ali, ipak mislim da se tu uopće ne priča o pravom miru, nego o nekom podnošljivijem nemiru. a za postizanje takvog tipa nemira bi trebalo pročitati Ničea (Nietzschea).

" Nihilista je čovek koji se ne slama pred nikakvim autoritetom, koji ne prima ni jedan princip vere, pa ma kakvim poštovanjem on bio okružen ", ovako, 1860. g., pre Ničea, u svom romanu Očevi i deca, ruski pisac Ivan Turgenjev opisuje temeljnji princip nihilizma, princip osporavanja i opovrgavanja svih ostalh principa, izuzev principa o apsolutnom skepticizmu, relativizmu i ateizmu.

Bazarov govori ne samo kao lekar: poput Ničea, i on poseže za ovakvom fiziološkom elaboracijom ljubavi, na bazi svog frustrirajućeg iskustva sa Anom Odincovom, ženom u koju je duboko, mladalački, žestoko zaljubljen.

(.. sjećam se.. simpatije.. od kamija.. supatništvo.. tako kaže.. i on to cjeni visoko.... i meni se to sviđalo.. bez obzira na to što mi izgleda suprotno od ničea.. a i njegovo mi se sviđa..)

Za tisak pripremila: Mr. sc. dr. Ema Ničea Grube r

.. eto.. sad smo dva protiv jedan.. ostao si sam.. mi volimo ničea.. ti manje.... osjećaš se usamljeno..?

.. ma nisam mislio postavljati neko pitanje.. rekao sam da mislim da vidimo isto.. to je jedno.. eto.. moje mišljenje.... iz početka smo se prilično razumjeli.. i razumijeli oko ničea.... a ja vjerujem da.. u principu.. čovjek najviše sliči.. upravo drugom čovjeku.. tako da.. i ono što oba vide.. prilično sliči..

Filozofija se poklonila pred Bogom i priznala svoj poraz, tako da je od Ničea na ovamo zauzela stav ravnodušnosti, a bitka je nastavljena drugim sredstvima.

On me je uputio na Hessea, Dostojevskog i Gogolja, Puškina (do tada mi se povraćalo na samu pomisao na neku rusku knjigu, jer jedine dvije, koje sam do tada pročitao - morao pročitati - bile su Pedagoška poema Makarenka i Kako se kalio čelik onog kretena, čije sam ime zaboravio), Ničea (naravno, najdraže iz Zaratustre mu je bilo ono: " Muškarac je stvoren za rat, a žena za odmor ratniku "), Thomasa Wolfa; ja, najveći " fan " Beatlesa, nisam mogao ni zamis liti da ću s istim zanosom slušati Mozarta i Bethovena, da će mi Kurosawa (" tamo neki Japanac ") postati najdraži režiser.

.. da.. to je bilo pitanje.. mislio sam.. imaš li nešto od ničea.. sa čim se slažeš.. ili ne slažeš.. znači.. postoji li još nešto od ničea.. o čemu ti imaš stav.. iza čega možeš stati.... ja.. bi.. recimo.. vjerojatno našao.. ponešto.. rekao bi.. on je rekao to.. i to je dobro.. ili nije dobro.. razumiješ.. rekao bi nešto.. kao da postojim..

Godine 1899., na ulicama Torina, Ničea je toliko potresao prizor bičevanja konja da je ubrzo nakon toga doživio nervni slom.

skužila sam da tako briješ (noge?). da sam umjesto " licemjeri " napisala " sitne duše ", možda bi brijali (brkove?) na isti način. no, ti čitaš na hrvatskom, ja na engleskom, pa možda zato neke stvari doživljavamo drugačije. ak ' ti se da, toplo bi ti preporučila čitati ničea na engleskom, a ak ' znaš njemački onda (si na konju?), svaka čast.

Za druga Ničea narodi su bili utoliko izmiješani da nije vjerovao u rasu, a da je vidio Hitlera, mislim da bi mu se smijao prvo u brk, a zatim cijelim putem do plinske komore.

Tako su za druga Ničea temeljne laži - mnoštvo (jedinstvo i traganje za njim) i ljubav.

Ono što je novo " kod Rend, to je do tada (ne računajući Ničea) neviđen napad na altruizam, jer ako je egoizam suština kapitalizma, onda iz toga proizilazi da: " Kapitalizam ne može funkcionisati, ako mi vjerujemo da je naš glavni cilj u životu - služiti drugima ".

Prijatelj je za druga Ničea predosjećaj nadčovjeka jer on može ponuditi " gotov svijet " - svojim načinom gledanja, svojim slobodnim stvaralaštvom, a ne slaganjem s njim samim ili podređivanjem bojažljivom društvu - prijateljstvo za druga Ničea podrazumijeva i neprijateljstvo za razliku od ljubavi koja je za njega ugoda sa jedne strane, ali laž sa druge (neutemeljena osobna vjera u budućnost: viđenje stvari onakvima kakve nisu) jer pošto se ljudi ne mogu ulkopiti do razine perfekcije ljubav je po drugu Ničeu i trpljenje, samilost, odricanje, opraštanje, podnošenje, nepriznavanja prisustva neprijateljstva - neiskrenost, laž, nemogućnost da se pogleda istini u oči - odnosno opadanje moć; izbjegavanje dolaska na dno, rušenja za novo stvaranje.

Npr. kod druga Ničea: muškarcu je žena opasna igračka.

To sam pročitao o knjizi o neurozama (upravo čitam nakon druga Ničea); Primalni krik - Arthur Janov, preporučila mi jedna psihologica, a ja je preporučujem dalje.

Složili smo se ipak da Z-ovi darovi imaju nešto s oduzimanjem, a time oduzimanje ima zajedničko s rušenjem, koliko se sjećam tako sam druga Ničea u zadnjoj temi doveo u vezu s manifestom futurizma koji ruši stare vrijednosti da bi nastale nove, pa tako fašizmom/nacizmom, međutim tek sad primjećujem da drug N. stvarajući nad-čovjeka ne gubi toliko čovjeka samog iz vida...

Čvrsto si uvjeren da je Hitler bio inspirisan spisima Makijavelija, Ničea ali da je bio preglup da bi uspio inkorporirati kakvu pozadinsku urotu u svoje časno djelo.

U prijateljstvu to biramo, u neprijateljstvu definiramo; ljubav hoće dati cijelog sebe što stvara i veće žrtve, krivnju, zavisnost, podnošenje, umanjuje " moć ", naposljetku ne želi " umrijeti " (ma koliko se trudila pružiti slobodu) jer bi time ljubav negirala samu sebe... a za druga Ničea dobro je ono što moć uvećava...

.. ako voliš stada i zelene livade.. ne voliš ničea..

Ošo, poput Ničea učitelj veselja i uživanja, je tvorac koncepta novog čoveka, probuđenog hedoniste zvanog Zorba the Buddha, koji treba da nađe svoju komociju i emancipovanost, pogotovo seksualnu.

Ako recepcija Ničea u savremenoj filozofiji znači više od puke konstatacije, a znači jer Niče nije tek jedan među filozofima on je lakmus epohe onda je i uvid da upravo Ljudsko... doživljava renesansu u savremenim filozofskim tokovima svojevrsni pokazatelj koliko su nam Ničeovi slobodni duhovi danas potrebni, koliko je naše doba, doba jedne čudne slobode, zapravo u svojim finijim strukturama negde sklerotično i koliko nam upravo jedan mahniti genije tu može biti putokazom.

Najzad, nikada na ovim prostorima neće biti dovoljno uvek iznova upućivati na Ničea: " Biti dobar Nemac znači degermanizovati se. (...) Naime, ako neki narod napreduje i raste, taj narod uvek kida opasač koji mu je dotad davao nacionalnu spoljašnjost: ako ostane nepomičan, ako počne malaksavati, oko duše mu se vezuje novi opasač; sve tvrđa kora obrazuje takoreći zatvor čiji zidovi bivaju sve viši i viši.

Pa ko malo nacionalno podilkani evo mu kazne od 15 min. do više meseci/godina čitanja Ničea.

Osnova modernog čovjeka je potreba za privatnošću-odvojenošću od društva - to je moderna psihologija Ne želim da me se shvati pogriješno, a to već jeste ".. ako voliš stada i zelene livade.. ne voliš ničea.. " - - - " Volim " obične i predvidive ljude iako su stado jer su upravo to stado i samo stado a ne individualci koji su nesvjesni sebe kao stada.

.. u svakom slučaju.. nešto što uvjek valja je.. ne biti dio stada.. ne biti pčela u košnici.. to je od ničea jasno.. (.. on tu gore.. cjeni ljubav.. mislim da ljubav ne valja.. ali je stvar samo u tome šta neko iza riječi stavlja..)

.. u vezi.. dvotočja.. tako to ovdje zovu.... vidio sam i prvi put kad si spominjao.. ali.. reko.. možda odustane.. eto nisi.. pa može.. ako hoćeš.... mogu ti pričati ničea.. ili.. ono kako ga ja shvaćam.. preko tih.. mojih točkica.... ali.. trebali bi.. nekako definirati.. naše.. moje i tvoje.. polazne stavove.... ja ću to odmah.. a ti možeš kako hoćeš.. prihvatiti.. odustati.. komentirati ili ne.. a ako da.. možeš bilo kako..

Pitanje je sad zašto nacisti jesu svojatali druga Ničea?