Matko Peić ponio je na svoje krstarenje od Iloka do Cavtata, od Baranje do Pule i Motovuna bilježnicu, olovku i srce puno ljubavi. (Marijan Matković) Tekst kazuju: Nada Subotić i Sven Lasta Adaptacija: Višnja Lasta

Odlučili smo se da ne završimo ovu priču sa Dobrišom Cesarićem, nego da ju zaokružimo upravo s ovih deset godina i da to pokušamo kroz rakurs jednog novog odabranika s kojim bi to pokušali nastaviti dalje, upravo na ovom polju pjesništva, pisane riječi, kulture, slikarstva i odlučili smo se da to bude Matko Peić.

Prvi suradnici bili su vrstan poznavatelj zagrebačke povijesti Pavao Cindrić i svestrani stručnjak za likovnu umjetnost Matko Peić.

Svjedoće o JOsipu Horvatu da im je pomogao i da ih je u " Prosvjetičkoj bojni " zaštito i pomagao. (U toj istoj Prosvjetničkoj bojni - odjelu za ratno slikarstvo pri Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu su bili i Ivan Kožarić (Akademik HAZU-a), Ivan Švertasek, Matko Peić, Milam Vulpe, Valerije Michieli, Dragan Sax, Stevan Binički, Alfred Petričić, Župan...)

Od početaka njenog profesionalnog slikarskog djelovanja ta je karakteristika bila jako naglašena, pa nije slučajno da ju je upravo njome, povodom prve izložbe organizirane 1984. u Galeriji Vladimira Nazora u Zagrebu, predstavio njen profesor Matko Peić.

Na svečanom zastoru u punoj veličini nalaze se likovi osoba s lijeva na desno: glumica Mia Oremović, književnik i pjesnik Antun Kanižlić, operna pjevačica Vilma Nožinić, pjesnik Dobriša Cesarić, književnik i pjesnik Ivan Mesner, župan i Svetozar pl. Kušević, dugogodišnji gradonačelnik Franjo pl. Ciraki, Franjo barun Trenk, slikar Miroslav Kraljević, književnikm i osnivač muzeja Julije Kempf, književnik Vjekoslav Babukić, pjesnik i putopisac Matko Peić, književnica i pjesnikinja Zdenka Marković, kompozitor i osnivač Vijenca Vilim Just, književnik i komediograf Janko Jurković i književnik Josip Eugen Tomić.

One obuhvaćaju pejzaže od kojih je dio već u Požegi prezentiran na izložbi 1971. godine, zatim slikareve portrete, mrtve prirode i aktove koje je Matko Peić trebao prezentirati na izložbi sljedeće 1972. godine, ali koja nikada nije realizirana.

Tko zna što ćemo sve u ostvarivanju ove zamisli tek spoznati, osim bezbrojnih varijanti spravljanja vučedolske jarebice, možda konačno i istinu o vučedolskom ćevapu kojega se spominje Matko Peić u svom nadahnutom predgovoru Slavonske kuhinje?

Ta se retrospektiva inače priređuje pedeset godina nakon one iz 1957. koju je priredio Matko Peić, najbolji poznavatelj likovnog opusa Slave Raškaj.

Prof. dr. Matko Peić kroz svoja djela kako ona književna, tako i ona slikarska, neizostavni je dio kulturne povijesti grada Požege, uz djela drugih umjetnika Roberta Emila Tanaya, Tomislava Čuline, Mate Šanga, grafika hrvatskih slikara, čija se djela čuvaju u Gradskom muzeju u Požegi.

U njemu je nadahnuće pronalazio i Matko Peić u Skitnjama, a puno je o ovom kraju u romanima Breza i Svoga tela gospodar pisao i Slavko Kolar.

Račić je u Münchenu crtao ugljenom jer je osjetio da je crnina ugljena upravo idealno sredstvo, kojim može izraziti svu crninu svoje duše malog litografskog naučnika, koji je išao iz blata svog sela u crninu tiskare, zabilježio je u svojoj knjizi posvećenoj Račiću hrvatski povjesničar umjetnosti, slikar i književnik Matko Peić.

Mirko Jirsak, Josip Kosor, Slavko Batušić, Mato Hanžeković, Josip Horvat, Matko Peić, Dubravko Jelčić, Stjepan Čuić, Drago Kekanović, Pavao Pavličić istaknuti su prozaisti ovoga razdoblja.

To je jedan od prostora koji su svojom magijom privlačili zaljubljenike kakav je bio pokojni Matko Peić, koji je (pokazuje to i ova monografija čestim citatima) volio krajeve i ljude pa je uz čuvene putopise ostavio i brojne zapise o stvaralaštvu drugih umjetnika u određenim prostorima.

Matko Peić rođen je 10. veljače 1923. godine u Požegi, tu u blizini, na Grabriku, gdje završava osnovnu školu i Gimnaziju.

Pisma Slavina brata Jurja Raškaja Ljubi Babiću iskoristio je Matko Peić za svoju knjigu o Slavi Raškaj.

Ovo postići, da predmet ne stoji u slici kao slika u oku budnog, nego kao slika u snu usnulog... piše Matko Peić o slikarstvu Slave Raškaj.

Tu su i brojni velikani hrvatske kulture i znanosti - književnik Miroslav Kraljević i slikar Miroslav Kraljević, Dobriša Cesarić, Josip Eugen Tomić, Matko Peić, Dubravko Jelačić Bužimski samo su neki od njih.

Bilandžića kao umjetnika nesvakidašnjeg talenta čiji je dugotrajni slikarski put vidljiv na esetak iznimnih radova pokazanih na izložbi, a od kojih najstarija spadaju u famozni Naftni ciklus " iz 80 - ih godina prošlog stoljeća čiju je vrjednotu naglašavao i akademik Matko Peić.

Predgovor toj izložbi piše Matko Peić.

Nalazi se u Buševcu i bila je uzor za izgradnju niz drvenih kapela u turopolju i Pokuplju. Nebo od dasaka, rekao je čuveni putopisac Matko Peić kad ga je put nanio u ovu kapelu.

Nakon truckanja kroz bezlični krajolik (Matko Peić bi iz toga napravio esej, Mađari samoubojstvo), evo me u Nyírbátoru:

Ovako je moslavačku, poglavito baš jesen u Voloderu, doživio autor ponajboljih stranica hrvatskog putopisa Matko Peić.

Akademik Matko Peić rođen je 10. veljače 1923. u Požegi.

Relković, Josip Kozarac....); 2) autori koji su školovanjem ili dijelom života vezani uz Slavoniju (Vid Došen, Luka Botić, Josip Kosor...); 3) autori čije je mjesto rođenja kao i mjesto školovanja u Slavoniji, a veći dio života i poslovnih aktivnosti realizirali izvan Slavonije (Ivan Ä esmički, Antun Ivanošić, Matko Peić, Janko Jurković...).

Nigdje kao u tim sitnicama, naizgled slučajnim objektima fotografske znatiželje, nije zgusnuto ono što se može definirati kao eksponencijalna estetika skitnje koju je sa sebi svojstvenom minucioznošću beletrizirao Matko Peić, a kojoj je obol dao još jedan ravničar i Panonac.

Riječima je ovu pticu oslikao, nenadmašno, Matko Peić. [ 2 ] više...

I publicist Matko Peić zapitao se u jednom eseju gdje su nestali crtež Dvije ženske glave, zatim portreti Ljube Antonić i slike u vlasništvu Ade Broch, s kojom se Račić družio u Münchenu.

Prvi put nakon pola stoljeća, koliko nas dijeli od retrospektivne izložbe koju je povjesničar umjetnosti Matko Peić priredio u Zagrebu i Beogradu, na jednom su mjestu okupljena sva djela gluhonijeme umjetnice čiji je kratkotrajni život bio praćen ozbiljnim hendikepom, ali i nesvakidašnjim slikarskim talentom.

Ipak, kad se s njim pojavila u mom slavonskom gradiću Peytonu besmrtna skitnica Matko Peić možda mu previše laska nazivajući ga panonskom Atenom, svi su u njih upirali prstom.