Morlake, koji su kao pastiri s ovcama došli iz Dalmacije, prvo nalazimo na otoku Krku gdje su još ostali tragovi njihovog govora.

I Bešker citira Fortisa, Niccoloa Tommasea, Giulia Bajamontija kada opisuje Morlake, njihove običaje i život.

Morlake je na stranu Mlečana tjerala feudalna represija aga i begova, vjerski fanatizam (katolici i pravoslavci), ali i aktivna politika Mletaka.

Svima koji su prešli na mletačku stranu obećavali su pomoć u hrani i zemlju, a njihove su vođe sustavno nagrađivali kako bi preko njih nadzirali doseljene Morlake.

I Bolduo kao i gotovo svi izvjestitelji iz Dalmacije 18. stoljeća, a na to će se uz novootkrivenu rusoovsku notu simpatije nadovezati nešto kasnije i Fortis, opisuje Morlake kao lijene, ne pretjerano inteligentne, prljave, nepokretne i sklone lopovluku, vezane uz prastare običaje, koji jedino poznaju zakon čvrste ruke i batine.

mislim da nas viseslav jako grjesi kada MORLAKE oliti VLAHE svrstava medju slavene.da li su hrvati slaveni jako je upitno i o tome bi trebali svjedociti geneticari ili pak arheolozi.nikak o povjesnicari.

- Ova druga strana jednostavno se mogla pozvati na krajišnike, na hajduke, na Morlake, na uskoke.

vladar lešinar hijenčino jesili na tabletama? hrvatska građanima hrvatske, to bi još i išlo, u protivnom, sve čeraj van: arbanase, bibinjce, pakoštance, vlaje, morlake, u albaniju, bugarsku, rumunjsku, bosnu kretenčino jedna neuka, trogloditčino

Neki su Morlake smatrali potomcima Skita, Dačana, Sarmata, pa čak i Mongola.

Vlahe koje poznajemo kao Cincare, Morlake, kao i nadalje Meglesnske i druge Vlahe, danas kolektivno nazivamo Aromunima, Arumunjima ili jednostavno Vlasima.

1741. - Rodio se talijanski putopisac Alberto Fortis, autor Puta po Dalmaciji, gdje je opisao " Morlake " i zabilježio Hasanaginicu. 1811. - Porinuta je Juliana, prvi parobrod. 1871. - U Rakovičkoj buni poginuo je hrvatski političar Eugen Kvaternik, koji je sa Starčevićem utemeljio pravaštvo. 2000. - Nastradao je športaš Matija Ljubek, najtrofejniji hrvatski kanuist i naš najuspješniji pojedinačni olimpijac svih vremena.

Tu se kaže, da će, kada svrši primirje hrvatski ban Ivan i zagrebački biskup doći da provedu zimu u Kninu i Ostrovicu pa »će se izabrati između Morlaka i drugih Slavena, junačkih i sposobnih sedam stotina i više«, koji će noću prodrijeti kroz spomenuta vrata u grad. 13 Prijava je pisana od Šibenčana, koji, kako je jasno napisano smatraju Morlake da, su Slaveni, ma da ah od njih razlikuju.

I u zaključku Senata od l lipnja 1419. Mlečani govore o tome kako je kuga, koja hara u Šibeniku spriječila Morlake, da dolaze sa svojom robom u Šibenik i tamo kupuju sol. 14 14 rujna 1919. mletački Senat govori o tome kako su Morlaci naoružali neke lađe, da s njima preplove na otoke.15 Mlečani nazivaju Morlacima, kako je iz ovoga očito i dalmatinske primorce, koji ne živu u gradovima. 20 prosinca 1428 mletački dužd Franjo Foscari u svom pismu zadarskom kapetanu Marku Lipomanu i zadarskom knezu Aleksandru Zorziju

Vidimo naše Morlake blijeda lica kako na prodaju nude ono malo pokretne imovine što su je u svom siromaštvu čuvali za krajnju nevolju, sjemenke koje bijahu određene za sjetvu, stoku koja ih je hranila ".

Franjo Foscari odgovarajući na molbe poslanika krbvaskih knezova Tome, Ivana i Jurja njegovih sinova kaže da »oni imaju neke Morlake koji su njihovi podanici i kao robovi zemlje, ovi spomenuti bez naročite dozvole svojih gospodara ne mogu otići sa njihovog zemljišta i obvezani su da izvršuju i poda-vaju izvjesne regalije spomenutoj gospodi.

A kako su od nekoga vremena počeli bježati iz distrikta pomenute gospode bez njihove dozvole, mnogi su se sklonili u distrikte Zadra i Nina da tamo stanuju, što je na veliku Štetu spomenute gospode.« Krbavski knezovi su se zbog toga obratili mletačkoj vladi s molbom da naredi svojim predstavnicima u Zadru i Ninu da te Morlake koji su podanici pomenute gospode, vrate i da ih prisile da se povrate na teritorij svojih gospodara.

Pokušamo li pak danas pristupiti djelima bez prethodno stvorena vrijednosnog suda, uspoređujući ih tek međusobno ili s djelima suvremenika, lako je zaključiti kako je riječ o slikaru koji naobrazbom, slikarskom tehnikom i motivima prelazi okvire lokalne povijesti umjetnosti i veže nas s europskom strujom romantičnog akademizma, ali i obrnuto, u inventar romantičarskih europskih tema dodaje dalmatinske krajolike, morlake i motive iz pjesništva Petra Preradovića.

U naputku, koji Vijeće Umoljenih daje 26 veljače 1439 Pavlu Vala-resu, kad ga šalje kao providura u Dalmaciju, kaže se, da je glavni uzrok zbog kojeg ga šalje, Petar Talović, »koji ne prestaje da nanosi štete našim podanicima, i najviše Morlacima, koji stanuju u drugim našim mjestima.« 18 Spor između Venecije i Petra Talovića bio je najviše u tome, što je Petar tražio da Venecija protjera iz svojih mjesta one Morlake, koji su prebjegli sa Petrovog teritorija na mletački poslije primirja sklopljenog sa carem Žigmundom.

Venecija je nudila Petru novčanu naknadu za te Morlake, ali se sporazumjeti nisu uspijevali.

Providur je dijeleći zemlju najprije namirio Morlake i pokrštene Turke (Hasana Bogovića pokrštenog u Ivana Krstitelja Benzona koji je postao guvernatur postavljen od generalnog providura; zapisano je kako je 1657. godine bio zapovjednik na nekoj galiji) te za Turkinje koje su ostale i udale se.

Riječ je o slikaru koji naobrazbom, slikarskom tehnikom i motivima prelazi okvire lokalne povijesti umjetnosti i veže nas s europskom strujom romantičnog akademizma, ali i obrnuto, u inventar romantičarskih europskih tema dodaje dalmatinske krajolike, morlake i motive iz pjesništva Petra Preradovića.

Slaveni su od Germana preuzeli taj naziv; Vlasima su nazivali sve Romane te romanizirane Ilire i Tračane - Rumunje, Arumunje (Cincare), Morovlahe (Morlake), Karavlahe, Karagune, Karavunce, Karakačane, Meglenske Vlahe i Čiribirce (istarske Vlahe rumunjskog jezika).

Od XIII XV stoljeća Sabirući i obrađujući relacije mletačkih predstavnika u Dalmaciji i Albaniji, nailazio sam često na Morlake, o kojima sam pisao god. 1928. u »Novostima« br. 34 u članku »Morlaki (Vlasi)«, zatim u »Narodnoj Starini« god. 1930 pod naslovom »Jedan anonimni rukopis iz 1775/6 god. o dalmatinskim Zagorcima i (Morlakima)...

Zato s duznom pristojnoscu upozoravam nase Morlake/fasiste da odj lagano sa svojim nacionalnim konceptima i da ga uvode doma svojim zenama, djeci ili domacim zivotinjama,,,,, neka nas ostave na miru... S divljastvom neka idu doma na selo,,,,

To su najprimitivniji oblici homo sapiensa, ako ih se uopce moze uvrstiti u tu grupu, prije bi ih svrsta u Morlake nego homo sapiense.

E ovo je dobro i za: Bodule, Morlake i Građane ako nisu na dijeti.. ebeš politiku.

Uskoke, Morlake ili sl. novodoseljenu balkansko-kavkasku populaciju ne-slavensko-ilirskog tipa, a ne današnji provincijski pojam Vlaja..

A kad već spominješ Morlake,,,, njih ima koliko hoćeš u Splitu, cila vlaška......

Podsjetio je, također, da je Dalmatinska apostolska Crkva, uvijek bila iznad nacionalnih razmirica, da je oduvijek smatrala jednakopravnom braćom Hrvate, Talijane, Morlake i sve druge kršćane Dalmacije te da je svesrdno pronosila mir koji danas nadmoćno nadvladava, ostavljajući za leđima sve turobne crnine i tragedije prošlosti, kako bismo mogli danas nastaviti zajedno, glavnim putevima ujedinjene Europe.

Wells je Fortisove čestite i priproste Morlake, dobroćudne divljake kojima se opat divi, prekrstio u kanibalske Morloke koji se hrane dekadentnim Eloima, a posjeti znanstveno-fantastičnih Engleza su kulminirali, možemo to sada reći, posjetom Briana W.