Od članova Politbiroa do agenata NKVD-a koji su me svuda pratili, svi su imali jedno zajedničko obeležje: osećanje užasa pred odgovornošću, oklevanje da misle svojom glavom i slepu, bezuslovnu pokornost partijskoj liniji koja je diktirana od viših organa, i groznu atmosferu straha i sumnjičavosti, koja je prožimala njihov život.

Famozni Kopinić, predstavnik sovjetskog NKVD-a za ovaj dio Europe, na svoju je ruku išao organizirati akciju oslobađanja, iako se toga već primio Okružni komitet KPH za zagrebački prsten.

Ti zločini učenika Staljinovog NKVD-a su se dogodili na stotine mjesta o čemu govore brojne jame, rovovi, logori, svjedočenje očevidaca, zapisi i izjave naredbodavaca, a Bleiburg kao početno mjesto genocida nad Hrvatima obuhvaća sva stratišta Križnog puta i time ostaje najprikladnije mjesto za centralnu komemoraciju.

Drama inače govori o ljubavi sina generala SS i unuke jedne od šefica NKVD-a, koji se pokušavaju osloboditi traumatičnih povijesnih naslijeđa i grjehova svojih otaca.

Nije odbijao ni one najopskurnije, da isključivanjem iz KPJ i lažnim optužbama za izdaju ovjerava tragedije desetina najistaknutijih funkcionara svoje partije, koje su agenti NKVD-a što strijeljali, što strpali u logore širom SSSR.

Od članova Politbiroa pa sve dolje do žbira NKVD-a, što su me posvuda pratili, svi su imali zajedničku crtu: strah od odgovornosti, odbijanje da misle valstitom glavom, slijepo pokoravanje liniji Partije koju određuju više vlasti, strašnu atmosferu straha i sumnjičenja koja je prožela posve njihov život.

Ranković je kljukao Tita i podacima da je bio agent Gestapa i NKVD-a pa ga je Tito pitao zašto mu to nije rekao još u Bihaću.

Dva razgovora s Kadrovskom komisijom Kominterne i jedna žalba na Ivana Gržetića da pije i ima birokratski odnos prema podređenima, 1935 - 1936., promovirani su u " dostave NKVD-u ", jer je jedan od dvojice iz Kadrovske komisije, s kojima je Josip Broz - Valter razgovarao, radio i za NKVD (a možda i drugi).

Zbilo se to 19. travnja 1939. kada su pripadnici strijeljačkog odreda Staljinovog NKVD-a po kratkom postupku likvidirali Kostu Novakovića, Simu Miljuša i dr Simu Markovića.

Kad su mu rezidenti NKVD-a u Kominterni krajem rujna 1938. ponudili da kaže sve što zna o svojoj prvoj supruzi, koja mu je rodila sina Žarka i još dvoje djece, koja su umrla u Svetom Velikom Trojstvu, i o drugoj, koja je " pristala da bude majka " tog njegovog sina, Tito je i to prihvatio.

Tijekom ovog svog početka karijere on sretnom okolnošću upoznaje Nikolaja Ježova, budućeg šefa NKVD - a, koji mu postaje politički sponzor tijekom sljedećih 15 godina.

U lipnju 1941. godine odlazi u Zemun, gdje organizira diverzantske akcije.U Beogradu organizira 7. lipnja potkazivanje Gestapou, generala NKVD-a Mustafe Golubića, koji ga nakon 4 dana mučenja u Banjičkom logoru, kada su mu sve kosti polomljene, ubijaju u Pionirskom Parku u Beogradu.Mustafa Golubić je posebnim ukazom Staljina, proglašen za Heroja SSSR, 1944. godine, kada su mu prilikom oslobađanja Beograda, prenešeni posmrtni ostaci u Moskvu, gdje je sahranjen u u Aleji Velikana SSSR.O ovom zločinu, Stevo Krajačić je pričao samo najodanijim prijateljima, i svoj akt je pravdao strahom za život Josipa Broza Tita, jer su sumnjali da je Golubić došao u Beograd ubiti Tita, a što se nikada nije moglo utvrditi sa sigurnošću. [ nedostaje izvor ]

Na njoj su bili njegovi bliski suradnici, sovjetski obavještajci Josip Kopinič, Božidar Maslarić i Mita Despotović, te predsjednik Kontrolne komisije Kominterne, Nijemac Vilhelm Florin, pa izaslanik jedne sovjetske tajne službe u Kominterni čije je kodirano ime bilo Andrejev, i na kraju rezident NKVD-a u Kominterni Bugarin Ivan Karaivanov, koji je još 1935. u Titov kadrovski dosije u Moskvi upisao: " Zaslužuje puno (naše) povjerenje ".

Strijeljan 2. listopada 1936., godinu dana prije nego što su agenti NKVD-a likvidirali njegovu suprugu Reginu Budžinsku.

Po ovog Srbina, rođenog 1899., agenti NKVD-a su stigli jednog ožujačkog dana 1937. godine.

Član KPJ bio je od 1919. Trojka NKVD-a uhitila ga je u njegovom stanu u Spartakovskoj ulici 16 u Moskvi.

CVETKOVIĆ: One su bile mač revolucije, obučene od strane ruskog NKVD-a, i deo represivnog aparata.

pozivaš se na makovića i mandića, sumnjam da si ikad uživo vidio, a kamoli s njima razgovarao, a još više sumnjam da si ikad išta pročitao iz njihova opusa, međutim sve to te ne smeta da u njihovo ime iznosiš gluparije. ajmo redom: august cesarec je još 1919. godine s krležom pokrenuo časopis " plamen ". s obzirom da je NKVD osnovan 1934. godine, očito je da u tom časopisu nisu mogli biti pamfleti iz njihove centrale. dalje, cesarec je autor nekoliko romana, od kojih " Bijeli lutalac " spada u sam vrh hrvatskog ekspresionističkog romana. konačno, august cesarec je u svom ne odveć dugom životu prevodio gorkog, hugoa i zolu. sve ovo o čemu pišem je provjerljivo - svi naslovi, svi časopisi, sva intelektualna ostavština. i ti onda imaš obraza reći da je on potpisivao pamflete NKVD-a i ni jotu više, srami se. od ostalih koje sam spomenuo navest ću samo da je božidar adžija doktorirao pravo u pragu, a u zagrebu izmežu ostalog osnovao radničku knjižnicu te pokretao i uređivao veći broj novina - sve prije 1934. godine i osnutka NKVD-a. ognjen prica bio je profesor matematike (studirao u pragu i beču), aktivno je govorio čitav niz jezika, a među pricinim prijevodima ističe se prijevod djela njemačkog mislioca Wittfogela. dragi moj glonga, sumnjam s obzirom na tvoje dosadađnje stavove da će svi ovi argumenti utjecati na tvoje razmiđljanje, ali se zato toplo nadam da će utjecati na druge cijenjene čitatelje i pomoć im da razgrnu ideološke zastore ispred svojih očiju i da progledaju slobodni od kvazintelektualizma tvog tipa.

Čekao je u Istanbulu, najprije u sobi 44 hotela " Park " a potom u sobi 31 tamošnjeg hotela " Kontinental ", da mu njegova desna ruka Josip Kočinič i usmeno i pismeno potvrdi da su agenti NKVD-a u Moskvi uhitili Petka Miletića.

Poligon je otvoren 1949. prema izravnoj naredbi i uputama Laurentija Berije, šefa sovjetske tajne policije NKVD-a i političkog voditelja projekta gradnje prve sovjetske atomske bombe.

konačno, iako ne najmanje važno, moram istaknuti još jednu činjenicu koja govori o razini tvog znanja i argumenata. ti jednog cesarca stavljaš na stranu NKVD-a, i onda nešto trabunjaš o sukobima na ljevidi i tako dalje. iz ovoga je potpuno jasno da ti o tome nikada nisi pročitao ni retka te da tvoja rasprava može proći samo i jedino na šanku našeg omiljenog konobara u kafiću adolf. naime, krleža i njegovi pobornici, među kojima cesarec svakako bili su od starta protivnici staljina i svih njegovih NKVD-ovskih sluga. tito, predratni obožavatelj staljina zbog toga je krležu izbacio iz partije. neki idu dalje pa tvrde da je bijeg iz kerestinca traljavo organiziran od staljinova špijuna kopiniča zapravo izveden tako da se ukloni " nepoželjna ljevica " možda je tome tako, ali onda tek ne stoji priča o cesarcu i drugovima kao pobornicima i sljedbenicima NKVD-a, oni su naime bili onda druga, nestaljinistička ljevica. ne bih dalje, jer se plašim da će ova sila podataka biti preteška za tvoj RAM koji po svemu iznesenom najčešće nema baš puno jota u pogonu.

Jedan od razloga što je to tako skriveno od očiju javnosti je upravo perfidna politika nazovi komunista Lenjina i Staljina i NKVD-a.

Kad je čuo da je ovaj njegov drug strijeljan u Moskvi, Tito je specijalnim agentima Staljinovog NKVD-a godine zajedničkog rada sa Horvatinom ovako opisao:

Naime, pogledaj ove okolnosti: u Moskvi je čovjek zadužen ispred NKVD-a (general major) Mustafa Golubić, stari solunac i poštovatelj Apisa, konvertit: razočaran Prvim svjetskim ratom, Golubić postaje komunist, i, kažu, Staljinov prijatelj

Izgleda da je bio, tvrdi Dedijer, prvi čovjek NKVD-a za SAD, i da je sudjelovao u organizaciji ubistva Lava Trockog, barem po jednoj liniji

S dužnim pijetetom, radi se o potpisnicima pamfletskih socrealnih uradaka pravljenih u centrali NKVD-a na koje su oni smjeli stavit samo potpis i ni jotu više.

VOS-a, KGB-a, NKVD-a, GRU-a, FSB-a i drugih ' ' organa ' ' - oni su i dalje stegovno, idejno i novčano vezani za obavještajne službe istoga podrijetla.

U proljeće 1940. gotovo 5 tisuća poljskih časnika bilo je tamo pobijeno od strane krvnika sovjetskog NKVD-a i pokopano u masovne grobnice.

Junakinje žive u radosnu iščekivanju i nadi da će im biti oprošteno, ali upravo toga dana na otok stiže poručnik NKVD-a koji ima zadatak u najkraćem roku prebaciti žene u logore, a njihovu djecu poslati u sirotišta...

Staljin je dobro znao za sve to preko NKVD-a, pa je pokušavao Tita ucijeniti u poslušnost.