Čovjek je afirmacija onoga što mi zovemo bog, vis maior, svemir ili štogod već, što hoće reći da su čovjek i bog istoga korjena. uostalom zar mi nismo stvoreni na njegovu sliku i priliku. bog predstavlja samo uzoran arhetip onoga što mi želimo sami biti, zato je i točno da čovjek može biti više no što jest. ali on također može biti i manje no što on jest, što uostalom često dokazuje. dakle, čovjek je i božja negacija, kao i svoja osobna negacija (vulgariziram dičnog hegela, o kojem znam još manje). mislim da je tu eksplikacija i paradigma nepotrebna. dočim bog i to može dragi nemanja, može biti ono što nije, jer kakav bi on to bog bio kada to ne bi mogao. želeći biti više nego što jesi, biti ono što nisi, želiš biti bog u stvari. dolazimo do brkatog pjesnika filozofa koji je imao velike brke i velike misli, do nietzschea, čovjeka koji nije postavljao pitanja koja to nisu. a ja ih postavljam. tu se on i ja razlikujemo. naravno, ovo je bilo nota bene. mi želimo biti bogovi, a ne možemo biti ni ljudi. no to je već put koji vodi vulgarnoj metafizici kojoj, ufam barem, nisam sklon, tek možda pukom slučajnošću i neznanjem, kojima, priznajem, jesam sklon. mislim da se to da čak i zaključiti, bez lažne i trivijalne skromnosti i ego-tripa. jednostavno, ja sam svjestan svojeg ne-znanja. što se ja pitam u stvari? pitam se kako biti ono što nisi, kako biti ono bolje što jesi, kako prerasti tu dijalektičku suprotnost. kako postati svoj vlastiti arhetip i ujedno negirati sama sebe. thanatos koji vodi afirmaciji. negirati sve ono što jesi da afirmiraš sve ono što nisi. afirmirati svoje potencijalnosti, postati ono najbolje što jesi i ono najbolje što nisi, to je moj lajt motiv.

Aristotel u Metafizici (A 5, 986 b 18) govori da je Ksenofan« promatrajući cjelinu svemira, rekao da jedno jest bog ».

U " Metafizici mladosti ", još dok je bio vrlo mlad, Benjamin je zapisao:

Školovao se na koledžu Gormanstone, te na Trinity Collegeu u Dublinu, gdje je stekao doktorat znanosti u metafizici.

Planirano kao četverosveščano, a ostvareno kao jednosveščano djelo o grčkoj metafizici, Ciprino je djelo stilski i filozofski briljantan dijalog sa starogrčkim misliocima o biti i istini filozofije.

Mada se o meditaciji, jogi i općenito metafizici Istoka, u to vrijeme znalo i pisalo, te su se ideje i prakse tada počele intenzivnije uvoditi u svakodnevni život.

No ipak je ta tvrdnja izvanredno blizu istini: zato se estetsko promišljanje o životu veoma približava kako teologiji tako i filozofiji povijesti i metafizici.

U metafizici se uci utjecati na svoj zivot i svoje zdravljje.

O " metafizici povijesti " se jedino može govoriti ako postoji neka Vrhunaravna Moć, Providnost, Bog, Transcendencija, Apsolutum (naziva ima bezbroj), koja može i čovjekovu zloću, mržnju, okrutnost, nehumanost u konačnici skrenuti na dobro.Ako svemirom ne upravlja ta apsolutna moć i dobrota, tada su sva naša povijesna nastojanja, dugoročno gledajući, beznadna i jalova.Stoga je i Jedna Svjetska Vlada u globaliziranome svijetu, koja bi željela uzati ulogu Boga, puka iluzija kao jamac mira.

Njegove slike rađaju se u velikim meditacijama o onome što je još Aristotel rekao u svojoj metafizici, tj. o činjenicama koje su iza pojavne prirode (meta fisis/ca, metafizika).

Jednako kaže Aristotel u Metafizici: filozof teži mudrosti, koju posjeduje samo bog.

Iz ove knjige nećete gotovo ništa saznati o metafizici; neće vas dobro pripremiti za polaganje ispita iz filozofije u gimnaziji ili na fakultetu.

Odgojite jednog mladog disidenta-antifašistu (ili više njih), podučite ga metafizici Bosne, hvalite njegovo pisanje (kolumnu - ako je ima), knjigu mu gurajte na natječajima i konkursima, pobrinite se za njegovu mamu (ako i ona piše), sredite mu ispit za diplomu, magisterij ili doktorat, i nađite se mladcu pri ruci.

Karol Wojtyla (papa Ivan Pavao II.) u ovomu djelu na temu ljudske ljubavi i spolnosti argumentirano i otvoreno progovara o spolnomu nagonu, metafizici ljubavi, užitku, čistoći, stidu, požudi, suzdržljivosti, braku i drugim pitanjima vezanim uz spolnu dimenziju osobnosti.

U metafizici, tvrdnja da je zbiljnost isključivo tvarne naravi; u etici, nijekanje duhovnih vrednota.

Pozdrav... moramo napisati esej o ' Aristotelovoj ' Metafizici - Knjiga alfa...

Ipak, O mnoštvu svjetova jedna je od najvažnijih i najutjecajnijih filozofskih rasprava objavljenih posljednjih desetljeća, a njezini stavovi i argumenti u središtu su prijepora u nekoliko filozofskih disciplina, prvenstveno u metafizici, ali i u filozofiji jezika, uma, znanosti itd.

U Aristotelovoj knjizi Lambda i u kasnijoj predmodernoj metafizici to ozbiljenje svoga potencijala kojem težimo, taj actus purus, naziva se Bogom.

supstancijalitet (lat. substantiahtas) bitnost, bit, samostalnost; fil. teorija supstancijaliteta 1. u metafizici: teorija da sc stvarnost sastoji u mirujućem, trajnom, supstancijalnom, a ne u zbivanju (predstavnici: cicati, elejci); 2. u psihologiji: teorija da se duševna zbivanja temelje na određenoj supstanciji, i da je duša stvarno, jedinstveno i samostalno biće (predstavnici: Demokrit, Descrates, Leibniz, Berklcy, Herbart i dr.)

Posebno valja istaknuti prikaz Kerševanovog teoretskog modela za proučavanje religije kao specifične prakse te prikaz Novakovićeve knjige o metafizici i analitičkoj filozofiji.

Suvremeni je čovjek oslobođen od robovanja praznovjerju, neznanju, mitovima, metafizici i religioznoj dogmatici te je time osposobljen za uživanje u rezultatima svojih otkrića i izuma, u blagodatima plodova rada svojih ruku, u materijalnom blagostanju, u punoj slobodi bez ikakvih objektivnih ograničenja.

Aristotel najprije ukratko izlaže mišljenja svojih prethodnika, a potom ih u Metafizici nedvojbeno pobija i odbacuje, što unekoliko pokazuje na značaj koji i on pridaje ovoj temi.

Temelj svega leži (kao i svugdje) u metafizici.

I one Matulićeve knjige koje se specifično bave bioetičkom disciplinom, kao i knjiga " Metamorfoze kulture " koja je usmjerena na promatranje suvremenoga društva u širokom smislu riječi, svojom porukom potiču čitatelja na traženje autentične ljudske mudrosti i evanđeoske poruke koje su u znanstveno-tehničkoj civilizaciji " znak protivljenja " novoj metafizici sekularizma koja izručuje čovjeka tehničkom funkcioniranju i srozava čovjeka na status objekta u ime takozvanog napretka znanosti i dobrobiti čovječanstva.

Basilius U metafizici nema argumenata, kad bi bilo to se nebi zvalo metafizika.

Čitanje lica je metoda kojom se u kineskoj metafizici dijagnosticiraju bolesti, očitava karakter, pa čak i predviđaju događaji u bliskoj budućnosti.

Ne metafizici je ujedno Ne ontologici, teologici, kosmologici, psihologici, Ne logici i etici, s onu stranu svakog moralizma i imoralizma, na putu u pravi ęthos, zavičaj, štoviše, domovinu. interna pak struktura metafizike, očitovana u jedinstvenom sklopu generalne metafizike (ontologika) i specijalnih metafizika, na putu žive negacije, ispostavlja, povijesnom mišljenju samom, njegovu vlastitu, u metafizici kao takovoj skriveno nazočnu, njega omogućujuću strukturu. o čemu se radi?

U meðuvremenu, svakoga dana su dolazili svecenici i ispitivali ga o religiji i metafizici. 9. Napokon Ga je turski guverner protjerao u Konstantinopolj, odakle je poslan u Adrijanopolj; tu je ostao pet godina.

Ovo je metafizički blog, orjentiran je ka metafizici kao i njegov autor.

Previše reči do guše potopljenih u razočaranjima zbog premalo ušiju koje su bile spremne da ih poslušaju, poterale su slova na papir u onim trenucima kada bi drugima potekle; kao suze niz lice, a srce ispunile filozofijom pokušavajući da u svojoj metafizici nadju odgovore na pitanja koje su drugi mogli mnogo lakše dati.