Goetheanum je dobio ime po Goetheu kojim je Steiner bio osobito inspiriran.

Goetheu je bilo najvažnije da vlastitu višu istinu izrazi jasno i cjelovito.

Što naime, kako je kazala Goetheova supruga, ako se vrijeme ravna prema Goetheu, a ne Goethe prema vremenu?

Događa se na pr. da maturant srednje tehničke škole znade mnogo pripovijedati o Goetheu i Balzacu, a ne zna ni riječi o Beethovenu ili Wagneru, njihovim suvremenicima.

Promotrimo li barem jednu od mnogobrojnih biografija posvećenih Goetheu ili Rousseauu, možemo vidjeti kako su se sastavljači obilno koristili osobnim ispovijedima obaju umjetnika.

S obzirom na stvaralaštvo, jedno uporište, o koje su se oslanjali redatelji poput Wendersa i Herzoga, bilo je u tradiciji nekadašnje njemačke kulture, pretežito u modelima koje donose literarne struje u razdoblju oko romantizma, na primjer u bildungsromanu, Goetheu, Kleistu, Büchneru, osobi Kaspara Hausera, pa su njihova djela zbog toga bila i esejističnija, filozofičnija, metafizičnija.

I nije čudno onda što je maksimum uvida žene Johanna Wolfaganga Goethea bila opaska da se ne ravna Goethe prema vremenu, nego vrijeme prema Goetheu.

U školi su mi govorili o Tesli i o Sokratu i o Darwinu i o Goetheu i još o nekima sličnima za koje su tvrdili da su bili pametni ljudi

Osim romana, od kojih su glavni Buddenbrookovi (Buddenbrooks, 1901), Čarobna gora (Der Zauberberg, 1924) i Doktor Faustus (1947), te pripovijesti, među kojima se ističu osobito Tonio Kröger (1903) i Smrt u Veneciji (Der Tod in Venedig, 1912), znatan dio stvaralaštva tvore eseji o književnosti, filozofiji i politici, od kojih su za razumijevanje Mannova misaonog svijeta osobito važni zapisi o Goetheu, Tolstoju, Nietzscheu, Wagneru i Freudu.

Međutim, komu imamo zahvaliti taj neosporni povijesno-književni događaj: Fortisu koji ju je zapisao, Goetheu koji je zaslužan za njezinu pojavu na njemačkom govornom području, ili pak samom Herderu koji ju je tiskao u zborniku?

Britance u svijetu prepoznaju po Churchillu, Ruse po Staljinu, Nijemce po Goetheu, Austrijance po Mozartu, a Talijane po Danteu.

Jučer je u Goetheu čitao jednu od priča iz zbirke kratkih priča Die Nacht, die Lichter (Noć, svjetla).

Spinozin sistem bio je njegova kućica-slobodica, u koju se povukao zato što nitko nije kao on izbegavao da razmišlja o samom sebi; zato je mogao doneti umirenje i oporavak onom čoveku koji je svakako najviše i bolnije od svih drugih razmišljao o sebi - Goetheu.

Kome će osobe poput Mladena Naletilića, Paška Ljubičića i Ivice Rajića izražavati sućut, čime će se one u zatvoru baviti i kakve će svjetonazorne programe razvijati, za to je - otvoreno govoreći - ljude u Hrvatskoj briga koliko i za stav Saddama Husseina prema Goetheu.

Tolstoj i Proust ostaju mnogo citirana, omiljena lektira, isto tako se često vraća Goetheu i Rilkeu; ÂťjezikÂŤ održava čitanjem najistaknutijih pjesnika mađarske književnosti 19. stoljeća i ne manje važnim romanima Gyule KrĂşdyja, o kojem je napisao roman Sinbad se vraća kući (također oformljavanje epike jedne smjene razdoblja, nostalgija i ironija kao pokušaji pjesničkog stvaranja svijeta, čuvanje i odbacivanje izrečeni u romanu).

Na red je došla i kultura i kazalište kao deveta rupa na političkoj svirali po čijoj svirci, ritmu i taktu nezavisno i slobodno plešemo, budući da je Sudbina Politika kako je to već davno 1808. Napoleon rekao Goetheu prilikom audijencije velikog pisca kod velikog političara, diplomata, imperatora i osvajača svijeta.

Me đ u inim, nalazi je u Schillerovu pismu Goetheu (Obi č no bi u meni prevladao pjesnik tamo gdje bi trebalo da filozofiram, a filozofski duh gdje je trebalo da stvaram kao pjesnik), u odjeljku Komunisti č koga manifesta koji kritizira gra đ ansko društvo (oni koji u njemu rade, ne stje č u, a koji stje č u, ne rade), potom u djelima T.

Oslobođena se snaga ove glazbe slijeva u stihove (imajmo u vidu da je riječ o Goetheu i Heineu) koje Sukowa neodoljivom sugestibilnošću deklamira, vrišti i pjeva.

Riječ je o prekrasnom romanu, koji bi se možda svidio i Goetheu koji je rekao kako bi svaki romanopisac trebao barem jednom godišnje pročitati Longoa da vidi kako se piše ljubavni roman.

Njegove biografije Michelangela (1860 - 1863) i Rafaela (1886) kao i njegova predavanja o Goetheu (1876) svjedočanstva su bezgraničnoga herojskoga kulta što je svoje obrazloženje nalazio kod Carlylea i prije svega Emersona ⠀ u njegovu pojmu Âťrepresentative manÂŤ.

naravno, pod uvjetom da je slobodna i da ni jednog dečka ne dovodim u žalosnu situaciju duševne iliti emotivne patnje, a i tome se možemo dogovoriti. nije mi lako izbjegavati udate žene, a ima ih predivnih, nije to baš tako lako, ali ako ti poštovanje tuđih brakova postane navika, onda i nije teško, i skužiš odjednom koliko je mnogo slobodnih i mladih i starih, a predivne su. i to je to. što ne želiš da tebi čine, ne ćini drugima. jednostavno. što ne znači da se divnu klinčicu također ne može svesti, subsumirati pod program Deset zapovijedi. može, naravno. ako je osjetljivija, odmah joj daješ do znanja da će sve ostati samo na seksualnim radostima i udviljenjima. i to je to. dalje ne morate ići. možeš i dalje, ali to je teško. to je bilo i meštru goetheu teško održat sa ulrike.

Poznata je i priča o književniku Johannu Wolfgangu Goetheu, koji je obožavao kavu u mladosti, a kada je ostario nije je podnosio.

Goetheu krije se u ' iscrpljenosti jetre ', odnosno u smanjenoj razini enzima koji su potrebni u razgradnji kofeina.

Trenutno je na Goetheu i Danteu, a i inače ih uvijek pored sebe ima nekoliko, i to različitih tematika.

Podnaslov duguje Goetheu, jer je knjigu počeo ovom Nijemčevom rečenicom: Evropa je rođena u hodočašću, a njezin materinski jezik je kršćanstvo.

Za masona najvišeg 33. stupnja i funkcionara UNESCO-a, velikog meštra S. Raymunda de la Ferreiru > Prema masonu Goetheu Krist je zamislio jednog jedinoga Boga, kome je pripisao sve osobine koje je u samom sebi osjećao kao savršenstvo.

Arhitektura kao crtovlje suglasjā ta definicija, koja se pripisuje Goetheu, dobila je svoju potvrdu u veličanstvenoj završnoj večeri ' Predvorja naroda ' u Barceloni, održanoj u bazilici Svete Obitelji, tom vidljivom znaku nevidljivoga Boga.

Na prvo bih mjesto stavila gore spomenutog Jacquesa, dok bi drugi izbor pao na roman Besmrtnost, napisan 1988. i prvotno objavljen u francuskom prijevodu 1990., gdje se kroz priču o jednoj francuskoj obitelji provlači oduži esej o Goetheu, ali i Kunderine meditacije o pisanju romana, umjetnosti, svijetu, svemiru i svemu ostalome.

Pozitivistička germanistika nije ni o jednom autoru imala toliko činjenica kao o Goetheu i ni za jednog zanimanje publike za njegov život nije bilo tako veliko.

Dani kad sam fluentno razglabala o filmu i Goetheu, Herderu i prevođenju u Heidelbergu odavno su iza mene.