Upravo zbog toga vodstvo KPJ iniciralo je osnivanje OZN-e i KNOJ-a, čije su temeljne zadaće bile prikupljanje podataka i likvidacija tzv. narodnih neprijatelja.

S tim i takvim po nama lažnim svjedočenjem i dovođenjem ovog čovjeka kao svjedoka tužiteljstva, došlo je do izražaja i još nešto važnije, a to je da bivši pripadnici zloglasne OZN-e, odnosno UDB-e, koje se javno okrivljuje za ratne i ine zločine u vrijeme Brozova režima danas bez problema blate, vrijeđaju, kleveću i ponovno bi osuđivali one koji su se borili i koji se bore za Hrvatsku.

Po njegovu nalogu, kao visokog časnika OZN-e njegovi poremećeni krvnici noću su izvlačili nevine ljude iz kuća i ubijali li ih bez suda i suđenja i bez ikakve milosti.

Nadležna državna tijela o ovome bi mogla priupitati i sveprisutnog Budimira Lončara, koji je u to vrijeme bio vrlo aktivan u kontaktima sa štabom VIII. dalmatinskog korpusa, podređenim mu divizijama i Uredom OZN-e.

Tunel je urušen nakon što su u njemu ubijeni zarobljeni ustaše i Nijemci; 19. Ogulin (Đulin ponor kod gradske tvrđave zvane Kula) svibanj i lipanj 1945 oko 15 zarobljenih hrvatskih vojnika koji su bili zatvoreni u zgradi OZN-e, u ogulinskoj Kuli, pretučeni na smrt i bačeni niz ponor u rijeku Dobru; 20. Ogulin (na groblju sv. Jakova) 1945 broj žrtava oko 50. Ne zna se mjesto pogibije ovih hrvatskih vojnika, ali je poznato da su raskomadana tijela dovažana u tačkama na groblje i ubacivana u staru grobnicu; 21. Ogulin (na groblju sv. Petra) 10. travnja 1945 U borbi s partizanima poginuo veći broj hrvatskih vojnika i domobrana (uglavnom muslimani iz Bosne) desetak njemačkih vojnika.

Žrtve su njemački vojnici i časnici; 23. Ogulin (središnji gradski park) 1945 (poraće) pobijeno 15 - ak Hrvata domobrana porijeklom iz Subotice, mučeni su i ubijeni u zgradi OZN-e te pokopani u rovovima u središnjem Parku hrvatskih domoljuba; 24. Ogulin (ispod Kleka uz Crni Potok) svibanj 1945 Streljano oko 50 pripadnika domobrana u guduri zvanoj Jelav-Klečke Drage; 25. Ogulin (područje zvano Krpela, u šumi Rasnica) 1945 (poraće) iz zasjede ubijena dvojica iz križarske grupe; 26. Ogulin (naselje Vučići) streljano oko 40 zarobljenih hrvatskih vojnika i pokopani su u rov dužine 100 metara, koji je služio za obranu Ogulina; 27. Ogulin (šuma Krlenac) likvidirano 30 - ak zarobljenih hrvatskih vojnika i pokopani su na brdu Humac; 28. Ogulin (Franjkovac Malo Polje) svibanj 1945 oko 250 zarobljenih domobrana likvidirano je na ovoj lokaciji (živi su iz kamiona iskakali u mračnu prazninu i ne znajući da je t jama duboka 70 m; 29. Ogulin (njiva zvana Količeva Draga) - krajem 1945 likvidirano oko 50 osoba.

Drukker, u tvom komentaru u 6.29 poslijepodne. Imajte na umu da je Tuđman oko sebe okupio velike kaponje OZN-e UDB-e, JNA i KOS-a kako bi, zajedno s njima ostvario svoj ideal-sovjetske Hrvatske u ukupnosti jugo - konfederacije.

Grešku koju je načinilo povjerenstvo OZN-e u Novoj Gradiškoj dalo je povoda za nezdrava komentarisanja po gradu i rovarenje preko te greške.

Povjerenstvo OZN-e streljalo je jedne noći neka lica iz grada, za vreme tog streljanja pobegao je jedan civil iz rupe u koju je trebao da bude sahranjen a koji je takodjer doveden na streljanje.

Poslije osnivanja OZN - e 1944. godine, postavljen je za njezinog načelnika, a na toj se dužnosti nalazio i poslije rata, do ožujka 1946. godine, kada je, u činu generalpukovnika, preveden u rezervu i postavljen za ministra unutrašnjih poslova Hrvatske.

Po ustroju OZN-e 1944. godine upućen je kao glavni zapovjednik u akciju oslobođenja Bjelovara i okolice. 1946. godine Manolić odlazi u Zagreb za načelnika odjela za izvršenje kaznenih sankcija u tadašnjem Sekretarijatu za unutrašnje poslove (između ostalog provodi utamničenje nadbiskupa Alojza Stepinca). 1948. postaje načelnik u Sekretarijatu unutrašnjih poslova NR Hrvatske.

Niz je primjera u kojima su spomenuta Opunomoćstva OZN-e sudjelovala, zapravo poticala radnje koje su imale pogubne posljedice za mnoge navodne narodne neprijatelje, ratne zločince, ili pak suradnike okupatora u vrijeme trajanja rata.

Otac mu je bio pripadnik zloglasne OZN-e (Odeljenje za zaštitu naroda preteča svih tajnih službi), i odatle vuče korene njegova neskrivena simpatija prema svemu što je nenacionalno, globalno i ekumensko.

Evo što o Franjinu bratu Ivici piše jedan devedesetogodišnji us-ta-ša:. »Nacelnik OZN-e 32 divizije je bio kapetan JA IVAN TUDJMAN, Francekov mladji brat, koji je 1942 g, uhvacen u blizini Krapine kao partizan i osudjen na zatvor kojeg ej izdrzavao u Sisku.

To je sve jasno kao sunce, no nikako mi nije jasno da su se Jugo masoni odrekli gospodara života i smrti iz OZN-e Jože Boljkovca, zapravo se bojim da je to jedna od masonerijskih igrica sa kojima če pred same izbore uzburkati uspavanu partizansku gamad.

Na spomeniku u Donjim Mostima nalazi se ukupno 75 imena žrtava iz vremena 2. svjetskog rata, a s njima je i njihov župnik Viktor Müller kojeg su u ožujku 1945. odveli pripadnici OZN-e te ubili na nepoznatom mjestu.

Prema tvrdnjama povjesničara, riječ je o žrtvama komunističkog režima, OZN-e, KNOJ-a i tzv. " Komande mjesta " iz veljače 1945.

I to bez obzira sto je Tito dobiveni ratni materijal od Britanaca, koncem II. sv. rata, (uniforme OZN-e i svakojako oruzje) tajno slao u Grcku, grckim komunistima, dok su Britanci slali jos vise materijala grckim royalistima: U medjusobnom gradjanskom sukobu u grckoj je tada, nakon zavrsetka II.sv. rata sruseno 11.000 naselja.

Do sada potraga za Dražinim grobom nije dala rezultata, a jedini,, dokument,, o njegovoj smrti je navodno izvješće koje su Titu i Aleksandru Rankoviću predali visoki časnici OZN-e i vojske, nakon strijeljanja.

Kada uzmete te knjige i spiskove streljanih, na njima vidite da su odluku o streljanju donosili ljudi OZN-e, što je sa tadašnjim pravnim propisima, mislim na uredbu o formiranju vojnih sudova iz maja 1944. godine, u potpunoj suprotnosti.

Eduard Špehar, rođen u Generalskom stolu, 1926., preživio je Bleiburg, Križni put i zloglasni zatvor karlovačke OZN-e, kojim je u to vrijeme " žario i palio " Josip Boljkovac, dao je ekskluzivnu izjavu Michaelu Palaichu, u kojoj je otvoreno progovorio o vlastitim saznanjima vezanim za zločine Josipa Boljkovca.

Govoreći o kontinuitetu aktivnosti Josipa Boljkovca u komunističkom sustavu na području Karlovca, Špehar je naglasio da je Boljkovac bio šef OZN-e u Karlovcu, zatim je pedesetih godina bio šef policije, da bi na koncu postao gradonačelnik Karlovca.

Posebno dominantnu poziciju u takvome društvenom ustroju imala je OZN-a, pa je stoga za nas ovdje napose zanimljivo navesti da je Opunomoćstvo OZN-e Zadarskog područja formirano u kolovozu 1944., čiji je čelnik bio Rikardo Sutlović.

Takvo je Opunomoćstvo funkcioniralo do ožujka 1945., kada je uspostavljeno Okružno odjeljenje OZN-e s načelnikom Živkom Šerićem i članovima Marinom Cetinićem i Budimirom (Budi) Lončarom zvanim Leko.

Naime, Budimir Lončar se u drugoj polovini 1945. potpisivao u svojstvu načelnika Okružne OZN-e.

Načelnik Opunomoćstva OZN-e za grad Zadar bio je Dušan Žurić, dok je načelnik Opunomoćstva OZN-e Zadarskog kotara bio Venci Ivoš.

Mladog svećenika don Eugena Šutrina, rodom iz mjesta Luka na Dugom otoku, samo nekoliko dana nakon što je preuzeo župu Privlaka na predjelu Sebačevo u noći 26. studenog 1945. godine, u 31. godini života hicima u glavu usmrtila su dvojica onodobnih zloglasnih djelatnika OZN-e

Davno je prošlo vrijeme OZN-e i UDB-e, a informatički razvoj učinio da postanemo globalno selo.

U isto vrijeme Tito kao prvog šefa špijunskog odjela OZN-e postavlja Dalmatinca Maksa Baću koji je bio organizirao Titov dolazak na Vis i kao takav imao najprisnije kontakte s engleskom vojskom, te se iz toga opet vidi tko je za OZN-u bio glavni neprijatelj.

Ipak, u kontekstu zaoštravanja odnosa između Istoka i Zapada, Tito je prepoznao priliku za nastavljanje podrške ustaničkim pokretima širom Sredozemlja, pa je najbolje operativce OZN-e rasporedio u službu vanjskih poslova pri kojoj je osnovao SID, a velika većina jugoslavenskog vojnog i civilnog diplomatskog osoblja potekla je iz OZN-e te joj je primarno djelovanje bilo operativno-obavještajne prirode.