orisis njusim da si zapravo ti spam iz trecega reicha koji pokusava ovdje odraditi posao iz sire perspektive stvarnosti koji je nama obicnim smrtnicima nerazumljiv; samo zasto si bio tako naivan pa si se odao... hmmmm

30.12.2005. nihao tisina neka vlada na ovim valovima, je li vas to groznica subotnje veceri lovi ovijeh dana...? i sto si zelite, judi moji, kuda se krecete, cemu nadate? svijetle li te lampice od 20 kuna i tri za 10 jos uvijek radosnim sjajem?;) ja svoje lampice od ovog tjedna nosim u skolskoj torbi. i pernicu. i citanke dvije. i biljeznicu novu. i marendu pravu, djacku. sitnis za autobus. kabanicu. rezervne carape. i kartu svijeta, jer ko ce ga znat kuda svi ti putovi.... ovih dana pocinjem se osjecati kao haski, budjenje u zoru, toplu, uvaljanu snenost para svjezina novog dana, prvi koraci, kratki, nespretni, protezanje, kosti, dlake, nokti, dobro jutro, njusim zrak, otvaram krug, krecem tokom. svaki dan novi krug, veci, sigurniji, udaljeniji od logora, izgubim trag, pronadjem ga na slijedecoj cesti. u svakom grmu novi miris.. ostavljam svoj. i nista nije tesko, osjecam.. slobodu, od sebe.. sjecate se tih davnih ranoskolskih dana kada torba od stopedest kila nije bila preteska za igru uz put, cudjenje svakom listu, puljkanje na zemlji, ili u skolskom hodniku, male sitne velike izmisljene nepromisljene igre koje pune nezadrzivom, nepotisnutom, iskrenom, unamasadatektinjajucom energijom. da, da, skinuti tu torbu s ledja i zatrcati se negdje, bilogdje... ja sada svakog jutra poslije treninga, uglavnom trcecim korakom odlazim u skolu. pa eto, odlucila sam progovoriti tim doremifasola jezikom. uglavnom, idem na satove kineskog, ucim taiji mac i qigong na univerzitetu kineske tradicionalne medicine. zvuci super, ali ispod tog super stoji ona stara mudrost ja sumom, oni drugom, opa, drumom. jer mogu ja bit sto puta haski, mogu vuc saonice ko pravi vuk, junacki, srcano, mogu slobodna lutat okolo uceci od drveca i ptica, ali ne zavijam li kao drugi, ne mirisem li kao drugi, ostajem vani, nema vatrice uz koju u sumrak mogu ugrijati promrzle sape. da vratim to malo u ljudski, hhhh, kineski svijet,.. profesori na tom faksu, od kojih bih mogla mnogo nauciti i cuti, govore engleski koji ne probija koricu, nema vrenja, jer u svakom kineskom znaku stoji smisao koji je engleskom rijecniku neuhvatljiv. prijevod nije nemoguc, ali je supalj, saft i dalje ostaje skriven. jer kako nazvati nesto sto je nepoznato? novom rijecju?.. svijet je bio tako mlad te mnoge stvari bijahu bez imena i da bi ih se spomenulo, trebalo ih je pokazati prstom... da. a ja bih naravno ono ispod korice, svidja mi se to novo i neimenovano, pa onako proceprkat malo noktom, vidjet sta se to skriva unutra, uturit cijelu ruku, uvaljat se u to s gustom, ko jezurka u lisce. zato se svakoga dana iznova ubacujem u njihov copor, njusim se s njima, guzvam ko velika, pljujem kad mi zagusti, a ni licko-senjske mi nisu strane,.. i hodam s njima, do jednog visokog brda gdje zajedno cekamo mjesec-starinu i zavijamo i zavijamo i zaviiijaamoo liii.. uuuuciimmm....... mmm.. uu.. iii... kkkkkkksoeijgbhfd i jedan nezgrapni kinesko-engleski prijevod neprevodljivog kinesko-kineskog poete, ostavljam vam za kraj, a ujedno i pocetak novog ciklusa, sretna nova, o judi moji

Hmm... njusim li ja to diktaturu?

btw. slazem se da nije neka krasotica i da treba poradit na zenstvenosti ali je ljepuskasta, tanja mi je jos daleko manje zenstvena, osobito prilikom onih histericnih napada i salve psovki na antu kad joj ne poklanja zeljenu kolicinu paznje. zapravo sto se njih dvoje tice mislim da ce bas postati zanimljivo ako ne izleti u petak, njusim da im slijede svadljivi dani.... samo moja pretpostavka, vidjet cemo.

asti isusa.. jos jedna preobrazovana s vizijom sveopceg boljitka u misiji: s ovo je postala epidemija: s kokama dolaze brijat da nek prestanu podjebavat sve zivo i da nek odrastu, a frajerima da nek prestanu vredjat zenske i da se kultiviraju: s njusim apokalipsu u zraku: rofl:

Bice tu puno trke bratac, njusim to laganini

U suprotnom njusim jos jednu razocaravajucu sezonu.

" Sniff sniff " njusila sam, te se okrenula Brusu: " Jel Brus, jel ti njusis gorivo? " " Njusim. ", rekao je on neuzbudjeno.

foma, u demokratskim drustvima sve politicke opcije (osim fasistickih) imaju pravo artikulirati svoje politicke stavove i u cemu je problem ako to radi i komunisticka ljevica? komunisticka ljevica na zapadu ima sve vise pristasa i u nju se mahom regrutiraju nezadovoljni clanovi lijeve frakcije socijaldemokrata koji su sve manje zadovoljni nacinom na koji socijaldemokracija rijesava radnicka pitanja. cinjenica da i sdp ne gleda blagonaklono na pojavu komunisticke ljevice, jer u sdp-u vrlo dobro znaju da ce jacanjem hrvatske komunisticke ljevice izgubiti i veliki dio svojih biraca. mislim da nama uskoro predstoji veliki proces politickog preslagivanja, kako na desnici tako i na ljevici, sto mene kao izrazitog protivnika politickog bipolarizma itekako veseli dvadeset godina je mnogo u zivotu pojedinca, ali gotovo zanemarivo kad je jedno drustvo u pitanju i iskreno se radujem sto smo vec nakon dvadeset godina novog hrvatskog drustva napravili bitan iskorak prema demokraciji, pocevsi od ovih prosvjeda pa do te politicke diferencijacije i razbijanja monolitnog bipolarizma, koje vec sad debelo njusim u zraku:)

Njusim ovdje neku blokadu na ovim podrucjima.

Mozda radi televizije, ali radi kabelske nije sigurno... u biti mozda i je, njusim teoriju zavjere

" Njusim " svoj prebukiran raspored za mjesec dana unaprijed, biti ce umjetnost izvuci slobodan dan.

16.12.2005. evo ide skoro mjesec dana od spustanja medju kineze i priznajem, dobro mi je. ili kako bi rekao jedan barba sa susaka: judi moji ca mi je lipo doci u novo i nepoznato, uvaljati se, kako kaze iva, u drugu polovicu mozga, virnuti iza svoje pregrade, protegnuti se na prstima, odskociti, i bum slika se mijenja, mijenja se zvuk, ono sto dodirujem, ono sto njusim, ono sto pocinjem govoriti.. ja ja ja ja ja ja ja ja ja wo wo ja wo ja wo wo wo ja, ponovno ucim o sebi, ucim pisati slovo koje oznacava sve ono sto sam ja, wo, ja sam, u tom malom kratkom glasu, ja sam, wo shi, u tom znaku punom malih crtica, iznenadjujucih poteza, nepoznatih perivoja. sto sve citam iz tog slova?, citam horizont, sunce i kisu, citam dvije velike ruke, citam srecu kretanja, rasplesanu manestru osjecaja, dubinu koja se uzdize i zeli van, smeksati crtu iznad, obzor preteci, stici iza, haha... a onda se prisjetim sto me ovdje privuklo. taiji, veliki DAO u ovom prostranstvu cini se jos vecim. ucim polako, gradim novo na onom starom, preslagujem, raspuhujem, kupusam pa onda opet marljivo slazem. i tako u svakom novom danu. sada se suocavam s nemoci komunikacije, izmjene informacija, znanja,. slusam ali ne cujem, kazu kinezi kada zele reci da nesto ne razumiju, ja slusam, ali kako da cujem? vrijeme. dan za danom, korakom, ne trkom, zelim si reci sve to, i cuti. ne uspijevam bas u svakom trenutku. zato sada pisem.. znate li da je nekada davno, prije ovog naseg ljudskog svijeta, sijalo sedam sunaca? a onda je dosao Jedan i ugasio njih Šest.

I donosim vam izvadak iz njihovog tv-programa da biste vidjeli sto moja krhka, pjesnicka dusica mora trpjeti (hm, njusim li ja to inspiraciju za jos jedan hit? =)

Ostajem sama, ispod stolnjaka nalazim nekakve razglednice, cestitke, od konca, zlatnih plocica i osusenih biljaka... biljke rstu u gredicama na terasi, iz nekog razloga pokusavam saznati koja od njih je ambrozija, njusim, ali ne kisem..

E ljudi, ali njusim da je ' lijek ' vec jako, jako blizu, ako vec i nije tu

Njusim kod sebe neki novi val optimizma a na tom valu dosurfao je do mene i Colonix.

Vec njusim da tu nesto ne stima, al ajde... idem i ja igru igrati..

I ti ces biti puno sretniji kad se prestanes kretati u krugu takvih likova jer njusim da ni te tvoje prije nisu puno bolje od onih za kojima lete i kojima daju na svakom koraku te koje se ne znaju nositi same sa sobom.;) Jelte

Revka, njusim da ce opet bit sanse za usicarit koji zidovski stan... samo nastavite