.

bok ljudi, ja sam novi ovdje... vidio sam zanimljivu temu, pa eto da se i ja malo javim. hehe vec neko vrijeme lutam prostranstvima Gorskog kotara i okolice Rijeke sam s psom i fali mi neko ljudsko društvo..

U ovom trenutku gnostičke istine, u estetici vjerovanja u ljubav uranjam u sjećanja, lutam koridorima uspomena, preispitujem samu sebe, osvjetljavam neke davne odluke u koje sam vjerovala.

Od kad je Marta otišla, lutam od zabave do zabave i sa svake odvodim po neku ljepoticu u svoj krevet, ali... Marta me više ne sputava u mojoj gladi za životom, ali odjednom otkrivam kako i nisam toliko gladan, uopće nisam gladan.

Kao stjena što se ne da žegama, divljim olujama i ja nikad ne dam se kroz stvarnost lutam..

" I ja lutam, više ne znam koga staviti i kako staviti, a nekad budem u situaciji da ne mogu ni birati.

Kako ja u zadnje vrijeme puno lutam po prirodi nije bilo teško naći ovi krasni, divlji primjer samonikle ruže.

Pero uvijek troši vrijeme na prave stvari, a ja najčešće lutam mislima, ne mogu se odlučiti i konačno ne uradim gotovo ništa. »Alan nikada nije pokušavao stvarno postati kao Pero i teško da je to i ozbiljno želio.

upravo zato sam i pitao ovdje, da ne lutam od ducana do ducana...

Sramotan lutam tuđim cestama, i bludnice se deru: - Evo trgovca vlastitih golotinja, evo brata našega

Od jutra lutam po svim portalima trazeci prostor za nesmrtnost svoje Nade, da bi se nakraju vratila na pocetak t. j. na ovaj blog koji mojoj Nadi jos daje sansu da prezivi, kao sto iz teme u temu prezivljava uz potopru nas besmrtnika i sam blog jutarnje spranje.

Lutam mislima po njima i čekam ljeto da makovi i preslice procvatu, uberem veseli stručak poljskog cvijeća.

Pa često lutam ulicama nošen hladnoćom vlastitih misli, sve dok dovoljno ne promrznem da me svijesnost o tome natjera da konačno krenem prema mjestu koje nazivam dom.

Ovu pjesmu ti pjevam, stari prijatelju moj Lutam našim sokakom i sijećam se odlazka tvog

Gdje bi mogla biti sad Izlazim i lutam kroz grad U svakom trenu pred sobom vidim tvoj lik i slijedim ga

Jel egzistira, na kraju, onaj dučan s planinarskom opremom u Dubravi?: confused: Nisam ga još išel tražit, pa da ne lutam bez veze..: kava:

obrati pažnju na posljednju stvar zadrži me u sebi osjećam da lutam kroz terase svijesti nešto se u meni dijeli ja te volim ne mari za to

Ne treba mi horoskop, pa kad bi bio i točan, da mi odredi sudbinu jer ja sam svoju predao u Božje ruke, u njega se pouzdajem i onda kada lutam od njega ja ga i tada tražim.

. "... opet lutam gradom sam, ne znam dal je noc il dan, i bez mira i bez sna i od svih ostavljen... a ti negdje sjedis s njim, umjetna romantika, svijece, stol i dosada... auto i stan... gradjanski san... a ja sam te volio... "

Teško sam se pomirila sa tim, prošla sam valjda sve faze negacije i nepriznavanja bolesti, ali, eto, valjda ipak shvatiš neke stvari.Još uvijek " lutam " sa dijetom, ali sad se već trudim prilično.Holesterol ogroman, trigliceridi u nebu, sad se bojim pa pazim što jedem... Pokušavam prestati pušiti (nemojte sad svi vikati na mene zbog pušenja).

danas: par onih papiricha na kojima napishesh signaturu knjige pa ih das hteti u knjiznici pa ti ih ona potrazi i da. ne znam za vas, ali ja nse nikad ne snalazim u knjiznicama. mislim, nitko me nikada ne uputi u to kako stvari stoje, kako se to sve treba obavljat i to i onda ja izgubljeno lutam, u strahu da neshto pitam jer ljudi na takvim poslovima i na shalterima nisu poznati po ljubaznosti. zato me danas iznenadilo kad su bili pristojni prema meni u chitaonici u glavnoj gradskoj knjiznici. na prvom katu ne, teta me odfikarila, ali na drugom su me lijepo uputili, pomuchili se nach knjigu mi i sve. svaka chast tete s drugog kata:) rachun iz ht tel centra u jurishichevoj koji ima pola metra a teta mi ga je izdala jer sam kupial tlf karticu od 15 kn. inache je to jedino mjesto u gradu gdje trenutno ima za kupit tlf kartica?? mislim, 20 kijoska sam procheshljala, chak i poshte, i nishta... tlf kartica je, inache, za kolekcionare, na raka nekog... neke slichice koje sam dobila sa nogy (ili tako nekako) sladoledom koji mi je imao ulogu doruchka, na neke nogometashe, ful ruzne. 3 komada omot od tog sladoleda. valjda ima neki album u koji to trebash lijepiti. a sladoled je ok, uvijek su mi dobri ti s keskom. e, da, da, uvijek zaboravim, da sam neki dan jela nakon masu vremena twix sladoled.

Doktorica mi je rekla samo da dođem s uputnicom na hitnu (valjda hitnu ginekološku) a ja brate mili nemam pojma di to je pa ako ima netko voljan da mi malo objasni da ne lutam po bolnici.Hvala.

Lutam po stanu i gledam neke sitnice koje je ostavila.

To je moj misaono - osjećajni labirint po kojem lutam već godinama.

Od tog trenutka lutam i neprekidno molim Isusovu molitvu, slađu od svega drugoga na svetu.

zahvalila bih venerijancu na linku (http://www.forum.hr/showpost.php?p=32813260&postcount=1)... sve to ima smisla, i svega sam ja toga svjesna. nikad ni nisam imala potrebu pripadat sektama, religija me ne zanima, razne organizacije još manje... i baš zbog žešće nepripadnosti nigdje, imam osjećaj da lutam, da sam izgubljena, samim time preispitujem koliko je sve to ispravno... a strah dodatno paralizira. strah, da, strah od samoće... jer kad si daleko od svih puteva, tradicija i svega što te veže, onda si daleko i od ljudi, a ta me, iskreno, daljina boli... sad kakve veze sve ovo ima s ljubavlju: ne zna: ovo je duhovnost - slobodnim stilom jel: D zapravo ništa ne znam... da nije ljubavi (ili Ljubavi: misli:) tek bi sve bilo besmisleno...

Prekinem sve što radim, krenem onamo, lutam pola sata po okolnim ulicama i napokon nađem mjesto za ostaviti automobil u Hrvojevoj ulici pored Krešimirovog trga.

B eskrajem lutam, Duha Svetog tražim, u PROSTORU DUHA, svoju DUŠU snažim.

I večeras lutam tako gradom.. i bez cilja i bez sna.. i odjednom čujem nečiji smijeh.. ženski glas.. i tako mi se učinio poznat.. tako stvaran.. i odjednom su me preplavile emocije.. naježio sam se..