Kratkotrajno osnivanje svoje Nezavisne države Hrvatske u nesretan čas, s još nesretnijim genocidnim ishodomom doživljenim nad samim sobom, a ohrabrenim Marxovom ideologijom, što je smrtonosno bila uperena protiv Zapadne civilizacije i kršćanstva, a koja je iznenada, još žešće nego nekad provalom islama, slično uzdrmala i sjela na dušu hrvatskog, europskog, civiliziranog naroda, odgajanog na tekovinama Renesanse i Prosvjetiteljst va pa ga držala u jugo-boljevičko m sužanjstvu još pola stoljeća uz svesrdnu pomoć zakrabuljenog jugoboljševičko g, srpskog šovinizma.

I pripadanje tadasnjim komunistima bilo je skoro iskljucivo uvjetovano pripadanju socijalnoj skupini, jako rijetko odusevljenoscu marxovom filozofijom.

Proudhona i na Marxovom sukobu s anarhistom Mihailom Bakunjinom u I.

O Marxovom stavu po pitanju demokracije i socijalizma, Predrag Vranicki napisao je (da izdvojimo samo najznačajniji, gotovo uvijek prešućivani moment) u prvom tomu Historije marksizma (Cekade, Zagreb, 1987, 140. str.):

Nasuprot izvornom Marxovom i Engelsovom pojmu ideologije kao lažne, iskrivljene, fetišizirane svijesti, u dogmatskojt, vulgariziranoj verziji teorije, koja postaje obavezna u SSSR - u pod imenom marksizam-lenjinizam ili dijalektički i historijski materijalizam, razvijen je i " pozitivan " pojam ideologije.

I ne, ako ste atest, neće vam dozvoliti da izgovorite zakletvu na Marxovom Kapitalu.

O tome ne možete ništa naći u Marxovom Kapitalu

E sad, pa kako to da onda gospon Tomljenović maše u studiju katedrale hrvatskog duha jednom Marxovom knjigom, reklamirajući je kao džepni Kapital, uz preporuku svekolikom pučanstvu a napose poduzetnicima da je pročita?

Suprotno Marxovom mišljenju, kultura je doista infrastruktura.

Kako kapitalist dolazi do svojih početnih zaliha, može se pročitati u Marxovom Das Kapitalu-o prvobitnoj akumulaciji ili kod Krleže kako su Glembajevi postali Glembajevi.

Ova Vlada je čini se zabrazdila u Marxovom vremenu, negdje u sredini 19. stoljeća.

Lenjinu samom, primjerice, nikad se ne zamjera što je u revolucionarnom žaru propagirao uništenje gamadi, Engelsovi šovinistički ispadi spram otpada naroda " ne prizivaju barem zrnce primisli o protofašistoidnosti, kao što se i u Marxovom esencijalističkom podozrenju prema ženskom rodu ne vide eventualne natruhe mizoginije, koja je dakako, po ljevičarskom tumačenju, sastavnica fašističkog ili fašistoidnog ' senzibiliteta '.

To ne smije biti ništa što se temelji, ili što ima uporište na Marxovom kategorijalnom aparatu.

Svi komunistički tirani, poput Staljina, Tita i Castra, bazirali su svoju ideju na Marxovom kultu sotone.

Svi komunistički tirani, poput Staljina, Tita i Castra, bazirali su svoju ideju na Marxovom kultu sotone.

i kad to sve lijepo napraviše aj u redu, al nema to više ko zalijevati, pljeviti, šišati travu i kao što rekoh uzalud Vam trud svirači:) Al vode se oni onom dobrom starom Marxovom-rad oslobađa, pa su barem te gospođe koje okupiše i neka gospoda na tren zaboravili, da im djeca ne rade, kao ni oni sami ispucaše negativnu energiju do neke nove radne akcije:):):)

No nije očito da je ovo bila dominantna tema u Marxovom radu, barem ne u Kapitalu.

Možda se u Marxovom opusu krije i poruka konkurenciji i biračima?

Najozbiljnije od ovih ograničenja pojavljuje se u Marxovom pokušaju da objasni prijelaz iz kapitalizma u socijalizam, iz klasnog u besklasno društvo.

Ovo je bila potajna kontrarevolucija zaogrnuta crvenom zastavom i Marxovom terminologijom.

Otvaranje se odvija u suprotnosti s Marxovom tezom da je čovjek biće prakse.

Ustvari, nama je zapravo potreban radikalan povratak Marxovom materjalizmu, pa čak i Feuerbachu, koji preneseni na današnje vrijeme bi označavali kritiku virtualnog čovjeka koji je u virtualnosti jednak dok u realnim odnosima biva sve više potčinjen.

Dogodio se čudan paradoks: socijalizam je u Marxovom djelu predstavljao jednu klasično europsku misao, klasično europsku utopiju, sa svim osobinama europskog duha naše epohe.

I sada, kada se ta misao pokušava smjestiti na stvarno područje, kada se ta utopija pokušava ostvariti u europskom duhovnom i materijalnom prostoru, paradoksalno ali istinito, odjednom se javljaju ljudi koji nas uvjeravaju: nije pravi komunizam ovdje, u Marxovom podneblju, nego u pothvatu Mao Ce Tunga.

@zlatan, sve 5, samo mala digresija, Putin nije dečko velegrada, on je dijete iz siromašne radničke obitelji, dečko velegrada je Medvedev.Putin je spasio Rusiju kojoj je prijetilo da propadne nakon onog pijančine Jeljcina.Putin je pametan čovjek i nadam se da če u presudnom momentu skupa s Komunističkom partijom koja je osvjila drugo mjesto na izborima, napraviti zaokret prema socijalizmu, ali ne več viđenom ruskom, nego pravom marxovom prikaži cijeli komentar

Osim u jednom slučaju, a to opet ima veze s onom Marxovom tezom da sredstva za proizvodnju, tj. tehnologija neminovno minjaju i društvene odnose.

Tu misao bih usporedio s Marxovom iz " Marx-Engels Gesamtausgabe " (III, s. 191): " Vanjski svijet postaje zbiljski za čovjeka, kad se ovaj odnosi prema objektivnom posredništvom svojih moči, ali, u stvari, tek ' ljubav ' je u stanju da natjera čovjeka, da; istinski povjeruje, u, zbiljnost objektivnog svijeta izvan sebe. "

Odakle mu ideja da, kad spomenem Marxa, govorim o Marxovom komunizmu (o tome sam savim jasno govorio)?

U skladu s u zadnje vrijeme repopulariziranom Hegel-Marxovom izrekom - povijest se uvijek ponavlja dvaput, prvi put kao tragedija, drugi put kao farsa - takvo privatiziranje prava glasa je tragedija, a činjenica da onda investitor rezultate od 84 % protiv projekta i 16 % za projekt proglašava pobjedom većine, nije ništa drugo nego farsa.

Bez ikakvih potvrda i papira svatko može, kao prema Marxovom naputku, nakon osmosatnog radnog dana slikati, pisati pjesme...) i status slobodnog umjetnika, koji je tek jedan način reguliranja (tzv. fleksiblnog, prekarnog) rada na tržištu, formaliziranja odnosa s naručiteljem, ostvarivanja određenih socijalnih i radnih prava i olakšica ali i način reguliranja obaveza prema državi.