Biskup Coccalini umro je u Mlecima godine 1661. i tu je rečene dokumente sastavio.

Tijekom tog vremena Bratovština je definitivno stekla status samostalne bratimske udruge nalik ostalim nacionalnim bratovštinama u Mlecima.

Dana 11. veljače 1807. Ravnateljstvo državnih dobara u Mlecima službenim je dekretom priznalo kontinuitet i odobrilo nastavak rada udruge s pravom korištenja cjelokupne imovine.

Dok s druge strane svađa sa zetom mogla biti i mrva stare mržnje na kralja, a to dokazuju stanovite prkosne izjave, koje je god. 1459. učinilo jedno njegovo poslanstvo u Mlecima.

Prekidi su bili kratki (potkraj XI. stoljeća pod Normanima, 1171. pod Mlecima, 1185. 1192. pod Normanima).

Na kraju su svim sudionicima iz Hrvatske poklonili vrlo vrijednu knjigu Barani u Mlecima dr. Lovorke Čoralić sa Instituta za hrvatsku povijest.

S Mlecima veze održavaju i istaknuti viški kulturni pregaoci iz 17. i početka 18. stoljeća, povjesnik Antun Matijašević Karamaneo i književnik Antun Vitaljić

Položaj katoličkog stanovništva pogoršavala je činjenica da je osmanska država od kraja XVI st., a posebno od bitke pod Bečom, bila stalno u sukobima sa Austrijom i Mlecima, dvjema katoličkim silama, pa se odnos prema domaćem katoličkom življu u ratnim krizama pogoršavao.

Pod Mlecima, zbog razvoja trgovine solju, te poljodjelskim i stočarskim proizvodima, jača gospodarska snaga Nina, čiji je odraz upravo razmahano graditeljstvo.

Fortis piše o Morlacima, narodu koji se ne ponižava, koji ne traži milostinju od namjernika, jer dok u jednog u selu ima za jesti ima i za druge, te naglašava kako je među njima prijateljstvo postojano, za razliku od odnosa među Mlecima.

U Ozlju je 1660. godine napisala molitvenik " Putni tovaruš ", a zatim ga tiskala u Mlecima i darovala pavlinu Ivanu Belostencu.

Povod za prodaju je bio poraz Ladislava Napuljskog u Bosni od strane Žigmunda Luksemburškog, te je u strahu da će izgubiti vlast nad Dalmacijom ponudio Mlecima prodaju za 300 000 dukata, ali su ovi spustili cijenu i ponudili mu samo 100 tisuća dukata, na što je na kraju Ladislav Napuljski i pristao.

Ravnateljstvo državnih dobara u Mlecima 11. veljače 1807. dekretom priznaje dotadašnji kontinuitet i odobrava nastavak rada hrvatske udruge s punim pravom korištenja cijele imovine u Mlecima i Venetu.

Sve u svemu, obitelj Žuanić možemo, prema njezinim aktivnostima, ugledu i prinosima hrvatskoj zajednici, ubrojiti među najistaknutije iseljeničke obitelji u Mlecima u posljednjem stoljeću postojanja Serenissime.

KROZ PROŠLOST VIŠKE ISELJENIČKE ZAJEDNICE U MLECIMA (4)

U Mlecima je (1477.) tiskana knjiga Jurja Šižgorića Elgiarum et carminum libri tres.

Zavičajno podrijetlo hrvatskih useljenika u Mlecima bilo je, prema svojoj strukturi, vrlo raznovrsno.

Jedna od takvih zavičajnih zajednica, prisutna u Mlecima tijekom dugog vremenskog razdoblja, predstavnici koje su imali posebno zapaženu ulogu u povijesti hrvatske nacionalne skupine, bili su i iseljenici sa dalmatinskoga otoka Visa.

Planine je Zoranić napisao 1536, a objavljene su u Mlecima 1569. i sačuvane u samo jednome primjerku.

- Redovnice su razvile vrlo bogatu i raznoliku djelatnost, a među ostalim su podučavale čipkarstvo, a čipka se prodavala u Mlecima i kasnije u Austriji.

Pod Mlecima ostaje do 1715. kada oni mjesto dižu u zrak, a 1718. i formalno dolazi natrag pod vlast Osmanlija.

Zasigurno najmonumentalniji spomenik jednom Hrvatu pokopanom u Mlecima pripada budvanskom književniku Krsti Ivanoviću (1618. - 1688.).

Giovanni e Paolo 1567. godine, tj. u stoljeću kada hrvatska prisutnost u Mlecima dostiže vrhunac.

Osim brojnih pisanih vrela koja nepobitno svjedoče o brojnosti, značaju i ulozi hrvatske iseljeničke zajednice u Mlecima tijekom prošlih stoljeća, kameni zapisi, grobnice, nadgrobne ploče i spomenici razasuti diljem mletačkih crkava i samostana i danas su zoran biljeg o hrvatskoj nazočnosti u gradu na lagunama.

Prvo tiskano izdanje Zadarskog statuta izišlo je u Mlecima 1564. godine.

Lovorka Čoralić autorica je rada " Prilog poznavanju djelovanja duhovnih osoba iz Splita u Mlecima (od XV. do XVIII. stoljeća) ".

Na tome putovanju zaustavljao se u Genovi, Mlecima, Jakinu i Kotoru, na grčkome otoku Zante, Patrasu i Ateni.

Nakon Pariza, s novim imenom - Ignacije (Ignatius) - neko vrijeme boravi u Mlecima, nadajući se lađi koja bi ga odvela na hodočašće u Svetu zemlju.

Prizori iz života svetaca inspirirani su tekstovima Zlatna legenda genovskog nadbiskupa Jacopa da Voragine (13. stoljeće; objavljeno u Mlecima 1475.), Katalog svetaca Petra De Natalibusa i životopisom sv. Jeronima (Venezia, 1485.).

Brojni članovi obitelji Ivanušić djelatni su i u Mlecima, najučestalijem odredištu trgovačko-pomorskog djelovanja hrvatskih pomoraca, većina ondje boravi privremeno a Silba je i dalje njihovo matično boravište.