U zadnjim godinama svoga zivota, dakle kad je vec sifilis poceo razarati i CNS - (Meta-lues-progresivna paaliza) Nietzsche je rekao, - sto je Heidegger striktno ignorirao, jer se na putu svoje slave zelio osloboditi Nietzscheove problematike sa monoteistickim religijama posebno Judeo-krscanstvom, preporucujuci svima da se ne osvrcu na te njegove iskaze, jer je iskljucivo dionizijski Nietzsche od istinske vaznosti -, da se u mitosu s pravom svaku zrtvu odbaci i ubije, a da zajednica za taj cin ne snosi nikakvu odgovornost.

U analizi Paklenog šunda Bence Nanay i Ian Schnee uz pomoć Nietzscheove teorije o nadčovjeku uvjerljivo podržavaju misao da Tarantinovi filmovi nisu amoralna djela što veličaju nasilje radi nasilja ili radi zabave i da, između ostaloga, ozbiljno promišljaju dubinska pitanja religije i egzistencijalne krize.

Izdanje također uključuje i analizu partiture Lesleyja Wrightea te tekst Michela Rabauda koji ukazuje na nesigurnost Nietzscheove potpore Bizetovim napadima na Wagnerove opere.

Ne znam zašto vjerojatno ipak prisjećajući se Nietzscheove navike citiranja na francuskom posegnuo sam za Osvitom.

Pojmovima ' života ' i ' povijesti ', koji označavaju razliku između Diltheyeve i Nietzscheove filozofije života, pridružuje se pojam ' spoznaja '.

I upravo su u tomu za njega ležali deficiti takozvanih obrazovnih ustanova njegova vremena: Op ć enito: gimnazija je dosad lišena svojega prvog i najbližeg objekta, na kojem po č inje pravo obrazovanje, naime materinjeg jezika; a time joj nedostaje i prirodno plodno tlo za sva daljnja obrazovna nastojanja. Zato Nietzsche može, anticipiraju ć i time Karla Krausa, gimnazijama svojeg vremena podrugljivo doviknuti: Uzmite svoj jezik ozbiljno [... ] A ne bude li on od vas zahtijevao da spram odre đ enih rije č i i jezi č nih obrata naših novinarskih navada osjetite fizi č ko ga đ enje, tad slobodno odustanite od nastojanja za obrazovanjem... U suvremenijoj verziji, bez Nietzscheove razorne polemike, ta bi se misao rije č ima Petera Bierija mogla formulirati ovako: Op ć enito je obrazovan onaj tko spram odre đ enih stvari osje ć a ga đ enje: spram lažljivosti reklame i izborne borbe, spram fraza, klišea i svih formi nepoštenja, spram eufemizama i cini č ne informacijske politike vojske, spram svih formi pravljenja važnim i sljedbeništva na kakve se nailazi i u novinama gra đ anstva koje se smatraju mjestom obrazovanja. Zato je Nietzsche u djelu Ljudsko, odviše ljudsko mogao jednostavno i ujedno izazovno napisati: Škola nema važnije zada ć e od te da u č i strogome mišljenju, opreznom su đ enju, konzekventnom zaklju č ivanju: zato ona mora odvra ć ati pažnju od svih stvari koje nisu podobne za te operacije. [... ] Ona može mirno ra č unati s tim da ć e ljudska nejasnost, navika i potreba kasnije ipak ponovno otpustiti luk odviše zaoštrena mišljenja. U tim se razmišljanjima pokazuje i poznavanje č ovjeka koje mnogim današnjim navodnim stru č njacima za obrazovanje tako bolno nedostaje: upravo zato što ć e svakodnevnica života, upravo zato što ć e zahtjevi prakse ponovno ublažiti to č nost mišljenja, koja može uspijevati samo u dokolici, u relativno bezbrižnoj igri, to se mišljenje mirne savjesti smije uvježbavati u školi i samo u školi.

Golem dio Pisma nerođenom djetetu posvećen je također ženskim pitanjima, iako nije zanemariv ni angažman oko socijalne pravde i osobito upečatljiva razrada Nietzscheove filozofije o jačima.

Načelno Dilthey ne pravi razliku između Hegelove i Nietzscheove nesklonosti povijesti.

Boga, tradicionalan jeftini recept za rješavanje problema smisla, gotovo više nije bilo sjetimo se samo Nietzscheove objave njegove smrti.

Ljudi većinom vide tehnologiju u okviru sukoba između optimizma i pesimizma, ali slijedeći opće crte Nietzscheove analize i talijanskog sociologa Alphonsa Montuorija, promatram je kao evolucijsku kompetenciju nasuprot evolucijskoj nekompetenciji.

Treba li i na koji način reći lošim ljudima sve što ih ide u lice, presudite sami; mišljenja su različita, ja sam se u jednoj situaciji poslužio ulomkom Nietzscheove knjige Tako je govorio Zaratustra, a u drugoj svojom vlastitim pjesmicom

No, kao što Gospon Pes kaže ' ' Ako je duhovnost " biti sto jesi ", onda to vrijedi i za nasilne.; naime kao što su fašisti zlorabili Nietzscheove teze za opravdnje vlastite nasilnosti, tako je moguće tumačiti I ovakvo viđenje duhovnosti kao licence to kill.

Sjetih se Nietzscheove izreke iz poeme Tako je govorio Zaratustra: Gdje fukara pije, bunari su zatrovani.

Nije ni čudo da je, u posljednjim godinama intelektualne aktivnosti, Nietzsche svoje tekstove i pisma potpisivao baš sa »Krist«: prikladna komična dopuna Nietzscheove »Bog je mrtav« bila bi kad bi Nietzsche sam na nju dodao: »A, zapravo, ni ja se ne osjećam baš najbolje...« Polazeći od toga, možemo također elaborirati kritiku filozofije konačnosti koja danas prevladava.

Mnoštvo likova u romanu biva fokalizirano kroz njegovu svijest te se primjerice lik ženoubojice Moosbruggera može č itati kao Ulrichov alter ego, a ženski likovi u romanu, poput Ulrichove ljubavnice Bonadee ili prijateljice Clarisse, obožavateljice Nietzscheove filozofije, tvore žensku protutežu muškoj vizuri te tako pojašnjavaju Ulrichovu tvrdnju o životu lišenom unutarnjeg jedinstva u suvremenom svijetu.

Tim povodom za »Vijenac« priređujemo prijevod skromnog izbora iz Nietzscheove prepiske s dugogodišnjim prijateljem Franzom Overbeckom, kao i kratkih ulomaka iz nekoliko značajnijih monografija o Nietzscheu.

Odjel za filozofiju Matice hrvatske tomu se od 9. do 11. studenoga 2000. priključuje međunarodnim simpozijem Nietzscheovo nasljeđe, na koji se prijavilo dvadesetak istraživača i interpreta Nietzscheove misli.

Između Nietzscheove teze da tragičko pjesništvo prikazuje istinu bivanja (nastajanja) i teze da došašće filozofije (dakle lijeka za istinu) obilježuje propast tragičke istine nema protuslovlja.

U tom izjednačavanju razumijevanja povijesti i samospoznaje Dilthey na posebno dojmljiv način izražava oprečnost između svoje i Nietzscheove filozofije života:

Ovdje je obelix u praffu kada kaže da Nietzscheove riječi ne treba tumačiti doslovno, to je jezik metafore, trebamo ga čitati kao što je Heidegger čitao Georgea ili Helderlina ili Rilkea...

Dilthey se u svojim tumačenjima epoha do 19. stoljeća oslanja na Baconov pogled na povijest filozofije, zauzimajući slobodno mjesto negdje između Hegelove i Nietzscheove špilje.

To je i sadržaj Nietzscheove optužnice: napada kršćanstvo jer napada zlostavljanje ljudi.

Slijede li se, međutim, Nietzscheove misli i misli njegova prethodnika, neprijatelja povijesti Rousseaua, onda upravo ta civilizirajuća povijest kulture uništava sretan život.

Ako ÂťmeÂŤ razni kritičari obrade na sto načina, iz toga ću naučiti da ostanem isključivo Âťpri sebiÂŤ, što je parafraza Nietzscheove rečenice koja slijedi.

Perzijski osnivač religije predmet je Nietzscheove književne fantazije od 1881. Postoji određena samosvojna logika ⠀ logika paradoksa ⠀ što upravo legendarni osnivač dualističkog načela Dobra i Zla objavljuje ukidanje i prevrednovanje takvih vrijednosti.

Unutar takvih okvira i sudbine likova su prigodno malene i gotovo beznačajne, potencirane tek Šorkovim neprestanim inzistiranjem na nesreći i njenim konstantnim pojavljivanjem, u svojevrsnoj grotesknoj parafrazi i izobličenju Nietzscheove ideje o vječitom vraćanju.

Kad su stoljeće nakon Nietzscheove objave smrti Boga strukturalisti proglasili smrt Čovjeka, osim ukidanja antropocentrizma i s njim povezanog europocentrizma, zahtijevali su i ukidanje humanizma i humanistike: humanizma u društvu i humanistike na sveučilištu.

Pavao kao da se drži Nietzscheove misli da sve prave prekretnice dolaze na golubinjim nogama bez glasnog marša, povika, prisile.

Dakle, predložio sam mu Nietzscheove tekstove, on ih je skratio i zatim smo se ponovo našli u studiju 30 kilometara od Pariza, gdje su bili Jean-Francois Lyotard, Gillesova žena, Fanny i jedan prijatelj koji je bio filozof u Veincennesu, Cyril Ryjik.

U tome se elementi Nietzscheove biografije, njegovo čitanje velikih Francuza - Montaignea i Stendhala - koji se skrbe više za svoju erekciju nego za Platona, pokazuju dalekosežnijim filozofskim štivom nego što deBotton uopće pretpostavlja.