Med medljike u raznim se zemljama različito cijeni.

Dok u pojedinim zemljama med medljike stavljaju na prvo mijesto u drugim više cijene nektarni med.

U pčelarstvu se med medljike ukoliko ga ima vadi iz košnica i nadomješta sa laganijim vrstama, jer pčele zbog samog njegova sastava i brze kristalizacije teško prezimljavaju.

(4) Hranidba pčelinjih zajednica bit će dozvoljena samo kada je preživljavanje zajednice dovedeno u opasnost zbog klimatskih uvjeta te između posljednjeg vrcanja meda, a 15 dana prije početka sljedećeg razdoblja ispaše nektara ili medljike.

Medljika i sam med medljike može biti opasan za pčele jer u sastavu sadrži veći postotak mineralnih tvari teško probavljivih za pčele.

Paralelno sa znanstvenim ispitivanjem na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu naš kolega Damir Zanoškar iz Fužina u Gorskom Kotaru je provjeravao kako Nozevit djeluje na pčele na paši meda medljike.

Na tržištu se mogu naći i druge medljike, medljikovci ili meduni (jele, smreke, hrasta kitnjaka, hrasta lužnjaka, bukve,) ali su one životinjskog podrijetla (od soka lisnih i štitastih uši).

U njemu se može manje ili više naći i medljike, lipe, unosa s raznih korova ili čega drugoga što cvate u isto vrijeme.

Razlikujemo monoflorne i poliflorne vrste meda, pri čemu u prvu skupinu ubrajamo one vrste meda koje imaju zakonom propisan broj peludnih zrnaca pojedine vrste bilja, a u drugu skupinu one vrste meda kod kojih broj peludnih zrnaca pojedine biljke nije propisan zakonom i može biti mješavina cvjetnog meda i medljike.

Medljika je slatka izlučevina lisnih uši i kukaca, koju pčele sakupljaju zajedno s nektarom, a med proizveden od medljike naziva se medljikovac ili medun.

3. Uzorci se razvrstavaju u kategorije prema podrijetlu: Monoflorni poliflorni (više cvjetni) med medljiku te mješavinu nektarnog meda i medljike Kategorija se formira prema vrsti meda ako je na natjecanju najmanje 5 uzoraka koji pripadaju toj kategoriji (na primjer: bagrem, kesten, lavanda, amorfa, lipica, drača, vrijesak, livada, hrastova medljika, medljika...).

Kriteriji sastava za uniflorni med kao i za med medljike, meduna i miješanog meda, te za cvjetni med (voćni i livadski) te ostale vrste meda dani su odrednicama EU koje su prenesene u Pravilniku o medu objavljenom ove godine nešto ranije (vidi na http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_07_93_2338.html)

U načelu se talog sastoji od peludnih zrnaca i elemenata medljike.

Udio se nektara ili medljike pojedinih biljnih vrsta u medu mijenja ovisno o tipu vegetacije, zatim razdoblju cvatnje biljnih vrsta ili proizvodnji medljike od strane kukca, kao i vremenu kad je pčelar proizveo med.

Karakteristike meda medljikovca prema mikroskopskoj analizi jesu mali sadržaj peluda i elementi medljike (spore, gljivice i alge).

Neki znanstvenici smatraju da glavne količine proteina dospijevaju u med iz žlijezda slinovnica pčela prilikom prerade nektara i medljike (3, 62) dok drugi zastupaju teoriju da je najveći izvor tih tvari pelud, koji je prilično bogat proteinima (10 - 35 %) (63).

Ovisno o ukupnom broju biljnih elemenata u medu (peludna zrnaca i elementi medljike), med se svrstava u jednu od 5 razreda (tablica 7).

Izdvojeni su rezultati distribucije odabranih hlapljivih fitosupstancija i/ili markera iz USE ekstrakata sljedećih nektarnih vrsta meda i medljike vrbe: Asphodelus microcarpus Salzm. et Viv. (metil-siringat), Salix spp. nektarni med (8 - hidroksi-4, 7 - dimetilkumarin, pinocembrin, C 13 - norizoprenoidi, 2 - hidroksibenzojeva kiselina), Salix spp. medljika (benzojeva kiselina, feniloctena kiselina, 2 - hidroksibenzojeva kiselina, 4 - hidroksifeniloctena kiselina), Paliurus spina chris ti (4 - hidroksi-3, 5 - dimetoksibenzaldehid, 4 - hidroksibenzojeva kiselina), Castanea sativa L. (feniloctena kiselina, benzojeva kiselina) i AmorJa. fruticosa (2 - feniletanol, metil-siringat).

Med od bjelogorične (hrastove i bukove) medljike.

Med od hrastove medljike je tamnocrvenkast, gust i rastezljiv, slabog mirisa po hrastu, opora okusa, pali u grlu.

Med od bukove medljike ima slične ali blaže izražene karakteristike.

Med od crnogorične (jelove i smrekove) medljike.

Med je proizvod koji medonosne pcele dobivaju preradom nektara i medljike u mednom mjehuru.

Pcela pomocu enzima pretvara saharozu iz nektara ili medljike u glukozu i fruktozu, a suvišak vode uklanja višekratnim prenošenjem iz stanica saca te prozracivanjem košnice.

One na biljkama sišu sokove kroz tanko i dugačko rilo koje uvuku kroz biljno tkivo, sve do sitastih cijevi kojima kolaju biljni sokovi koje iskorištavaju te više ili manje prerađene izlučuju kroz analni otvor u obliku sitnih kapljica medljike koja se gomila na biljci ili pada na zemlju ili travu (3,4,12).

Medljika tako sadrži 5 - 18 % suhe tvari, specifična težina joj je 1,0 - 1,3, a pH vrijednost 5,1 - 7,9. Ugljikohidrati čine 90 - 95 % suhe tvari i u odnosu na nektar, šećerni spektar medljike je kompleksniji i sadrži više oligosaharida.

Pojava medljike izravna je posljedica naznočnosti biljnih ušiju u šumama što znači da, ako nema ušiju, nema ni takve paše.

Drugi dio predavanja odnosit će se na najvažnije pčelinje paše u Primorju i Dalmaciji: pčelinja paša kadulje, vrijeska, drače, ružmarina, lavande, planike, livadne paše i medljike.

Bolest medljike liječi se vađenjem tog meda iz košnice i zamjena sa laganijim vrstama poput bagrema koje možemo dodatno razrijediti vodom u omjeru 1/1 ili čak 1/2. Ukoliko nemamo bagremov med za liječenje se koristi šećerni sirup pripremljen za prihranu pčela i peludom u saću.

Svakako je najbolje ukoliko možemo okvire medljike samo zamijeniti za one koji sadrže bagremov med.