Osim bivših agenata Stasija, kojima očajnički nedostaje hladnoratovsko razdoblje te se ne mogu pomiriti sa zasluženom mirovinom, američkih tajnih službi koje desetljećima obavljaju prljave poslove za bogate klijente te staromodne i već viđene priče o uglednoj osobi kojoj na putovanju u inozemstvu ukradu identitet, u film o zavjeri trebali su biti uneseni novi elementi koji ispunjavaju horizont očekivanja današnjih gledatelja.

Drugi neželjeni plod jest taj da su mnogi ljudi, poput recimo mene, prvi puta i čuli za SSPX, koja sa svojih 500 crkava i bogoštovnih mjesta (kapelica i sl.), te s oko 600.000 vjernika - tradicionalnih katolika (ovo su podaci s hrvatskog weba deutsche welle, dakle od komunističke partije Njemačke i stasija), baš i nije zanemariva unutarcrkvena skupina.

Kako navodi njemački tisak, pozivajući se na povjerljivi izvještaj berlinskog tužiteljstva, Mahler je bio doušnik Stasija od 1967. do 1970. godine.

Ako je istina da je Mahler bio suradnik Stasija, s margina na kojima se danas nalazi, on bi se ipak mogao naći u središtu diskusije o događajima koji su obilježili noviju njemačku povijest.

Pa ipak, nakon samoubojstva prijatelja režisera, koji je 10 godina patio pod zabranom umjetničkog rada, on odlučuje napisati kritički tekst o prikrivenoj stopi samoubojstava u Istočnoj Njemačkoj (od koje je viša samo ona u Madžarskoj) te ga anonimno objaviti u zapadnom Der Spiegelu (u čemu mu, opskrbivši ga pisaćom mašinom koja nije klasificirana u arhivima Stasija, pomaže urednik istog časopisa).

Prema njemačkom tisku, Mahler je bio doušnik Stasija od 1967. do 1970.; on je te navode demantirao Jedna od najparadoksalnijih osoba njemačke politike, Horst Mahler, bivši socijaldemokrat, zatim radikalni ljevičar i suosnivač Frakcije crvene armije (RAF), a danas ideolog njemačke krajnje desnice, navodno je bio suradnik Stasija.

Grass se pronašao na meti Stasija jer je, za razliku od očitijih ideoloških meta, kao glasniji član Njemačke Socijal-demokratske stranke (SPD) bio smatran za opasniju i subverzivniju prijetnju međunarodnom komunizmu.

U Njemačkoj je nakon ujedinjenja bilo zabranjeno bavljenje javnim službama svim suradnicima Stasija, Češka je 1991. objavila popis od tisuću prononsiranih agenata, a u Poljskoj se od svih političara i državnih dužnosnika zatražilo da se izjasne jesu li surađivali s komunistima.

Prema nekim izvorima taj svećenik bio je agent STASIJA, koji je raspusten ujedinjenjem Njemačke i njeni vrlo sposobni agenti pružaju usluge širom Europe različitim interesnim krugovima.

ovo piše honeker? ako je tako onda mu svaka čast. iako kada je bio na čelu ddr-a bio je dosta nepopularan, osobito kod mlađih, a mnogi smatraju da je zapravo stvarnu vlast imalo vodstvo tajne policije Stasija. rigidan režim u svakom slučaju, iako i takav imao je svoje brojne odlike. zahebite to što se sada to naveliko kritizira, posebice od njihova vrha koji gle čuda, drže bivši istočnjaci (merkel i ovaj predsjednik im) prikaži cijeli komentar

Osnovao je tajnu policiju Sigurimi koja je slijedila represivne metode KGB-a i Stasija, oduzimao je zemlju bogatim veleposjednicima, žestoko je napadao Crkvu, a crkve, džamije i samostane pretvorio je u staje, skladišta ili kina.

u zemlji u kojoj je politički sustav baziran na parlamentarnoj demokraciji, a pogotovu u ovakovom okruženju, pod kapom natoa i budućeg članstva u eu institucija predsjednika je praktički beznačajna, rekao bih umjesto fikusa, predsjednik je dracena ili neki egzotični grm. dosadašnji predsjednik koji se voli pokazati kao šeret lakonskog (i nadasve pragmatičnog) garda, ako bi sublimirali njegov lik i djelo, ukratko bi mogli reći puno je kokodakao a malo toga ostavio u gnijezdu. počev od neobičnih financijera kampanje, do dvojbenih savjetnika, koji su kulminirali obavjestajnom blamazom u kojoj mu je geometar snimio poput srednjeskolca glavnog savjetnika za sigurnost. kao jedino i nezamjenjivo rjesenje predlaze se aparatčik sa izgledom i gardom analitičara stasija, čiji je sterilizirano dobri lik pokazao i kako vidimo napukline u besprijekornoj caklini. to sto je avangardni kompozitor mozda je dobro kada se pojavi kao gost u musikverainu, no irelevantno je kada ga se dohvati slovenski predsjednik sa vrucim krumpirom i tunelnikom, recimo, ili kada ga zaskoči tadić sa tuzbom za genocid/jos jedan srbijanski biser, usput rečeno, kao da recimo amerika tuzi vijetnam zbog genocida /. on kao i svi pojma nema o ministarstvu obrane, kao i obavjestajnom aparatu, ali ce se nema sumnje dobro opskrbiti mesićevim " znalcima ", i uguznicima svih boja. usporedbe o kulturi dvojice kandidata, i tzv. nekulturi jednoga, su apsurdne, kada pogledamo recimo bivseg američkog predsjednika, koji je izbjegao rat u vijetnamu, bas kao i vrli clinton, koji je bio pijandura i kokainski ovisnik, koji je bio vjerojatno jedan od najvećih retarda na yaleu, nepismena teksaška seljačina bez manira koji vjerojatno na globusu ne bi znao pokazati gdje se nalazi afganistan, koji je besramno pokrao drugog kandidata, itd... to mu nije smetalo da zasjedne dva mandata i da 8 godina drzi prst na obaraču doomsday kofera. kandidat kojemu se vrline uzdizu do nebesa, u biti nije nista bolji ni gori od ostalih kanditata, a jedini mu je kvalitet sto izgleda kao streber. to sto je agnostik u zemlji u kojoj se 90 % izjasnjava katolicima, slag je na torti. usporedba sa djindjicem je deplasirana, pokazalo se kako je kulturni i decentni heidelberski student završio kada ga se dohvatio zemunski klan. mozemo misliti sto ga ceka kada ga se dohvati mesiceva kamarila vojnih i obavjestajnih " strucnjaka " i " znalaca ", a lučonosa se vec pojavio u vidu bude loncara koji je donio stafetu mladosti i sprema je prenijeti sljedecem kandidatu.

Npr. u Njemačkoj je osnovan ured za obradu podataka Stasija još 1991. godine, a posljedice su se osjetile i ovih dana na Olimpijskim igrama u Torinu kada se doznalo da je bivši svjetski prvak u klizanju i dobitnik brončanoga odličja 1998. godine Mandy Wötzel do pada Berlinskoga zida špijunirao za Stasi sportaše iz svoga tima, uključujući i slavnu Katarinu Witt.

Timesov članak citira Łukasza Kamińskog, predsjednika poljskog Instituta za nacionalno pamćenje, koji veli kako, da bismo se ubuduće obranili od novih totalitarnih režima, moramo razumijeti, poput seruma, kako su oni djelovali u prošlosti. Tim povodom Times također sa zadovoljstvom pozdravlja izbor Joachima Gaucka, poznatog borca protiv komunističke diktature i utemeljite-lja arhiva Stasija komunističke tajne policije, za njemačkog predsjednika.

Primjerice, tijekom mog istraživanja upoznao sam nekoliko profesionalaca koji hvatali pripadnike Stasija (tj. skupljali su informacije o bivšim doušnicima DDR-ovog ministarstva državne sigurnosti želeći ih raskrinkati); svi su bili Zapadni Nijemci koji su bili uvjereni da dobrobit i budućnost ujedinjene nacije apsolutno zavisi od potpunog umanjivanja bilo kakve vjerodostojnosti DDR-a.

Kao i u časopisu, i u filmu je farsa sjajno izvedena i sve je učinjeno da bi se izbrisala ova činjenica, iako početak filma u kojem se prikazuje revolucija i brutalnost Stasija Stasi je u središtu svake zapadnonjemačke fantazme o DDR-u, ali zauzima mnogo manje važno mjesto u društvenoj memoriji Istočnih Nijemaca već predstavlja trag vlastitoj povijesnoj imaginaciji.

Nitko mu ne vjeruje kad kaže da se ne sjeća je li ikad možda razgovarao s nekim oficirom Stasija.

Posao se isplati, tvrde njemačke vlasti, jer su na temelju dosad rekonstruiranih dokumenata otkriveni razni bivši tajni agenti Stasija, objašnjene pojedine afere i špijunske operacije, te upotpunjeni brojni dosjei.

Sam predsjednik republike se šepuri da je politički zatvorenik, podpredsjednik parlamenta isto tako, ali je javna tajna da su obadvijica suradnici jugoslovenskog STASIja.

Prije dvije godine povjesničari u Uredu za obradu arhiva Stasija došli su do neočekivanog otkrića da je policajac Karl-Heinz Kurras, koji je pucao u Ohnesorga, u to doba bio doušnik Stasija.

Lojalnost Guevarine najbliže suradnice, Tamare Bunke, nekadašnje djelatnice Stasija u DDR-u, također se smatra dvojbenom i ima mišljenja da je i KGB imao prste u propasti revolucije i Cheovom smaknuću.

Njemački glumac Ulrich Tukur, koji se proslavio ulogom agenta Stasija u Oskarom nagrađenom filmu " Život drugih ", igrat će Johna Rabea, poslovnog čovjeka koji surađuje s nacističkim režimom, ali, poput Schindlera, odluči pomoći progonjenom stanovništvu, objavila je u ponedjeljak kineska filmska kuća.

Kompjutor će rekonstruirati špijunske dokumente Stasija

Zanimljivo je u ovoj njemačkoj priči to da i nakon više od dvadeset godina njemački autori nalaze potrebu i inspiraciju da zavire u to mračno vrijeme izoliranosti i sveopće kontrole Stasija, ali i svojevrsne ruske represije sistema u kojemu nema mjesta za drugačije, već samo za podobne.

On naručuje i vodi brigu o klijentima Millhouse Pascala koji su doista šarolika skupina: bivši agneti CIA-e, Stasija i KGB-a, pisci, slikari, novinari, politički disidenti ili vođe stranaka.

On najprije ne sluti da se iza svega krije nalog ministra kulture Brune Hempfa (Thomas Thieme) koji uz pomoć Stasija želi ukloniti Dreymana kako bi se dočepao njegove djevojke i poznate glumice Christe-Marie Sieland (Martina Gedeck).

Najavio je također nova izdanja istog autora koja će pak objaviti pod ženskim imenima Stasija Hercigova i Milija Nikto, imenima za koja misli da će više pristajati duhu djela.

Prije svega ističem, pogotovo na svojim počecima, iznimnu potporu don Josipa Barišića, tada župnika u Stonu, te potom don Srećka Majića, nadžupnika u Perastu, pokojnoga don Branka Sbutegu, župnika sv. Eustahija (Stasija) u Dobroti i don Stipe Miloša, župnika u Blatu.

U doba studentskog revolta, otvorene konfrontacije s ljevicom i početaka ljevičarskog terorizma, sam Springer sebe je doživljavao kao žrtvu komunističke urote, prije svega istočnonjemačkog Stasija.

Premda to zvuči kao teorija zavjere, s postupnim se otvaranjem arhiva preispituje uloga Stasija u događajima pa je otkriveno kako je policajac koji je ustrijelio studenta Ohnesorga bio " neformalni suradnik " Stasija, a uloga istočnonjemačke tajne službe u studentskim revoltima i poslije u podršci teroristima RAF-a tek se polako razjašnjava u istragama koja se provode posljednjih godina.