I kao beskrajna rijeka koja prolazi i ostaje, odraz istog nepostojanog Heraklita, istog i drugačijeg, kao beskrajna rijeka.

Na njegovim se ledjima stvarala povijest Aristotela, Sokrate, Heraklita.

Osim Sokrata, na Platonovu filozofiju utjecala su učenja Heraklita, Pitagore i elejaca.

Da kojim slucajem, drevna Grcka nije predstavljala upravo tu drustvenu njivu u svom punom cvatu robovlasnickog ustroja, zar bi onda ona porodila i jednog Heraklita, Fidiju?

Sve što je ovdje napisano smatram prvorazrednom pogreškom, velikim Heraklitovim promašajem, neznanjem, vjerujući da je Russell točno citirao Heraklita

To jedinstvo se nastavilo preko Heraklita, koji je primijetio da je sve u neprestanom pokretu i mijenjanju, ali postoji neki red, neko jedinstvo, neki zakon, koji je nazvao logos.

Njegove pjesme pokazuju utjecaj francuskih simbolista Valerija i Malarmea, kao i filozofije Heraklita.

Što se pak tiče spisa najstarijih grčkih mislilaca, takozvanih predsokratovaca (Talesa, Anaksimandra, Empedokla, Anaksagore, Heraklita, Parmenida, pitagorejaca, Demokrita), od njih nije ostalo gotovo ništa.

Ako netko treba ulaziti u rijeku da se kvasi i provjerava Heraklita, neka to budu hajduci.

Zahvaljujući novcu do naših dana su stigli i prikazi Pitagore koji sjedi pored globusa kao i Heraklita koji stoji u pozi oratora, što su jedini njihovi prikazi obzirom da do danas nije sačuvana ni jedna njihova skulptura ili portret.

geza: Ništa ja nisam pogrešno primo već sam samo citirao Russella koji zasigurno bolje poznaje Heraklita od mene.

Nigdje kamera da zabilježe moje suze, ni psihijatra da mi citira Zijaha Sokolovića: Vrijeme u kojem živimo budućnost je Heraklita, Thomasa Morea, Giordana Bruna, Jana Palacha i mnogih drugih koji su odavno žrtvovani za naše ljepše i sretnije dane

Gdje su kamere da zabilježe moje suze, nigdje psihijatra da mi citira bosanca Zijaha Sokolovića: Ovo vrijeme sad u kojem živimo je budućnost Heraklita, Thomasa Morea, Aristotela, Giordana Bruna, Jana Palacha i mnogih drugih koji su odavno spaljeni i žrtvovani za ove naše ljepše i sretnije dane.

To jedinstvo nalazimo takočer u kratkom iskazu iz Veda: " Postoji samo jedno, a mudraci ga nazivaju različitim imenima ", ili u Heraklita: " Prvotno načelo hoče i neče da se naziva imenom Zeus; svatko ga zove po svojoj volji. " Iako nije bila vezana uz neku posebnu vjeroispovijest, Simone Weil, čini se, veoma ovisi o svome iskustvu Krista.

To je ONO što smatram odvratnom ljudskom glupošću, uključujući i gluposti Heraklita kao filozofa.

ako sad tu dodaš i heraklita koji kaže svijet ovaj isti za sve nije stvorio ni jedan Bog ni jedan čovijek već je oduvijek bio jest i bit će vatra živa što se smjerom pali i smjerom gasi (udah i izdah, širenje i skupljanje)

radnju sam izabrala zato jer je nasa profa bila u velkom zaostatku s gradivom, pa kad smo morali birati teme vise od pola ponudjenih tema su mi bile skroz nepoznate. a odlucila sam da moram pisati iz filozofije.... iiiiii kak ide ono-alea iacta est? i eto heraklita

" U istu vodu ne možeš dva puta zakoračiti ", rekao je starogrčki filozof Heraklit i dodao: " Sve teče, sve se mijenja, jedino što je stalno to je promjena. " Danas, 2.500 godina nakon Heraklita, ove mudre misli zvuče poput proročanstva koje se upravo ostvaruje.

Majo, preskoći Heraklitove tirade, (zamolio sam Heraklita i Deliju da napuste ovaj topik, jer im tu nije mjesto) daj da malo porazgovaramo o tvojim definicijama ALPOIESIS - zlo, laž, ružnoća.

.. recimo.. kada sam vidio da treba uspoređivati.. mislio sam da se učo zajebao.. nekakva mi je jasna logika bila da treba usporediti.. heraklita i parmenida.. ili zenona.... posebno zenona.. on kaže da se ništa niti ne može pokrenuti.... što ja.. jebi ga.. jako volim..

Još od Heraklita je poznato da sve teče i da nije moguće dva puta se okupati u istoj reci.

Baš te briga za Heraklita i prirodu o kojoj govori.

Pozorje ovog filozofski monumentalnog romana, metafizičke pikareske (EH) u 7 knjiga, od strane autora samog karakterizovanog kao inventar sudbine i katalog pogrešljivosti, kao demonologija, ili citirajuci Heraklita, povijest desetohiljadugodisnje kože duha je karneval, univerzalna metafora za beskrajne metamorfoze čoveka u njegovoj metafizičkoj i historijskoj biti. Hamvaseva je tema - oslobođena od nacionalnih i aktualnih značaja kriza univerzalne civilizacije, moralna propast modernog čoveka (Haldimann).

Dok u prvom dijelu knjige Predsokratovci donosi elegantne i duhovite životopise predsokratovaca Anaksimandra, Pitagore, Heraklita, Zenona, Empedokla, Demokrita, Protagore... u drugom dijelu knjige Od Sokrata nadalje autor nam na predstavlja razvoj grčke filozofske misli od Sokrata do Plotina.

Čak i Sv. Klement Aleksandijski u istom Egiptu, dva tisućljeća poslije, kad je svinjetina zavladala helenističkim stolovima, slavodobitno piše citirajući filozofa Heraklita: Svinja uživa u blatu i smeću. Dovoljan je mali svrhoviti citat, vjerojatno potpuno istrgnut iz sklopa Heraklitove misli, da svetac zaključi kako je jedenje svinjskoga mesa odlika onih koji se podaju porocima.

I kao žubor beskrajne rijeke koja prolazi i ostaje, zrcaljenje istog i treperavog Heraklita, uvijek istog i uvijek drugačijeg, Panta rei, šumovi naših nadanja, zvukovi naših želja.

Je li sraz Heraklita i Geze vodio autopoietičnosti ili alopoietičnosti diskusije?

I kada Ivankovac ismijava Heraklita pomoću crvenih starki to je tek naoko letimičan pogled sumnje na ljubiteljicu mudrosti, ali ne i na oprez koji bi trebao biti ta majka mudrosti jer, nije na pjesniku da bude oprezan, obziran, evazivan, račundžija...

Odnos Heraklita prema Pitagori pokazuje da su " ljubitelji mudrosti " zarana počeli jedni o drugima prezrivo govoriti i odricati ne samo mudrost, nego i pamet ili razum, onima koji zastupaju drugačije koncepcije.

Unutar kruga su i prapočela - Voda koja se previre i crvena Vatra koja u Heraklita odražava materijalistički princip Logosa.