Nacija, nacionalizam, moderna država na 230 stranica radi na tri tematska kompleksa: (1) naciji i nacionalizmu, (2) politici identiteta, te (3) civilnom društvu.

Pitanje o naciji i nacionalizmu temu koja obuhvaća najveći dio knjige otvara paradoksalnom konstatacijom da je iznenađenje dominacijom nacionalizma, pa i masovnim nasiljem koje ga često prati iznenađenje koje iznenađuje (15).

Ali, kao i u svakom mome članku, ja želim kazati nekoliko riječi iz biblijske perspektive razumijevanja i gledanja o nacionalizmu.

Glavni uzrok svih regresivnih tendencija postkomunističke tranzicije, no pre svega povratak nacionalizmu, on otkriva u odsustvu opšteljudskog identiteta, odnosno planetarne svesti.

Što je s njihovom predočbom o nacionalizmu?

Intelektualac sa titulom filozofa i etičara Milan Kangrga o nacionalizmu je pisao i sljedeće:

Uskoro ćmo se svi probuditi... i smijat ćemo se, držat ćemo se za stomak od smijeha kako smo žestoko branili svoje buncanje o rasizmu, šovinizmu, nacionalizmu, materijalizmu, debilizmu, fetišizmu, ekstreminizmu... i sličnim izmima tj. nebulizmima...

Nakon toga krenula je lavina koju je izazvala glumičina kotrljajuća gruda u kojoj je iztrkeljala otprilike da na Olimpijadi nema mjesta nacionalizmu nego samo patriotizmu.

O falsifikovanju istorije i nacionalizmu u najgorem obliku koje propagira navedeni akšn figjur mejker Borg pročitajte kod naše Stul.

- Pretpostavljam da prema nacionalizmu gajite negativan stav.

Osnovao je istarsku Stranku prava, bio je protivnik talijanskom nacionalizmu i jedan od vođa hrvatskog narodnog pokreta u Istri, a 1920. godine bio je ban Hrvatske i Slavonije. 1950. godine rođen je španjolski glumac Antonio Banderas, jedan od omiljenih glumaca Pedra Almodovara.

Tko je cist prema nacionalizmu nema problema reci da SDS odrzava HDZ na vlasti.

Posebno se cijeni njegova principijelna SDP-čvrstina jer nikad nije podlegao zloćudnom nacionalizmu, od malih nogu uvijek je bio za bratstvo i jedinstvo ' šire slike ' regiona, što se iz navedenog lijepo i vidi: Za vrijeme ratnih, devedesetih godina u Hrvatskoj, Mihael Zmajlović je imao jasno artikuliran nacionalni identitet koji se nikada nije približio ekstremizmu što se lako moglo dogoditi prije svega zbog obiteljskih gubitaka u ratu.

Naravno da sve to nije bilo baš tako, naravno da nitko nikoga nije dekapitirao, naravno da se Kuljiš i Pavić sada sjećaju lažnih ili romansiranih biografija, naravno da Bešker iskupljuje Baltića, posve je notorno da su smjene dolazile planski, u okviru dvogodišnje dogovorne ekonomije generacijskih uredništava, pa je stoga još shvatljivije da je došlo vrijeme mlađem naraštaju, kako to i inače prirodno biva (jer, dijalektika nije samo logička, već i ontologička zakonitost, tovariš Bašić) i, uopće i ukratko, Jugoslavija i komunizam bili su bog bogova, sve pet, dočim je sumrak idola nastupio kad je Tito već jednom nogom bio u grobu, a povampireni se nacionalizam proširo zemljom kao šumski požar (šteta što je riječ o nacionalizmu, baš bi mi ovdje dobro sjeo ' crveni vjetar ').

Inače je poznata njihova organska alergičnost prema hrvatskom nacionalizmu a još duplo prema hrvatskim navijačima.

Žvimo u nacionalizmu i lopovskom kapitalizmu

Meni je odista žao šta se jedna takva stranka poput HDZ-a okreće nacionalizmu i radikalizmu, ti ultradesničarski stavovi nikome nisu doneli dobro.

1991. Suosnivači su Demokratskog opozicijskog foruma (DOF), organizacije koja je nastojala okupiti sve one u Hrvatskoj koji su bili spremni otvoreno se suprotstaviti rastućem nacionalizmu i prijetnjama ratom.

Osnivač ASK i njezin internacionalni tajnik je Mate Ćosić, dvadesetogodišnji student sociologije i ruskog iz Zadra, jedan od bivših učenika zadarske srednje Kemijske škole zbog čijih je tekstova o nacionalizmu objavljenih prije dvije godine u školskom listu Spektar ravnatelj škole Žarko Grancarić, pod pritiskom HDZ-a i crkvenih krugova, zabranio njegovu distribuciju.

Opterećeni starim misaonim obrascima nastavili su s politikom podržavanja centralističke vlasti i podilaženja većinskom nacionalizmu, politikom samo-optuživanja (traženja, isticanja i osude svoga nacionalizma) i odricanja od nacionalnog identiteta i političkog subjektiviteta.

Iskustvo im je govori (lo) da je služenje tuđem nacionalizmu (za njih osobno) puno isplativije i korisnije nego zalaganje za nacionalne interese hrvatskoga naroda.

Tako se historičarka Dubravka Stojković navodno uvijek suprotstavljala srpskom nacionalizmu.

Izjednačavajući Hrvatsku i Srbiju po nacionalizmu, četnikovanje na Ravnoj gori i proslavu sv. Duje u Splitu, Wunenberger kao oznaku nacionalizma navodi - dvije domobranske zastave na proslavi u Splitu.

No ipak treba reći da se negativne konotacije danas uglavnom pripisuju tzv. ekstremnom nacionalizmu, dok se umjereni nacionalizam smatra većinom prihvatljivim.

Iz Janšine stranke poručuju i kako Janša nije nasjeo Ivi Sanaderu, koji je hrvatsku politiku prema Sloveniji " gradio na hrvatskom nacionalizmu ", implicirajući da je Pahor nasjeo premijerki Kosor.

Britanci nisu zaboravili da je prvi hrvatski predsjednik, Franjo Tuđman, u svojoj knjizi ' Nacionalno pitanje u suvremenoj Europi ' o Irskoj republikanskoj armiji i irskom nacionalizmu općenito govorio s mnogo razumijevanja, ako već ne i opravdavanja.

Jedni o kompleksima: ne zna: drugi o brojnosti, treću o nacionalizmu itd.

Göring je satniku Gilbertu, koji je to zabilježio u svom Nürnberškom dnevniku, govorio o ratu i ekstremnom nacionalizmu:

Svi koji čine hrvatsku zajednicupripadaju tom nacionalizmu kojem je protivni pojam nacizma, podjela na podljude, nadljude i neljude.

Tu nema mjesta nacionalizmu ili se vraća svima ili nikome, u nacionalnom smislu mislim, pod jednakim uvjetima a trenutno je takvo stanje u Hrvatskoj.