Jer on se nije smijao, možda tek poslije, a nije niti oklijevao, oklijevam sada ja, jer do toga što želim reći tek trebam doći.

Ta bratstva, ako su rođena kao plod zreloga razlučivanja provincijskih bratstava koja stoje iza njih, ne oklijevam nazvati vrlo pozitivnom, znakovitom i nužnom stvarnošću, kako bih podsjetio svu braću na nužnost da se osjećamo kao putnici i pridošlice (PPr 6,2) te da dijelimo svoj život sa siromasima i potrebnicima ovoga svijeta (usp.

Oklijevam to reći, ali poznajem kršćane koji nude Evanđelje na jednak način kao ovaj poduzetnik ne obraćajući pozornost na to je li njihovo ponašanje uvredljivo i nametljivo.

I sad kao da oklijevam otvoriti novi.

Zastala sam pred ulazom kao da oklijevam, a zapravo sam samo čekala tren kada će me pozvati unutra.

Sve dok oklijevam, znajući da se mogu povući, moji postupci nisu djelotvorni.

Pred takvim činjenicama, koje ne oklijevam definirati kao vrlo ozbiljne, moramo se upitati zbog čega smo ušli u Red te zbog čega i dalje ostajemo u Bratstvu.

Sva sreća da rijetko oklijevam, a nikada ne odustajem.

Oklijevam ti ovo reći jer se u toj izjavi najčešće iščitava patetika i onda ona prava poruka ostane pod tom skramom patetike neprimijećena.

Imam prijatelja.. koji je na kraju fino i jednostavno rečeno-manipulator i zna me valjda bolje od mene.. i zna, da ako kaže ovako i ako kaže onako ja ću ko navođena napraviti upravo ono.. što je naumio a to je da on ne može, ne želi, nije u stanju.. posvetiti dovoljno pažnje svojoj prijateljici, koja njega smatra bratom, a on nju smatra sestrom.. i ona je bolesna.. jako bolesna.. i umire onako na rate i svaki dan već sada, njoj je poklonjen i upoznao on mene sa njom i pričale mi i družile se onako neobavezno, u prolazu, preko telefona, preko nekih zajedničkih a-ha momenata.. a onda se njeno stanje zakompliciralo.. jako i zdravstveno i pravno i obiteljsko ma sve a ja sam uskakala.. sve češće jer je prijatelj manipulator bez para, bez auta i bez adrese u gradu pa sam ja tu idealna da joj se nađem pri ruci kad zaista zagusti pa pomažem.. a zagustilo je, već jako, i ne samo nekoliko puta zagustilo je i zapetljalo se, ne samo od pravnih stvari, od medicinskih događanja, od njenih privatnih, brakorazvodnih, imovinskih, a nerazriješenih odnosa i ja sam uskakala i bila na raspolaganju i vozila okolo i zvala i i sada bi trebala opet.. jer me zove, jer me treba.. ali ne mogu, oklijevam, jer je to nešto veće od mene, jer mi ona nije prijateljica.. onakva kojoj bi rekla baš sve poznamo se površno.. možda jedva godinicu, a intenzivno možda kojih 8 mjeseci kad je već bila loše, i teme su nam bile sumorne obojane.. kontrastima života, njene kemoterapije, zračenja, padanja i dizanja.. i njenih fantazija.. i ja tu ne mogu ništa jer jesam suosjećajna, ali sve to ide predaleko, sve to ide prejako i prebrzo.. pa se izmotavam.. i nije problem da se izmotavam samo tako i bezveze već sva rješenja koja se nađu samo su privremena, neprihvatljiva.. i sva su kao da se ima sve vrijeme ovog svijeta.. a nema a njene stare i valjda prave, prijateljice, dođu i kažu: - da, vidiš, baš bi mogla tako.. i onda odu ili se drugi prijatelji naljute jer je ona nerazumna i neće poslušati savjet a ima ludih do gnušanja.. ali koji bi joj svakako pomogao.. i u toj svojoj uvrijeđenosti i ljutnji odu i tako. zbrka.. i ona kao ima svu podršku njihovu ali samo verbalnu, za te svoje ili njihove fantazije a ne može ih realizirati, jer kad krene, vidi se da je nemoguće, ili preskupo, ili iscrpljuje ili jednostavno ne može, jer ne može i onda sam ja tu da ispravljam i popravljam i pokušavam i tješim i razumijem i ispada da sam ja jedina.. a svakako ona grozna koja ide okolo i buši sve te ružičaste balončiće.. nad njenom i njihovom glavom i ispada da sam ja jedina koja se pri tome osjećam krivom, jer ne uspijevam, i osjećam se krivom jer bih se rado ipak maknula ali sam tamo.. i ne odlazim.. pa se pitam.. opet zašto ja ne mogu jednostavno sjediti i biti samo ljubazna prema sebi kao što sam ljubazna prema svima njima koji fantaziraju, ali se ne aktiviraju i ne čine ništa.. već čekaju mene jer me znaju a ne znaju i stavljena sam u situaciju koju u osnovi mrzim, a to je da na gotovo sve kažem - ne ali ipak napravim.. jer se možda ipak može jer moram barem pokušati, jer sam uporna i jer ne mogu odustati.. trčati nečiju trku.. a startni pištolj drže svi.. ali niko ne trči tu trku u kojoj nema cilja, ni pobjedničkog postolja i trčim samo da bih trčala i dok trčim svejedno se pitam.. a zašto ne mogu biti barem toliko ljubazna prema sebi, pa da odlučim jednostavno sjediti ili se maknuti

Oklijevam - ne znam hoću li umjeti podnijeti onih par sekundi iščekivanja-nad-iščekivanjima koje će uslijediti nakon što kliknem na naredbu ' ' pošalji ' '.

Isto tako oklijevam kada treba gurnuti prst u vodu i provjeriti da li je hladna.

Ali, vrijeme me naučilo i to da previše ne oklijevam onda kad trebam djelovati i da previše ne brinem kad se trebam prepustiti.

A onda za računalom klikam i smišljam bez trke nema frke i tako se u beskraj u kalupe izlijevam pred ubojitom svakodnevicom ne oklijevam jer sve je ponavljanje bez uznemirenog srca ono se više ne opire predaje se svakodnevici I tako sam u kmici koja me odnosi koja te odnosi odjednom u tom ljepljivom tijestu pukotina

Oklijevam trenutak, a on se smijulji.

No kad počne govoriti o trpljenju, žrtvi i smrti, tada oklijevam i kolebam se.

Apsolutno je nekarakteristično za mene da oklijevam u nečemu 20 godina.

8. Oklijevam otkrivati drugima osobne podatke.

Ako postoji četvrta dimenzija (naravno, ne prostorna), to je, ne oklijevam u toj tvrdnji, dimenzija biti, dimenzija koju nam fenomenologija otkriva.

Mislio sam da oklijevam zbog toga što se nisam pouzdavao u svoju vještinu pisanja, a sada vidim da je razlog bio mnogo dublji-nisam imamo hrabrosti ispripovijedati tužnu sudbinu svoga oca.

Više ne oklijevam ni sekunde: brzinom munje probijem se kroz mnoštvo, zaboravljam na sastanak, ništa mi više nije važno, važna je samo ona, riđokosa ljepotica

Oklijevam sa mobitelom u ruci, osluškujem njeno disanje.

Da li sam se posve predao njemu, ili oklijevam i pridržajem ponešto za sebe?

I ne oklijevam reći da je država zlo, ali povijesno nužno zlo, toliko nužno u prošlosti koliko će i njeno potpuno izumiranje biti nužno prije ili kasnije, točno toliko nužno koliko su i primitivna bestijalnost i teološka odstupanja bila nužna u prošlosti.

Ne oklijevam kada kažem da Vodafone mora naučiti što točno znači pomagati Mubaraku ", izjavio je britanski laburist zadužen za prijedlog Richard Howitt osvrnuvši se na provladinu propagandu i uskraćivanje usluga koje je britanska telekom kompanija obavljala u Egiptu na zahtjev bivšeg predsjednika Hosnija Mubaraka.

Iskreno govoreći, ne oklijevam s odgovorom.

Iako je već debelo zašao u treći tjedan prikazivanja, stalno oklijevam pisati o Survivoru, novoj reality perjanici RTL-a i srpske Prve TV, u kojoj se grupica regionalnih kvazicelebrity trashera uputila u Kostariku glumiti izviđače.

Oklijevam to učiniti iz dva jednostavna razloga.

Oklijevam nekoliko trenutaka, pa ulazim u malu i gotovo sasvim mračnu prostoriju lokala.

Malo oklijevam brijati se prije prvih 5 tretmana jer mi brijanje uzrokuje osip.