A dovoljno je samo provući konce još jednom kroz svaku poru lica i kožu rastegnuti do konačne granice da vidimo hoće li postati elastičnija dodirivanje jagodicama prstiju one lijepo uljepljene pramenove kose neke mrtve djevojke zašivenih usana jer je bila previše ustrajna kao i ti Preuzbuđeni pogledi tvoje i moje konačne euforije u staklenom krevetu kao privremeni lijes stvoren za dvije osobe upija samo odsjaje mjesečine u kišnoj noći i po danu isijavaju boje našeg raspoloženja pogledavanja kroz prozirne zidove, a opet nas nitko ne vidi lijepa su prolaženja kroz tijela male djece, pogotovo jednako bolno i neustrašivo skupljati i lizati njihove suze s lica, a da ništa ne osjete Preuzbuđeni pokreti svakog pada tvojih trepavica, puno otkrivaju o vlažnosti tvog oka, duginih boja i šarenih zjenica i kopaš duboko u očne šupljine u potrazi za davno izgubljenom slikom uginule ptice spaljenih krila, nije mi se sviđao njezin cvrkut u jutarnje sate, tik uz naš prozor, na stablu svih naših tajni i patnji prema golim grudima, visi veliki broj još živih bića, upletenih u naše mreže Boleštine Preuzbuđeni tikovi na licu i ne znamo više raspoznati karike lanca i ruke svakog novorođenčeta koje smo sakrili ispod kreveta, a mi mrzimo lance, mrzimo tamnice mrzimo onaj dašak svjetlosti koji sasvim obasjava prostoriju i nadasve je poznato svima njima da smo nas dvoje pripremljen poljubac na Judinim usnama suze u Marijinim očima i ona dva čavla u Kristovim zapešćima