Ponovno je otvorena 1955. Posebno poglavlje na izložbi jest odjeljak posvećen Gustavu Mahleru i njegovom desetogodišnjem direktorovanju od 1897. do 1907, popraćeno izdanjem Mahlers Opernreform und die Wiener Moderne.

Značajno je, kao potvrda temeljnih vrijednosti, to da je zadnji govornik na sastanku u Madridu bio John Bryant, ondašnji predsjednik Kršćanskog medicinskog povjerenstva Svjetskog vijeća crkava i ključni savjetnik Halfdanu Mahleru, generalnom direktoru čije je karizmatsko vodstvo dovelo do usvajanja zdravlja za sve kao cilja SZO-a i razvoja PZZ-e kao ključnog sredstva za postizanje cilja.

Glavni je temat ovog izdanja, posvećen Gustavu Mahleru, priredio Nenad Ivić, a osim njega tu su i cjeline o Radovanu Ivšiću, Cristopheru Hitchensu te intervju s Petrom Jelečem i prijevod teksta Paula Veynea koje povezuje kritička usmjerenost spram katoličanstva/kršćanstva iz vlastitih redova te tri doprinosa povodom smrti španjolskog pisca Jorgea Semprúna.

U njemu nalazimo, uz Ivićevu analizu V. simfonije, promišljanja Nikše Gliga o Mahleru kao skladatelju čija glazba, Adornovim riječima, naznačuje nužne putove Nove glazbe 20. stoljeća, nekoliko zapažanja Zvonimira Mrkonjića o naravi teksta Mahlerovih pjesama te prijevode Sjećanja na Gustava Mahlera Natalie Bauer-Lechner i nekoliko pisma samog skladatelja.

Pa tako iz tog izbora značajnih Mahlerovih pisama i zapisa o Mahleru saznajemo koji su bili skladateljevi dojmovi o vili u Maierniggu (posebno je volio vrt i šetnicu uz jezero, a osobito zadovoljstvo pružalo mu je svakodnevno kupanje u jezeru umjesto tuširanja), njegove teorije o pticama kao praiskonskim skladateljima te kako su ga smetali razulareni mladići i djevojke što se po noći zabavljaju na jezeru praveći groznu buku zvižducima, povicima i udaranjem vesala jedno o drugo.

Probaj za promjenu s davno umrlima - nećeš se razočarati. Å to recimo misliš o Mahleru i Rilkeu? ⠀ možeš probati i s obojicom istovremeno...

Posebna je pozornost posvećena Gustavu Mahleru (1860 - 1911), koji je ne samo svojim dirigiranjem nego i desetogodišnjim djelovanjem kao njezin direktor trajno zadužio Bečku državnu operu.

Priredbu je upriličila biogradska Gradska knjižnica, a posvećena je trojici velikih glazbenika - nedavno preminulom Ljubi Stipišiću Delmati te Friedrichu Chopinu i Gustavu Mahleru, kojima se ove godine obilježavaju 201., odnosno 100. obljetnica rođenja.

Pišući o Mahleru, radeći radijske emisije o njemu, izvodeći njegovu glazbu, Kaplan je cijelu svoju glazbi usmjerenu fizionomiju posvetio jednome jedinome skladatelju i stoga će biti zanimljivo čuti interpretaciju koja je hvaljena diljem svijeta.

I najzahtjevnije pasaže sa velikim orkestrom, limenim duhačima čijih uzleta u Mahleru ne nedostaje kao i najdinamičnije dubine velikog bubnja ili timpana prenosi mydac bez imalo zagušenja, zamora ili gubitka rezolucije ili pojave izobličenja.Ovdje se također pojavljuje malo one topline, težine u prelazu iz srednjeg u uperbas područje koje donosi malom ali čujnom usporavanju i zaobljavanju zvučne impresije i udaljava ga od reference.Ta se osobina iako će mnogima sa manje zahtjevnim setupom biti vjerojatno pozitivna ipak u kritičkoj usporedbi sa vrhunskim dacom i vrhunskim setupom jasno iskazuje kao nedostatak iako je iskazana u veoma maloj mjeri.

Njezina ljubav u glazbi pripadala je Richardu Wagneru i Gustavu Mahleru, a očit je utjecaj Roberta Schumanna, Johannesa Brahmsa, Edvarda Griega i Petra Čajkovskoga, zbog čega je glazbeni teoretičari često smatraju kasnoromantičarskom umjetnicom.

Zagrebačka filharmonija u petak 13.5. u Plavoj oktavi - priprema svečani koncert u čast Gustavu Mahleru

Ono što nije pošlo za rukom Mahleru s Trećom 1911., uspio je Leonard Bernstein s Ivesovom Drugom simfonijom 1951. godine, a nakon što je 1965. i Leopold Stokowski dirigirao njegovu Četvrtu smifoniju, postalo je više nego jasno da je Charles Ives nezaobilazno skladateljsko ime dvadesetog stoljeća.

Za izražavanje poruke takve goleme snage i veličine, Mahleru nisu bile dovoljne samo snage velikoga simfonijskog orkestra

Od 1896. do 1899. Bersa je bio student bečkoga Konzervatorija na kojemu je glasovir učio kod Juliusa Epsteina (rodom Zagrepčanina), a kompoziciju kod Roberta Fuchsa (bio je profesor i Gustavu Mahleru, Hugu Wolfu, Janu Sibeliusu, Alexanderu Zemlinskom).

Čini se da se Karajan odlučio za sveprimjenjiv, vrlo profinjen, uglađen, proračunato čulan zvuk koji se s odgovarajućim stilističkim modifikacijama mogao primjeniti Bachu, Pucciniju, Mozartu, Mahleru, Beethovenu, Wagneru, Schumannu i Stravinskom... mnoge su od njegovih izvedbi imale prefabriciranu umjetnu kvalitetu kakvu Toscanini, Furtwängler, i mnogi drugi nikada nisu imali... većina Karajanovih snimki pretjerano su dotjerane, kao zvučni pandan filmovima i fotografijama Leni Riefenstahl.

Prema njemu treba okončati " židovsku vladavinu i muslimansku okupaciju u njemačkim radionicama " te krenuti u borbu protiv Sjedinjenih Država koje, na putu prema svjetskoj dominaciji žele, po Mahleru, uništiti Njemačku.

Njemačka, prema Mahleru, treba biti oslobođena " hegemonije američke istočne obale ".

No, nije bitno samo što je napisano, nego i kako to č itamo, a tu postoje posve opre č ni pristupi Mahleru.

Doduše ne u Mahleru nego u jazz/blues notama.

Tako, primjerice, nemamo nijedne knjige o Monteverdiju, Bachu, Händelu, Haydnu, Beethovenu, Stravinskom, Mahleru, Wagneru.

Negdje u to vrijeme nastaje i Lisztomania (1975), koju treba promatrati u paketu s filmovima kao što su Valentino (1977), Mahler (1974) i Ljubitelji glazbe (The Music Lovers, 1971), ne samo zato što nastaju u istom desetljeću i što su uvjetnog biografskog usmjerenja pripovijedaju o Franzu Lisztu, Rudolphu Valentinu, Gustavu Mahleru i Petru Čajkovskom nego i zbog sličnog tretmana protagonista.

Pred tjedan dana Zagrebačka filharmonija obilježila je 200. godina od rođenja velikog skladatelja i pijanista Franza Liszta, a već ovoga u petak 13.5. u Plavoj oktavi - priprema svečani koncert u počast Gustavu Mahleru

Večer u čast bečkom majstoru - velikom Mahleru - koju ne smijete propustiti

Veliki glazbeno-scenski spektakl, na terasi hotela Milenij, posvećen ove godien Gustavu Mahleru i 110 godišnjici njegova boravka u Opatiji.

Mahleru, koji je otvoren prema novome.

Schönberg, koji je isprva mrzio i ismijavao Mahlerovu glazbu promijenio je mišljenje čuvši " grom " Mahlerove Simfonije br. 3, koju je smatrao djelom genija i poslije o Mahleru " čak govorio i kao o svecu " (Stuckenschmidt 1977., 103; Schoenberg 1975., 136).

O poznatom austrijskom glazbeniku, koji je rođen u Češkoj a završio bečki Konzervatorij, govorila je muzikologinja prof. Marijan Pintar, koja je otkrila brojne poznate i nepoznate pojedinosti iz glazbenikova života, pa je i publika koja prije nije znala mnogo o Mahleru, lakše pratila biografski film, iznimno djelo redatelja Kena Russela.