Inace se poslijednjih dana muvam s jednom Kolumbijkom kojoj se ocigledno svidjam, tako da sam vec dobio poziv da je posjetim u Nairobiju (glavni grad Kenije) gdje radi pa da idemo na safari.

Ako me sretnes negdje u gradovima stranim, Po kojima se muvam u posljednje vrijeme, Sretni me, Kao da me sreces prvi put.

Morao sam im objasniti što sam sve i gdje radio jer im je klokan valjda kazao da me s ceste pobrao, kao što i jest većinu tamo u redakciji, pa su se kao jako čudili da se već skoro deset godina muvam po raznim zakutcima Korporacije.

Sama se ne muvam gradom, zakljucavam se na svakom koraku i pazim gdje se krecem.

Trčim do drugog prijatelja, ali on je predaleko, nekih 150 - 180 m i nemamo dosta kablova, treći susjed ista priča i kad su mi sve lađe potonule sretne me jedan susjed koji je vidio da se nešto muvam cijelo jutro i ponudi mi da uzmem struju od njega (nisam ni znao da ima trofaznu struju).

Dugačak dan, imam osjećaj da se tjedni samo ukrug vrte, nema se vremena za izaći, negdje otići. samo se muvam u 60 m2. Svakodnevnica mi je pospremanje po ko zna koji put jednih te istih stvari na njihovo mjesto, a čini mi se kao da kuham 10 puta na dan, stalno sam u kuhinji, hrpa veša za peglanje nikako da nestane, svaki dan pospremam stan, bilo usisavanjem ili brisanjem prašine, pranje sanitarije, prozora ili zavjesa, a kad sunce sine u prozore, prašine svuda, a meni se čini kao da ama baš ništa nisam 5 - 6 mjeseci radila.

Ma ja sam ne siguran tip, introvertiran, stvarno ali nikad si ne bi dopustio da se muvam oko cure koja bi mi to nabijala na nos, koja bi mi spočitavala mali broj partnerica, koja bi mislala da je moj relativni konzervatizam zatucanosti itd.

Ranije mi je jako teško padalo čitati pjesme, imao sam i gadnu tremu, čudno, jer se od kad sam imao 15 muvam po raznoraznim stejdževima, i nikako nisam mogao uloviti flow, nisam znao što bi sa svim tim riječima.

Vidim da se anonimci zabrinjavaju što me nema... pa evo, k vragu, da se pojavim malo... ništa mi se pametno na mota po glavi osim sljedećeg ispita na koji mislim ići, al to nije još spomena vrijedno... niš, ovih dana se muvam, pritišću me obiteljske obaveze... a i neke druge... izgleda ih ne možeš vječno izbjegavati... hehe... al, eto... aktualno je u zadnje vrijeme ona mamačko-tetačka fraza... KOJI JE TO VEĆ DATUM?? PA JOŠ PAR DANA I BOŽIĆ... KAKO VRIJEME PROLAZI... kako sam se svojevremeno čudila " starijima " za tu rečenicu... meni tad dani nisu predstavljali ništa... godine još manje... ionako su mi sporo prolazile jer sam jedva čekala ići u školu, pa ići u peti razred I imati povijest i zemljopis, pa imati kemiju i biologiju, pa krenuti napokon u srednju školu, pa napokon biti maturant... i onda napokon se maknuti od staraca i otići studirati, pa sad napokon završiti fax... e al to bi bio i dvosjekli mač... jer šta nakon faxa... posao... baš ono pravi posao... svaki dan kroz cijelu godinu?? i planiranje godišnjih... i ozbiljnost... i mamačko-tetačke TREBAŠ SE UDATI... JA U TVOJIM GODINAMA... BLA BLA... VEĆ SI SKORO " STARA CURA "... bla bla... pa mi sad vrijeme ipak brže prolazi... i pitam se koliko je već to imam godina... a osjećam se ko da imam... 19... (i uvjek se sjetim pjesme kad sam imao 16... kad sam to pjevala s petnaest i šesnaest mi se činilo stvarno dosta godina... hehe... užas... ili još bolje Cranberries i pjesme 21 - kad sam mislila kad imaš 21 to je strašno puno... i onda si veliki i sve ti je lakše...) a i ovi klinci oko nas... svi imamo nekog malog ivana... ili malu tinu... koji više ne da nisu mali, nego su gotovo odrasli, neki nisu išli na fax pa imaju već par godina radnog staža... a NEKI NOVI KLINCI NAS PREŠIŠALI... hehe.. a ja di sam tu sam... od ispita do ispita... od pijanke do pijanke... od priče o globalnim svjetskim problemima do neke druge aktualne priče... i prođe godina... užas...

g. Parker, evo se ja 60 godina muvam po zadarskoj rivi

Počnem nešto da muvam, onako, pa ne znam, nisam mogao da ga vidim, bilo je oblačno nebo nad Berlinom, kakvim Berlinom jebo te Berlin, Batajnicom reko, skuj maj frenč, i tako muvam ja nešto i mislim kako da se izvučem, kadli će Monty: O. K., sani, pusti spiku, jebeš avion, nego, evo viza, evo, izvoli, ovde je i grinkard, i imam za tebe omah i poso, razumiš.

@bibičica, ti si sjajna osoba ja sam asociral nekaj čist drugo mea culpa, mea culpa, mea maxima culpa.... moju tihu neispunjenu.... da.... slijedi logičko, dušegrižno pitanje (ipak je nedjelja, dan Božji) - jesam li i ja? hm.... treba razmisliti.... samoživ sam... greben koji viri iz vode, planinski vrh koji strši nad oblacima. samodostatan, donekle otuđen: (.... možda ptičurina koja samotno plahuće krilima i gleda u " daljine meglene in kalne ".... ili crv koji se krije, čuvajući bitak i čekajući Godota... unatoč svemu, zadovoljan, kontroliram život... sretan, jer sam svoj. familija mi dopušta. a nisam ni ja loš, eto žena s kolegicama tjedan dana na provodu negdje u Istri.... kažem negdje, jer mi kerber nije rekel, a ja nisam pital.... možda mi nije rekel, da preventivno ne capnem dvije glave, pa se nenadano pojavim sa šintarima;)... zna klasikušna moja zakoničica i premila trpilica, triuglodržna keričica, da se muvam po tom sektoru. kćer me ionako drži na oku, pa mirno spava:)..... ti si @pipica definitivno bolja osoba, topla, naivna, radoznala i razigrana poput djeteta. ostani takva na moje veselje i radost privilegiranih, koji imaju zadovoljstvo - poznavati Te. život je definitivno i nesporno - predivna igra - ".... ma samo nek traje,.... ":)))... (Zlaja 18.05.2008., 20:35:45)

Ali unatoč tome što sam šmrklj, makar i " neidentificirani ", ja se ipak " muvam " i ja sam " odjeven i neobrijan na način ", nosim masnu kapu te se " silno upinjem sličiti ".

Fotograf me namještao pet minuta.. kaže.. " ti si regrut ajde za uspomenu iz Beograda "... a teško skužit da sam regrut.. muvam se oko autobusnog.. a tek kad sam progovorio..

Oni sada još spavaju, a ja evo malo se muvam po kući.

Ocijene su mi uglavnom dobre, ne pijem, ne pušim, muvam se sa normalnim društvom i tak to...: angel: Al uglavnom ima nekih stvari koje ne govorim uglavnom nikome a pogotove ne i njima: kukuc:

Ovo je stvarno rekord: već se 3 tjedna muvam po raznim ljekarima radi skoro 40 - dnevnog neprekidnog kašljanja, prolazim sve moguće specijalističke preglede - od ubadanja par centimetara igle od injekcije direktno u grlo, preko puhanja u kompjuter (?), ultrazvuka, testa za trudnoću, ispitivanja na policiji, pa sve do bliskih susreta s Tanjom Torbarinom i Bojanom Gregorić (dobro, par poslijednjih nisu baš relevantni...) - i sve je u najboljem redu.

Teorija je da ako me se vidi kako se muvam po kući bit će imuna na provalnu krađu.

i draganino; " jel muvash tu devojku? da vas ostavimo nasamo? " " ma.. yok. ne muvam je. " ali sam precutao da mi se svidja. a sa druge strane shta ce devojka da pomisli kad je odvuchesh sa shanka za svoj sto (ne bukvalno)? medjutim nije sve bilo tako fino. bilo je dobro dok su dragana i pera sedeli s nama. zezanja, smejanje i sl. medjutim kako su otishli tako sam.. pao. ucutao. jednostavno nisam znao shta da kazem. kao da me stigao umor. ili mentalna impotencija. chak mi u jednom trenutku kaze; " ocesh da prelistavamo CKM da bi imali shta da prichamo? "

Odnjeo sam ga Ivani u krevet i njih dvoje su još spavali do 13 sati, a za to vrijeme ja hvatam slobodno pa obavim dućan, malo se muvam po doma, i lagano radim ručak za Nou i nas, ali danas nisam nama ništa radio jer smo jeli kod Ivaninih staraca.

mjesto i vrijeme radnje: svugdje gdje se muvam i moram ić, danas (07.10.)

vrijeme prolazi, eto već se bliži podne. muvam se po kuhinji, ne znam šta bi sa sobom. hrpa neopranog posuđa od večere, doručka, a meni upitnik nad glavom. što danas skuhati? nije da nemamo, al već na ušesa izlaze čušpajzi, pečeni krumpir.... od piletine dobivamo perje.... ma smislit će majka nešto.

Muvam se još po kući u nekim sitnim poslovima, tek je četiri, a to je u šest, kad se javi poznanica i kaže da je imala dobru volju i da se već spremila, ali joj je toliko hladno de neće uopće izlaziti.

bojis se mraka ha: eek:... i treba onda je jos interesantnije: rolleyes: na tim otocima vredi ostati malo jel je atmosfera super posto nema bas nesto struje ljudi negledaju ogromne lcd televizore vec vise pricaju medjusobno i druze se... usput se mozes bajsom muvati il iznajmiti kanu i tako se muvati tamo vamo po kojekakvim selendrama po otocima i bacati banane domorocima: cerek: meni se bas dopalo i super sam se zezo tamo bas zbog toga sto su i ljudi komunikativniji ako ides jedino promeni pare pre... jel je kurs manji tamo mrzi me da nabrajam de sam bio nit je i bitno... mislim da je i Burma zanimljiva destinacija indija i nepal ti je malo predaleko posto sam se previse muvo po aziji sad mi je recimo juzna amerika zanimljiva jel je nesto drugacije pa cu pokusati da se muvam tamo inace sam protivnik Tajlanda jel je prenatrpan izetno glupih turista a i sta da mislim o naciji koja bi i dusu prodala... jeste imaju lepe plaze.. al ni nema nesto previse vodenog sveta u vodi da se bar zanimas necim posle ispiranja mozga tonom debilnih turista i siline prezderavanja od dosade u Vijetnam nisam iso jel kako sam doso u kambodju svi koji bi dosli odma su isli za vijetnam tako da sam odustao od te ideje u strahu da cu i ja postati debil ako opet slucajno upadnem u mesto prepuno debilnih turista i para gladnih domorodaca.. pa sam tako nastavio po kambodji gde su mi se ljudi bas dopali laos ima lepsu prirodu a kambodja bolje ljude Indonezija je super.. uzasno zanimljiva zemlja svega i svacega i ima podvodnog sveta u vodi tako da su i plaze zanimljivije ako vec oces na plazu mogla bi iz penanga iz malazije... tu na kraju tajlanda juzni deo uzeti brod za sumatru i muvati se po sumatri.. neznam kako je posle onog cunamije al pre je super bila... to bi ti verujem bilo zanimljivo a ako si pohotna ima tamo i neko jezero lake toba se zove gde pohotne evropljanke dodju da maznu nekog dugokosog frajera uglavno masu kosom i sviraju hotel kalifornija pa ti ono ko stanes i divis se kako super svira i sta ja znam.. i onda ti se on nabacuje kako pricah s njima nisu ni tako losi.. mozes voditi i neku konverzaciju s njima i paliti ga kako ces ga odvesti na zapad gde je tolko blagostanje da se ljudi naljute ako slucajno neces uzeti poklon auto, kucu, pare od nekog od milion njih koji ti to nude na svakom koraku: p i tako napaljen on ti moze biti vodic, voziti te na motoru i pokazivati domorodacke kolibe i jos kojekakvo egzoticno rastinje.. pa kad ga iskoristis nestanes tako eto mozes usput malo i videti tajland, glumiti malo debila i onda skoknuti u sumatru i nastaviti kroz nju pa dokle stignes

Vrijeme prolazi, muvam se, razmišljam, popijem pivo.

Cure mi sline, polako me vec hvata nervoza, a i spremacicu isto jer joj se muvam u carstvu.

Ali već nakon prvih par skokova spoznam da mi je u međuvremenu od zadnje seanse zrasla treća noga koja mi stalno zadeva pa se više muvam i popikavam oko stepera nego kaj uspijevam uhvatiti korak s ostatkom grupe.

Zanimljivo je ovo; iako se ne mogu posljednjih godina baš pohvaliti nekom formom i kondicijom budući da uglavnom sjedim za PC-jem i muvam se po kući; hodala sam bez prestanka 5 sati, u stvari nisam samo hodala: penjali smo se (ja i moj prijatelj) uzbrdo kroz relativno neprohodan teren, spuštali se po brdima i šumama, i na kraju hodali po stjenovitoj morskoj obali punih 5 sati - bez ikakvog osjećaja gladi, žeđi ili umora.

Jutros je uz Slobodnu dililo lizalicu... ajme od kad nisam liza lizalicu.. i sidim u kancelariji, vrata mi otvorena.. muvam se po indexu, a prolazi kolegica i vidi me kako ližem.

Jedna od najboljih priča na koje sam naletio otkada se muvam po blogosferi, ako ne i najbolja.