Iako dramatika vuče težište na iznimnu svjetsku dramatiku pojave Isusa Krista, povezano sa dramatikom ostala dva djela romana o impresivno gadnim vremenima (doba najvećih totalitarnih staljinističkih udara, kada nestaju svi redom a i pisac u romanu i stvarni pisac Bulgakov očekuju svaki trenutak da to nadnaravno stigne i njega), priča je dosljedno i težištem i svim na dramatici " običnog mislećeg čovjeka " kojemu je i prije toga raznog dosta i previše, koji zna da nije bog i da je normalno imati grčeve od života i svijeta jer oni nisu idealni, pogotovo ako i nešto misliš i vidiš i ako ti je do toga stalo, pa se prokurator Poncije Pilat grči od djela svoga života u kojem nije nešto moćno i dolično kako izgleda nego misleći sluga gluposti, a ne od božanskih uživljenosti, baš kao što to u romanu kroz druge priče još više teku slični grč i drama stvarnog čovjeka i pisca Mihaila Bulgakova - ni on nije u božanskom očaranju nego u svjetovnom i ljudskom grču, ne samo od impresivne društvene i civilizacijske drame nego i od svog osobnog udjela u drami.