Još uz to, ako je, bez obzira što je stekao svjetski ugled na području evolucijske genetike, evolucijske razvojne biologije, makroevolucije i evolucije tumora, javno, otvoreno i hrabro u nastupima svjedočio svoju vjeru u osobnog Boga Stvoritelja, te sukladnost između znanstvene i vjerske istine.

Kreacionizam (bez pseudoznanstvenih podvrsta) je jedna od teorija koje su u ovom trenutku jednakovrijedne maistream teorijama makroevolucije i abiogeneze.

Do makroevolucije dolazi uvijek nakon stjecanja nove opće adaptacije ili nakon ulaska u novu adaptivnu zonu (kod gmazova je nastala opća adaptacija za život na kopnu).

Dr. sc. Zoran Tadić na primjeru istraživanja koje je proveo s inozemnim kolegama ukazao je na jedan od mnogih dokaza mikroevolucije koja je, naravno, očiti pokazatelj postojanja makroevolucije tijekom ogromnog vremenskog perioda.

Teorija makroevolucije živih bića ipak nije rezultat znanstvenih nalaza, već pretpostavka za njihovu interpretaciju.

Jedina šansa koju teorija evolucije još ima je postulat neizmjerno velikih vremenskih razdoblja (milijuni i milijarde godina) koja prividno upućuju na vjerojatnost makroevolucije.

Naime jedan se naš uvaženi teolog svom silom trudio biti na istoj strani sa znanošću dajući svoju interpretaciju (u biti nije rekao ništa) problema makroevolucije i istočnog grijeha.

Važno je svojstvo makroevolucije također usmjeravanje razvoja nekih svojstava prema samo jednoj razvojnoj liniji.

Evolucija gmazova paleontološkim je nalazima najbolje dokumentiran primjer makroevolucije.

Čini se da su određene karakteristike adaptivne radijacije, utvrđene u evoluciji gmazova, osnovne značajke makroevolucije u svim skupinama, a to su:

On je pomogao premostiti razliku između temelja mikroevolucije koje su razvili populacijski genetičari i obrazaca makroevolucije koje su promatrali terenski biolozi knjigom Genetika i podrijetlo vrsta iz 1937. godine.

No ti se primjeri najčešće navode kao dokazi makroevolucije.

Varijacije dakle mogu biti velike, ali su u konačnici ograničene (za razliku od makroevolucije koja tvrdi da su promjene neograničene i da bakalar nakon dovoljno generacija može postati polarni medvjed).

Tako je po prvi put iznesena teorija makroevolucije.

Nasuprot tomu, zagovornici teorije makroevolucije imaju predviđanja, ali naknadna otkrića fosila, posebno ona najzanimljivija, vrlo često ne podupiru ta predviđanja.

Osnovni je problem s teorijom makroevolucije nedostatak njezine moći predviđanja.

Znam da nisi ti izmislio pojam makroevolucije

Želim vidjeti proces makroevolucije svojim očima

U praksi iako se teorija evolucije može smatrati znanstvenom teorijom, ona je u suprotnosti sa poznatim znanstvenim činjenicama i njezini zaključci (što se tiče makroevolucije) nisu potvrđeni promatranjima ili eksperimentima

To je barem zakon u biologiji svijeta, pa je vjerojatno i zakon biologijske makroevolucije.

Ne postoje dokazi makroevolucije niti u fosilnom zapisu niti bilo gdje drugdje, a svaršeni dizajn se po kreacionizmu ni ne očekuje, već dizaj koju funkcionira, a kako vidimo organizmu funkcioniraju.

Recimo, primjer je makroevolucije razvoj perja tijekom evolucije pticâ

Usporedba gomilanja pijeska i makroevolucije je pogrešna.

Nadalje, biolozima je jedina razlika između mikroevolucije i makroevolucije trajanje i s njime povezana ekstenzivnost promjena dakle, upravo ono što sam ti govorio o nahrpljivanju pijeska.

Dakle, po zvanicnoj teoriji makroevolucije prirodni odabir JESTE mehanizam evolucije i to takav koji je potpuno nemoguce provjeriti jer je tautologican.Prezivljavaju najprilagodjeniji a najprilagodjeniji su svi oni koji prezive

Hm, onda ste vi dali koncept koji je znanstveno neproverljiv, posto je rec o najobicnijoj tautologiji.Prirodni odabir se sastoji u prezivljavanju najprilagodjenijih a koji su to najprilagodjeniji-naravno svi oni koji prezive.Shvatas.I ne samo to, ne vidim kako " objasnjenje kako i zasto neke jedinke prezive " moze biti kod vas evolucionista prihvacen kao mehanizam makroevolucije zajedno sa mutacijama

Sa fosilnim zapisom gdje nema prijelaznih formi i po pitanju makroevolucije koje ne može dokazati

Gomilanjem mnogih mikroevolutivnih promjena ne može doći do makroevolucije.

Ipak, tvoja je definicija makroevolucije u najmanju ruku tendenciozna i netočna

Ako se već hvataš termina makroevolucije, nemaš boljeg i istraženijeg primjera od primata i evolucije čovjeka