U analizi Paklenog šunda Bence Nanay i Ian Schnee uz pomoć Nietzscheove teorije o nadčovjeku uvjerljivo podržavaju misao da Tarantinovi filmovi nisu amoralna djela što veličaju nasilje radi nasilja ili radi zabave i da, između ostaloga, ozbiljno promišljaju dubinska pitanja religije i egzistencijalne krize.

Velik dio knjige posvećen je nestalim društvima i nadčovjeku.

Darwinova teorija je vjerojatno uzrok ove teorije o nadčovjeku.

Philip i Brandon, dva imućna mladića s pritajenim homoseksualnim sklonostima, iz psihopatske radoznalosti, a u Brandonovu slučaju i opsjednutosti idejom o »nadčovjeku«, ubiju svojega kolegu Davida.

U ' nadčovjeku ', koji vlada poviješću, ostvaruje se Nietzscheova filozofija života na način koji bi tipski bio idealan.

A Sveti Franjo Saleški u svom djelu " Rasprava o Božjoj Ljubavi ili Teotim " u jednom odlomku piše o nadčovjeku, tekst koji me se jako dojmio, pa bih ga podijelio s vama:

Laž i sebičnost pokušavale su se opravdati sustavima koji teže prema nadčovjeku, prema čistoći razuma, prema bratstvu i jednakosti, prema bratstvu i jedinstvu, ali su ostale tek laž i sebičnost.

Zato tu ideologiju ljudi nisu odmah prepoznali, nisu se odmah snašli, pogotovo stoga što se dženderizam služio autoritetom znanosti, iako je ta njihova rodna teorija pseudoznanost, šarlatanstvo, kao što su bile lažne znanosti i teorija o nadčovjeku i marksizam, koji su poslužili za određeno vrijeme i određene ideologije pa nestali, kako će i ova teorija koja je već raskrinkana u skandinavskim zemljama.

Ako Nietzsche govori o nadčovjeku, ja sebi dopuštam da govorim o nadgladi...

O nadčovjeku govori Zaratustra svima, o smrti Boga i volji za moć nekolicini, a o vječnom ponovnom došašću onog jednakog zapravo samome sebi.

.. naravno da me svaka daljnja tema manje zanima jer.. tebe.. koji svoje nepostojanje.. smatra svojom najvećom snagom.. neću moći nigdje stići.. i razgovor bi nam mogao izgledati kao da se igramo.. skrivača.. ili.. lovice.... a to je.. dabome.. suprotno od težnje nadčovjeku.... ali i suprotno od težnje isusu.. koji je.. opet dabome.. bio.. suština anarhije.. i živući nadčovjek.. sve.. naravno.. ako je istina to što popine pričaju..

Njeno tijelo kao da je začudno potvrđivalo nakaradne nacističke teorije o nadčovjeku.

A prvak izmistificiranih zločinaca svakako je Adolf Hitler, za što je, za razliku od mnogih drugih zlikovaca, i sam iznimno zaslužan: bio je mag automistifikacije koji je kroz scensku multimediju, u suludo furioznom pretapanju politike i estetike, zbilje i fikcije, scenskog spektakla s ekstatičnim recitalima i filmske senzacije s impresivnim arhitektonskim rješenjima izgradio ničeanski mit o arijevskom nadčovjeku novog nacionalsocijalističkog doba, o novoj rasi predvođenoj karizmatičnim Führerom.

Problem je, da do potpune revolucije prema nadčovjeku također niti heteronomno odlučivanje ništa ne valja, tako da nema veze. (Odnosno ti si naravno slobodan pitati tatu.) - - -

Kratko bih se osvrnula samo na ovaj navod o volji za moć i nadčovjeku i rekla da u Nietzscheovoj filozofiji (onako kako je ja razumijem) nadčovjek jest put ka - Čovjeku.

Reference na Nietzcshea vrve cijelim filmom - posebno njegova ideja o nadčovjeku.

Pokazalo se da rodna teorija nije ništa drugo do puka ideologija, koja društvu ne donosi ništa dobro, kao što je to slučaj i sa svim drugim ideologijama, poput one o ' ' nadčovjeku ' ' (nacizam) ili one o ' ' bratstvu i jedinstvu ' ' (komunizam).

Inspiracija koja k tome vodi je samo luđačka potreba da se bude voljen, a ne put prema nadčovjeku.

Eto, učim vas nadčovjeku: on je to more, u njemu se može utopiti vaš veliki prezir. (...) Ne vapije do neba vaš grijeh - već vaša samozadovoljna umjerenosti, sama vaša škrtost u vašem grijehu vapije do neba

Eto, učim vas nadčovjeku: on je taj grom, on je to ludilo "

Tu i tamo obazire se na njegova tamnija i teže razumljiva naučavanja: na nauk o vječnom vraćanju ili nauk o amor fati, o nadčovjeku, o volji za moći, ili pak o apolonskim i dioniskim umjetničkim razdobljima.

Čak i ako zanemarimo božanske elemente o njemu, sve se čini kao fantazija o nadčovjeku vrhuncu svih vrlina.

Sam Nietzsche, kaže, da treba nešto " stvoriti i onda to uništiti " svojim rukama da bi mogli biti kao Zarathustra onaj koji se nadvladava i usavršava - putuje prema nadčovjeku.

Inače, interesantno mi je kako se za Nietzschea ta priča o nadčovjeku stalno vuče, a nema nego mali dio u Tako je govorio Zaratustra da spominje nadčovjeka.

u prvom redu ovde vidin nietzscheovu kritiku platona i njegove vrline kao etičkog ideala. mudrac je još jedan platonist za koga nietzsche smatra da je njegovo vrijeme pri kraju i ni malo ga se ne boji smatrajući da će ubrzo i on ' ' zaspat ' ' te će nastupit nadčovjek. ali kad usporedim mudraca i zaratustru ko da je to što mudrac govori zapravo mudrost, neko umijeće življenja mada malo surovo ukomponirano u 40 zakona za dobar san, a ono što zaratustra zastupa nekakva životna volja koja proizlazi iz samog života, neko moćenje koje sam život bez ikakvog promišljanja zahtijeva. i mada zaratustra smatra da mudrac spava i kad je budan, da sebe sputava svodeći sebe i svoj život na ništa ne mislin da je tako, on nije ni deva ni lav ni dijete on je čovjek od početka, on je ono što proizlazi iz bivanja protkanog mudrošću koja definira mjeru, možda na prvu ruku protkanu nihilizmom ali nietzsche iz jednostavnog otpora spram nihilizma od čovjeka radi ' ' čovjeka-životinju ' ' vraćajući zapravo čovjeka korak nazad u svrhu samog napretka, ali napretka ' ' čovjeka-životinje ' ' a ne čovjeka ćime mi nietzsche odnosno zaratustra postaje prikriveni nihilist jer čovjeka ostavio na istom mijestu a dopustio nadčovjeku da kroz svoj zahtijevajući bitak napreduje.

" Učim vas nadčovjeku ", piše Nietzsche pod maskom Zaratustre.

Prije je činovnik spomenuo Z-inu usporedbu znanstvenika kojem svjetlost dolazi od mjeseca (reflektira se) i nadčovjeku kojem dolazi od sunca (direktno).

Čovjek se u društvu kakvog je dio ne može tako smiono i strastveno baciti na " umjetnost ", čovjek je prevezan uz svoje i generacijsko iskustvo (koje je po primjeru raznovrsnosti vrijednosti među narodima diskutabilno koliko i vlastito za mjerilo vrijednosti) - pa se vrijednost treba uvijek iznova tražiti; čovjek, ljudi, primijećuje N. to nisu u stanju, ljube radije istinu koja je laž radi " topline " (osjećaja ljubavi, prema istini su neprijateljski postavljeni ako ona nema prijatne posljedice) ali stoji nada u nadčovjeka; društvo hrabrih koji neposredno uživaju život; barijera za takav " ples ", igru je svijest i intelekt, a recept za most prema nadčovjeku je kritika svega postojećeg; uvid u istinu i spremnost za iskustvo boli kako bi se do vlastite istine došlo opet iznova makar se patilo češće i žešće...

Dakle, ono što ti s čuđenjem vidiš kao altruizam i to besmislen, upravo je besmisleni karakter koji takve osobe ispoljavaju u svijetu smislenosti, formiranog odnosom ljudi... Pomoć koja izvire iz takvog besmislenog altruizma (kako si ti rekao, kad« nadljudi »omogućavaju ljudima da« nesamostalno »postanu također« nadljudima ») ista je ona« pomoć »kakvu je primio i« nadčovjek », tj. izvor te pomoći nije u« nadčovjeku », i on je do pomoći došao po danosti,« nesamostalno », danosti istoj onakvoj kakvu sam spomenuo na početku mog odgovora - naime, otvaranjem horizonta otvaraju se i putevi..

Prije više od stotinu godina Alfred Jarry je u svom Nadčovjeku opisao utrku između biciklista i vlaka.