Ako gledamo odnos između ugodne fikcije i krute realnosti onako kako je to prikazano u filmu Matrix pomoću crvene i plave pilule, onda je Mimesis crna pilula: ta pilula vodi u svijet u kojem bi se i agentu Smithu tresle gaće od strave, a kamoli ne vama.

Upravo to naime odlučuje o njihovom junaštvu), a ne, kao što naposljetku precizira sam Aristotel, da su pobuđeni samom akcijom, dramom, odnosno sudbinom junaka; 2. i posljedično, da je katharsis, katarzični učinak, odlijepljen od mimesis, u suprotnosti s onim što predlaže Aristotel na početku znamenitog četvrtog poglavlja Poetike, gdje pojašnjava vezu između ugode i mimesis i pritom poručuje da mi rado promatramo najvećom točnošću izrađene slike onoga što nam u realitetu nije ugodno gledati, na primjer reprodukcije najprezrenijih životinja i leševa samo usput spominjem, premda sam uvjeren da je stvar presudna, da uživati ugodu tada nije heduno, nego khairo, što upućuje na radost (kharis) Lacan bi možda rekao baš užitak i na sjaj, na svjetlucanje.

Jasno je, naime, da tragedija ima moć katharsis upravo ukoliko kao mimesis neke teške akcije autorizira ta kharis.

Liturgija nije mimesis (oponašanje), već anamnesis (spomen-čin).

Dramaturg Matko Botić o predstavi je zapisao: Kako napraviti predstavu o najobičnijem, svakidašnjem trajanju, a da taj mimesis ne stvori uvijek istu kolekciju sitnih realizama u izvedbenom stilu?

Video situacija se ponavlja u kontekstu radnog vremena jedne galerije (loop sistem). [ Rad Mimesis CGI nastao je tako da je ] unutar virtualnog prostora (a to predstavlja već i viewport bilo kojeg 3 D programa) simulirana prirodna pojava, oblak.

Trenutno paralelno razvija tri opusa koja se međusobno nadopunjuju: Whistle kingdom (kraljevstvo fućkalica), Ljudi sunca i Mimesis.

Iz Crne Gore, Nikolaidis, roman Mimesis književno ne baš savršena, ali zabavno radikalna knjiga.

Javnost je bolje upoznata s onim što pišu Miljenko Jergoviæ ili Andrej Nikolaidis, koji je ovih dana u bosanskim medijima èesto spominjan ponajviše zbog eseja o pravoslavnom hrišæaninu Emiru Kusturici, te su njihovi nominirani romani Dvori od oraha, odnosno Mimesis neslužbeno istaknuti kao glavni favoriti za nagradu Meša Selimoviæ u odnosu na Cirkus Columbiju Ivice Ðikiæa, Wonderland Marinka Košæeca (jedini nije bio nazoèan dodjeli nagrade) i Pisca izdaleka srpskog pisca Vladana Matijeviæa.

Nikolaidis je autor knjige ' Mimesis ' koja na, dosad na ovim prostorima neviđen način, govori o mentalitetu jednog društva utonulog u mrak devedesetih.

Upravo tu postaje problematična veza s Aristotelom: bilo da je Aristotel, unatoč stoljeću koje ga odvaja od Antigone, rekao istinu o tragediji da naime katharei užas i sućut i prema tome nipošto nije moguće razlučiti katharsis od mimesis, koji je njezino sredstvo.

Što pak ako tu možda možemo iznova prisvojiti mimesis, tu gdje ga upravo sjaj Lijepog prikriva pogledu?

Meni se baš čini da je stvaranje ovo drugo, sudjelovanje (mimesis) u životu istine, dovođenje istine na svijet... ali da ta istina nekako može biti i bez nas (dakle nije tek neko ništa ako je mi ne stvorimo)... iz izvora/ishodišta uvijek izvire (guest, geza, ne samo na početku), a mi možemo piti ili ne... a ako ne pijemo, ne znači da izvora nema... a možda se čak i mi možemo na neki način se odvojiti od te istine, zatvoriti za nju... ' pasti '...

' ' U odnosu na Nikolaidisovu raniju prozu, ' Mimesis ', peta Nikolaidisova knjiga, ali prva kojom se superiorno nametnuo cijelom ex-YU književnom tržištu,

Možda popularnost dokumentarca održava povratak na drevno poimanje slike kao odraza realnosti mimesis, koju je suvremena vizualna kultura napustila u ime virtualne imanentne slike koja autoreferencijalno živi sama za sebe.

Sve je tu: u kreaciji je riječ prema tome o čistoj fikciji u strogom značenju riječi, odnosno o mimesis (prema slici kao što znamo nije bez semantičke veze s izrazima imitatio i mimesis) nečega nepredstavljivog.

Ili, drugim riječima: mimesis je bez modela.

Uzrok je jednostavan: jedino mimesis koju sam maloprije, u nedostatku boljeg rješenja označio izvornom može to učiniti.

Čemu tada negirati da je mimesis bitna za umjetnost?

Bit je kruga nazočnosti kao sjedinitelja predočivosti i predočenosti, gledanoga i gledanja, upravo to samoogledanje: zarezivanje likova i njihovo odražavanje, sijevanje i odsijevanje, prezentiranje i reprezentiranje (mimesis).

U uži izbor, osim Cirkusa Columbia, ušli su Dvori od oraha Miljenka Jergovića, Mimesis Andreja Nikolaidisa, Pisac izdaleka Vladana Matijevića i Wonderland Marinka Koščeca.

Andrej Nikolaidis je svojom prethodnom, provokativnom knjigom ' Mimesis ' (Durieux, OKF, 2003) postao književna zvijezda; a zbog drastične kritike Crne Gore kao zemlje retardiranih diskurza već je nakon nekoliko objavljenih odlomaka rukopisa inicirao javne osude u svojoj zemlji.

Radio je u Jutarnjem listu i tjedniku Globus, sve do 1997. kad je svoju karijeru započeo u Parizu gdje se osnovavši tvrtku Mimesis bavio odnosima s javnošću.

Konačno, i Dolazak je, kao i prethodni romani, gusto premrežen (pop) kulturnim referencama: od (jako dobre) glazbe (Mimesis je bio organiziran kao asocijatvni narativni ' produžetak ' kompilacije omiljenih pripovjedačevih pjesama, pri čemu je svaka od njih ujedno bila i naslov poglavlja; Dolazak je ' klasičnije ' strukturiran, ali zato je tu dodatak, izvrstan ' Soundtrack ' za čitanje) pa do povijesti, književnosti i teorije.

U romanu Mimesis iz 2003. osvrnuo se na ljude koje susreće svaki dan i na njihove nimalo urbane navike.

To kažu čovjeku koji je napisao Mimesis.

Nikolaidis, drastični kritičar crnogorskih (ne) prilika i autor hvaljenih romana Mimesis i Sin, odluku suda smatra političkim svrstavanjem te je priopćio kako je pritisak države Crne Gore na njega postao neizdrživ, a njegov život u Crnoj Gori nemoguć.

Vrlo važno je uvijek imati na umu duboku razliku koja postoji između pučke pobožnosti i skazanja (mimesis) s jedne, te liturgije i otajstava koja ona uprisutnjuje (anamnesis), s druge strane. [ 33 ] Liturgija uvijek ima primat u odnosu na pučke pobožnosti.

Da biste to uvidjeli, prepisujem vam tablete veffektin, proizvod farmaceutske tvrtke Bayer Brecht, koje će vam omogućiti da sagledate pripovjedača Mimesisa s nešto veće distance.Ta distanca će vam omogućiti da vidite Mimesis ne kao realnost, nego kao dio realnosti.

... Fotograf ima pred sobom realnu danost i realističnu takvost prirode, ali je na njemu tada, kao umjetniku, a ne podražavatelju (poesis, a ne mimesis), da percipira, izabire, kombinira, izdvaja, obrađuje, profilira i profiltrira kroz svoju umjetničku očaranu dušu, kao kroz ultrafilter, emocije i afekte, slijedeći svoj inherentni credo umjetnika.