Gradnja tako dugačke i sofisticirane ceste kroz maloazijske planine, asirske pustinje, babilonske močvare i neprohodna područja zapadnog Irana predstavljala je vrhunac starovjekovnog graditeljskog umijeća.

Povezanost maloazijske Troje i francuskog grada Troyes

Tu se rađaju prve predpostavke maloazijske, starogrčke i rimske kulture, zatim srednjevjekovno geopolitička globalna otkrića, renesansa, prosvjetiteljstvo, Njemačka klasična filozofija, devetnaestostoljetni humanizam, koji se rasplamsava u Marxovu teoriju materijalističkog koncepta historije, njenog socijološkog klasnog ustrojstva, sazdanog na ekonomskom zakonom Viška Vrijednosti.

4. A koga navesti kao drugoga svjedoka ove teze? Drugi je svjedok Strabon iz maloazijske Amaseje, grčki zemljopisac Augustova doba.

Ovdje imate priliku vidjeti iznenađujuću zbirku artefakta iz svih razdoblja maloazijske povijesti.

Ovom se knjigom na znanstvenoj osnovi dokazuje kako je na ljubačkoj poziciji " i prije Homerove Troje morao postojati iznimno značajan grad ", vjerojatno i značajniji od maloazijske Troje.

Na toj poziciji je i prije Homerove Troje morao postojati iznimno značajan grad, možda čak i značajniji od maloazijske.

Jer za razliku od suhih tala grčke i maloazijske domovine Aleksandrovih nasljednika Diadoha, Venecija je imala plodnu dolinu rijeke Po i u njoj je već u XVI. stoljeću počela uzgajati rižu, kojoj u Europi i svijetu, kad je riječ o riži za rižote, nema premca.

Ubrzo poslije Aleksandrovog prodora u Aziju, makedonska vojska pobjeđuje maloazijske Perzijance u bitci kod Granika.

U pokušaju njihovog dokazivanja polazimo od stajališta o etimološkoj povezanosti dvaju toponima, maloazijske Troje i francuskog grada Troyes.

Da je bilo tko od nas u bilo kojem trenutku slučajno poželio pojesti mamine sarme nasred maloazijske obale, vjerujte mi, Muhsinu ne bi bilo teško zaletjeti se do Zagreba, pomoći ženi pri zamatanju sarmi i donijeti topli obrok ravno pred vrata hotelske sobe.

Kušao je grčke, hispanske, maloazijske, čak je jednom zatražio da mu ih zamotane u morsku travu dopreme iz podmorja oko Helesponta, ali boljih od kampanijskih nije našao.

Vođa jedne takve maloazijske jedinice (bejluka), Osman, (što turski oblik arapskog imena Otoman otkuda i pridjev otomanski) na prijelazu XIII. u XIV. st. započeo je ujedinjavati turska plemena i širiti državu u Maloj Aziji.

Tada je Ardis, kralj grčke maloazijske kolonije Lidije, utisnuo svoj žig na čankaste parčiće elektruma, prirodne mešavine zlata i srebra.

Bogata nalazišta bakrene rude omogućila su razvoj visoko razvijene brončanodobne kulture s utjecajima egipatske, mezopotamske, maloazijske i egejske kulture (uporabna keramika, životinjski i ljudski likovi od gline).

Taj Praleander, zaljubivši se u Afroditinu sveštenicu Heru (Heroju, Heroneju), svake noći je preplivavao morski tesnac između dva kopna, kontinenta i sveta - između maloazijske strane Helesponta (današnji Dardaneli), s koje je poticao, i evropske strane, na kojoj je u jednoj kuli živela Hera.

Podrijetlo svih tih jela je drevno i vuče svoje korijene iz maloazijske kolijevke prvih civilizacija, one sumerske, mezopotamske, asirske, perzijske, pa grčke i rimske, i konačko osmanlijske.

Podrijetlo ovih jela vuče korijene iz maloazijske kolijevke prvih civilizacija asirske, perzijske, pa grčke i rimske, i konačno, osmanlijske Stara balada o mljevenom mesu obično se vezuje uz cijeli niz istočnjačkih jela, kefta, kofta, balkanskih ćufta, mesnih okruglica na Sredozemlju zvanih još i polpete, u raznim umacima ili na žaru, potom osmanskih kebaba i bosanskih, posebno sarajevskih ćevapčića, koji su dosegli kontinentalnu slavu kao najistaknutiji pripadnik skupine srpskih i bošnjačkih jela s roštilja poznatijih u Europi pod zbirnim i pomalo eufemističkim nazivom Balkan grill.

Nije ni čudo da postoji cijela znanost o čvorovima kad njihova povijest seže 3000 godina u prošlost kada je poljoprivrednik Gordije, osnivač grada Gordiona i kasnije kralj maloazijske države Frigije, vrlo zamršenim čvorom, koji će kasnije biti nazvan gordijskim čvorom vezivao volove u jaram na svojim kolima posvećenim bogu vrhovniku Zeusu.

U doba Astijagove vladavine, Medijsko Carstvo uključivalo je veći dio Starog Istoka, od maloazijske Lidije na zapadu do plemena Parta i Perzijanaca na istoku.

A divljač, posebno srne i jeleni iz balkanskih vrleti i maloazijske pustinjske antilope, mladi janjci i telci iz utihnulih i osvojenih kraljevstava, pružili bi se po sultanovim zlatnim pladnjevima i soframa, kao gastronomska remek-djela, uz lonce od mesa i bamije u kojima se uživa uz tihi šapat.

Dobila je naziv po svetom Juri, kršćanskom misionaru iz maloazijske Kapodiceje.

O toj drugoj Korkyri govori i pisac Strabon iz maloazijske Amazeje.

Tako hiljadama godina neverovatno je o tome govoriti pleme u kome se niko ne rađa živi večno, korisno za njih je nezadovoljstvo drugih za životom.« Iz Homerovih (Ilijada, XIII, 5) i Strabonovih ukaza (' Geografija ', VII, 3, 3) nalazimo i Orfejeve maloazijske sledbenike, misijce, kao vrlo stari asketski rod i red, Tvrdnje mnogih historika judaizma da eseni predstavljaju samo razvojni izdanak hasidizma iz makabejskog vremena (Makabejci, I, 2:42), daleko je od svake istine.

Ne bi se složio s tim, budući da nakon što je grčko-perzijski rat završio 449. Kalijinim mirom, Atena je bila sravnjena sa zemljom, maloazijske kolonije izgubljene, te grčka mornarica nije smijela pristupati perzijskim obalama poput Libije, Egipta, Cipra, Levanta i Male Azije

Azerbajdžanci (Azərbaycanlılar) pripadaju zapadnoturkijskoj skupini naroda (uz Gagauze, Maloazijske Turke i Turkmene) tzv. Oguz Turcima.

Grci su 1913. započeli sa sustavnim, perfidnim metodama - - ohrabrivani ideološki i materijalno sa strane Zapada - - čiji je cilj bio protjerati autohtono makedonsko stanovništvo, i dovodili svoje ' ' grčko ' ', tj. maloazijske pravoslavne Turke (nisu ih doveli samo u Makedoniju) sve pod izlikom da je Makedonija izvorni Grčki etnički teritorij.

- Grčkoj mornarici se zabranjuje pristup libijskoj, egipatskoj, ciparskoj, levantskoj te dijelovima maloazijske obale

Misliš na uglavnom na maloazijske Grke koji su iseljavani iz Turske nakon razgraničenja modernih država ili neke druge useljenike

Iako se bitka temelji na legendi, noviji arheološki nalazi upućuju na to da je na sjeverozapadu maloazijske obale oko 1200. godine pr. K. zaista postojao utvrđeni grad opisan u Homerovoj Ilijadi.