Lijekova ima više vrsta, uglavnom se koriste oni protiv bolova i upale iz skupine NSAR (nesteroidni antireumatici), a koji je najprimjereniji za određenog bolesnika odrediti će liječnik ovisno o vrsti i težini problema.

Paracetamol trebaju u analgeziji koristiti i hipertoničari, bolesnici s astmom, bolesnici koji koriste antikoagulanse, litij ili metotreksat te osobe koje su preosjetljive na acetilsalicilnu kiselinu ili druge NSAR.

Kako se najčešće radi o nagloj i jakoj upalnoj reakciji na jednom zglobu, potrebno je djelovati odmah s jakim protuupalnim lijekovima.To su u Europi nesteroidni antireumatici (NSAR) - (indometacin najčešće lijek izbora u akutnim ulozima), diklofenak natrij, ketoprofen, naproxen, pirkoksikam ili novi COX 2 inhibitori (od 50 mg do 3 x dnevno).

Liječenje križobolje Vjerojatno ste uzimali neke lijekove za križobolju: Lupocet, Lekadol, Panadon (Paracetamol), zatim Andol, Aspirin (acetilsalicilna kiselina) ili nesteroidne antireumatike (NSAR) Voltaren, Indometacin, Ibuprofen, Knavon, Lubor, Naprozyn itd.

Uzimate li zbog bolova svakodnevne doze nesteroidnih antireumatika (NSAR) poput ibuprofena ili Aspirina, obratite se liječniku kako biste raspravili druge mogućnosti.

Posljednjih godina sve se više pridaje pažnja spoznajama o povezanosti uzimanja NSAR-eva s rizikom pojave kardiovaskularnih nuspojava.

Oko sedamnaest milijuna ljudi redovito uzima NSAR, a stalan je rast potrošnje kojem doprinosi duži životni vijek bolesnika i sve više lijekova u ručnoj prodaji.

Nesteroidni antireumatici ili nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAR) pouzdano su djelotvorni lijekovi koji se primjenjuju se za liječenje bolova, povišene tjelesne temperature i svih muskuloskeletnih bolesti.

Lijek indometacin pripada skupini tzv. nesteroidnih antireumatika (NSAR) i ima snažno analgetsko i protuupalno djelovanje i koristi se kod boli i upala u reumatskim bolestima, drugim bolestima mišično-koštanog sustava i kod bolova različite etiologije.

Ako bolovi više nisu tako jaki ne trebate ga uzimati, a možete si pomoći mazanjem nekim lokalnim pripravkom NSAR (krema ili gel) i po potrebi uzeti blaži lijek iz skupine NSAR koji se može dobiti bez recepta (to su preparati sa ibuprofenom).

Dok je krajem prošlog stoljeća najčešći uzrok ulkusne bolesti bila infekcija s Helicobacterom pylori (do 80 %), danas većinu ukusa izaziva kronična primjena nesteroidnih antireumatika (NSAR).

Osnovni mehanizam djelovanja NSAR je inhibicija prostaglandina, no njihovu učinku pridonosi i vezanje ili sprječavanje stvaranja slobodnih radikala kisika i inhibitora kemotaksije i fagocitoze leukocita te antiagregacijski učinak na trombocite.

To je dovelo i do nastanka fiksnih kombinacija NSAR i inhibitora protonske pumpe.

Uz to se može pokušati s izborom NSAR druge, manje rizične skupine, prilagodbom na najnižu učinkovitu dozu pojedinog NSAR, te eradikacijom Helicobactera pylori, ali samo u selekcioniranim slučajevima.

U smjernicama više nema antagonista H2 receptora i raznih obloženih ili puferiranih oblika NSAR.

Ako je dugotrajno liječenje s NSAR izgledno, preporučuje se eradicirati Helicobacter pylori, iako je to neovisni rizični faktor i ne pojačava negativna djelovanja NSAR.

Zaključno se može reći da primjenu NSAR i prevenciju nuspojava koje oni uzrokuju treba planirati na temelju individualnih karakteristika pacijenta.

Prvi je korak izbor prikladnog analgetika, odnosno najmanje rizičnog NSAR (ibuprofena) u što manjoj dozi.

Ako se odlučimo za druge NSAR, treba ih primijeniti u najnižoj učinkovitoj dozi i u što kraćem periodu.

Pritom svakako treba izbjegavati primjenu NSAR s kortikosteroidima i antikoagulansima.

I konačno, kod bolesnika koji NSAR trebaju uzimati dugo i u velikoj dozi, a pri tome imaju neki od rizičnih čimbenika za nastanak oštećenja sluznice probavnog trakta, liječenju je potrebno dodati i neki od inhibitora protonske pumpe.

Osim toga, svi NSAR-lijekovi udvostručuju rizik od slabosti srca i dva do četiri puta povećavaju rizik od ozbiljnih komplikacija gornjeg gastrointestinalnog trakta, kao što je krvarenje čira.

Nedavno su objavljeni rezultati meta-analize koja je uključivala sve do sada publicirane studije na temu konzumacije NSAR (aspirin i ibuprofen) i rizika za karcinom dojke, a koja je uključila gotovo 3 milijuna pacijentica u razdoblju od 1966. godine do 2008. g.

U okviru donesenog zaključka, Povjerenstvo EMEA-e za humane lijekove utvrdilo je da postoje razlike u sadržaju uputa o lijeku i sažetaka opisa svojstava lijeka za neselektivne nesteroidne protuupalne lijekove (NSAR) koji već imaju odobrenje za stavljanje u promet u zemljama članicama Europske unije.

Također i lijekove protiv bolova, tzv. nesteroidne antireumatike (NSAR) zbog mogućeg lošeg utjecaja na želučanu sluznicu.

U liječenju boli koristi se čitava paleta NSAR koji osim što djeluju analgetski i antipiretski imaju i jači antireumatski učinak.

Pacijenti s vrijedom želuca ili dvanaesterca, astmom i bolestima kardiovaskularnog sustava ne bi smjeli uzimati NSAR.

Dok je krajem prošlog stoljeća najčešći uzrok ulkusne bolesti bila infekcija s Helicobacterom pylori (do 80 %), danas većinu ukusa izaziva kronična primjena nesteroidnih antireumatika (NSAR).

Za liječenje boli često se koriste i lijekovi koji se nazivaju nesteroidni antireumatici (NSAR).

Od lijekova se najčešće uzimaju paracetamol, acetilsalicilna kiselina (aspirin), antireumatski lijekovi NSAR (ibuprofen, voltaren, ketonal itd.) Acetilsalicilna kiselina ne smije se davati djeci zbog mogućeg razvoja Reyevog sindroma (životno opasan poremećaj koji uzrokuje upalu mozga i naglo nakupljanje masti u jetri), stoga se djeci najčešće daje paracetamol.