Ostale nagrade podijelili su svi pomalo i uglavnom prema zaslugama, tako da bismo večer rezimirali kao događaj ispunjenih iščekivanja, s ponekom iznimkom i jednom ili dvoje stvarnih gubitnika (osim Mooreove, opravdanih razloga za nespokoj možda ima i Martin Scorsese).

Pričamo o kultnom stripu koji je uz Millerove i Mooreove radove zauvijek redefinirao način pripovijedanja unutar naslikanih tabli.

Slušajući naime brojne vijesti o " Fahrenheitu " koje su svaki drugi dan iskakale iz ovog ili onog medija računajući tu i našeg " kokičara " naravno (te Mooreove film dobijo " Zlatnu Palmu ", te Disney odustao od distribucije Mooreova filma u SAD, te MPAA (Motion Picture Association of America) Mooreovom filmu opalila restriktivni " R " predikat), malo tko je od istinskih filmskih fanova pa čak i od obične kino publike (kino gledatelj obični domaći - op.a.) izbjegao stvaranje nekakve vlastite predodžbe i dojma o filmu kojega u biti nije još ni pogledao.

Zasad nije poznato hoće li reboot krenuti putem Mooreove Batlestar Galactice, no imajući u vidu ugođaj Originalne serije, nije teško zamisliti takav razvoj događaja.

Distopijska poetika Georgea Orwella, Aldousa Huxleya ili Raya Bradburyja prema jezi Mooreove Vendette izgleda kao obično, opuštajuće ljetno chick lit štivo.

Mooreove metafizičke rasprave ne završavaju, naime, s gore spomenutima.

Vrtlar koji je otkrio Mooreove ostatke pronašao je i boce votke uz tijelo.

A evo i zašto: Krenemo li od jednostavne i nadam se svima podrazumljive pretpostavke da je redateljeva osnovna namjera bila protestrirati zbog američke vojne intervencije u Iraku i pokazati kako su američki predsjednik i njegova administracija besramno iskoristili šok vlastite nacije nakon tragičnih događaja 11. rujna i strah od novih terorističkih napada kako bi dobili političku podršku za rat onda je ovdje riječ o uspjelom i intrigantnom filmu u kojem sve Mooreove montažne eskapade na koje američki republikanci pjene poput razbješnjelih pasa treba shvatiti tek kao uspjelo sredstvo koje ovaj (neizmjerno vješt) filmaš koristi kako bi efektno naglasio poantu vlastitog filma: zagrebemo li ispod blještavila, pompe i dramatičnosti globalne politike zapljusnuti će nas smrad krvi, nafte i pohlepe.

Teško je bilo zaključiti jesu li Mooreove potonje izjave šala, piše Andrewom Edgecliffe-Johnsonom, dodavši da su vjerojatno potkrijepljene prijetnjama s kojima se susreo nakon što je 2003. Oscarom nagrađen za film ' Ludi za oružjem '.

Osim nje i Mooreove, Oscaru za najbolju glumicu imaju se razloga nadati još Salma Hayek (Frida) i Diane Lane (Nevjerna), te Renee Zellweger (Chicago).

Osim Streepove i Mooreove, potencijalne su laureatkinje za sporednu ulogu Kathy Bates (About Schmidt) i Queen Latifah (Chicago), te Catherine Zeta-Jones (Chicago).

Ameri su, naravno, morali umiješati prste u Mooreove ideje.

Pa su ublažili sve Mooreove likove.

Također se spominju se i neke preinake u scenariju, kako bi se raznorazne verzije koje je već napisao David Hayter (" X-Men 2 ") " ispolirale do savršenstva ", i osiguralo da kraj Mooreove knjige bude realiziran što perfektnije.

Pa ipak, na najnovijoj ljestvici, pored Frankenove i Mooreove knjige (koja je još uvijek tu, na petnaestom mjestu) tu su još tri liberalne knjige u petnaest: Joe Conasonova " Big Lies " (Velike laži), " Thieves in High Places " (Lopovi na visokim položajima) teksaškog populiste Jima Hightowera, te jedan od su ovogodišnjih bestsellera - " Living History " Hillary Clinton.

Sada im se na neki način pridružuje i McTeigueova hrabra adaptacija Mooreove subverzivne grafičke novele, koja je združivanjem tačerovske Britanije i orvelovske distopije potkazala vladavinu Željezne Gospođe, promatrajući je kao represivan fašistički režim u skladu s pankerskom retorikom osamdesetih, samo što Maggie sada zamjenjuje Bush, premda je to isto tako mogao biti i Blair, kao glavna spona Bushove antiterorističke koalicije.

Glavni sadržaj Mooreove Utopije je idealno ljudsko društvo bez bogatih i siromašnih.

Iako na tržištu već postoji nekoliko vrlo dobrih kompilacija, zacijelo će nakon Mooreove smrti uslijediti pravi niz prigodnih izdanja jer, posve je sigurno, u arhivima ima još mnogo njegovih zanimljivih - posebice koncertnih - snimaka.

Naime, ovdje su smještena Dva oblika Henryja Moorea, prepoznatljiva siva petlja engleskog apstraktnog skulptora, koja najavljuje još 800 njih u samoj galeriji, što ovu ujedno čini i najvećim fundusom Mooreove umjetnosti.

Mooreov kolega Braga je kasnije, možda baš zbog izostanka Mooreove pomoći, upropastio zadnja dva Star Trek finala (ono drugo pogotovo).

A navedeno je raskošno zaogrnuto u redateljev prepoznatljiv vizualni stil koji nastoji ostaviti dojam brzoga i intenzivnoga življenja u financijskim vodama pa je vrijeme lajtmotiv koji se neprestano provlači kroz Gekkove i Mooreove dijaloške partije.

Hrvatskoj publici Mooreove priče bile su teško shvatljive, no pitanje je hoće li nam za 10 ili 20 godina one biti daleko bliže, te hoćemo li slične primjere doživjeti i sami.

No, uhićenje Mooreove je još samo jedan obrat u ovom bizarnom slučaju

Priča o Francine i Katchoo donekle nalikuje priči o Maggie i Hopey, nezavisnim curama iz stripa o mehaničarki Maggie, no za razliku od sentimentalnih, romantičnih i nostalgičnih priča Jaimea Hernandeza, Mooreove su cure smještene u brutalniji svijet svijet u kojem nema mjesta za romantične pripovijesti iz djetinjstva

Ukratko, toplo preporučam (s dozom opreza) da pročitate neke (ili sve) Mooreove uratke, te da pogledate Fahrenheit 9/11 kada se pojavi u kinima. to je vrlo poučno štivo ne samo da bi vidjeli i drugu stranu medalje, nego da se i upoznate s time kako (ne) funkcionira najveća demokracija na svijetu

Ovo sve će imati za posljedicu, nadam se, još veću popularnost njega samoga, a i popularizaciju dokumentarističke forme filma uopće, koja u doba zagušenja blockbusterima iz Mooreove domaje neopravdano zapostavlja takav vid filmskog izražaja.

Mooreove veze s Klinikom tu ne prestaju.

Zove se: kapitalizam. ', Mooreove su riječi kojima je najavio novi film

Baš puno ne pišem po forumu, ali sad sam morao reagirati jer nazivati Mooreove uradke dokumentarnim filmovima je uvreda svim autorima dokumentarnih filmova.