I Opća uredba Rimskoga misala u broju 305. jasno govori da kod urešavanja oltara treba težiti za umjerenošću.

Opća uredba Rimskog misala, dok govori o rasporedu i uresu crkvenoga prostora za slavljenje euharistije, u broju 307. piše i o svijećnjacima, te o tome da se »prikladno rasporede ili na oltaru ili pored njega, poštujući pritom ustrojstvo oltara i prezbiterija«, no ne spominje moraju li svijeće biti »prave« ili »umjetne«, »parafinske« ili »električne«.

I to bi trebalo biti dovoljno za »razrješenje« dvojbe i polemike u Vašoj župi, prema uredbi koju daje Crkva, a valja još samo dodati da predlažući »Uzorni oblik mise« Opća uredba Rimskoga misala u br. 110 ističe: »Kad svećenik na kraju euharistijske molitve završi doksologiju, sklopljenih ruku izgovori upozorenje pred Gospodnju molitvu, koju onda, skupa s pukom, moli raširenih ruku.« Da bi i puk trebao držati raširene ruke, ne piše.

Rimski misal kojim se koristimo (tipsko izdanje iz god. 1975.) o tome donosi odredbu da vjernici stoje »od darovne molitve do svršetka mise« (Opća uredba, br. 21).

Opća uredba Rimskog misala označuje smislenim i poželjnim da vjernici donesu kruh i vino, koje potom svećenik ili đakon na prikladnom mjestu od njih preuzme i postavi na oltar.

Opća uredba Rimskoga misala naznačuje da svećenik poziv zajednici na molitvu izgovara sklopljenih ruku, a Molitvu Gospodnju raširenih ruku, pri čemu ta gesta nije predviđena za zajednicu vjernika.

Opća uredba o skupnim izuzećima primjenjuje se na sljedeće kategorije potpora:

Pratimo taj hod prema oltaru i svojom pjesmom koja treba, kako to kaže Opća uredba rimskoga misala, potaknuti jedinstvo okupljenih i uvesti ih u otajstvo liturgijskog vremena ili blagdana.

Opća uredba o misi kaže: Kad se u Crkvi čita Sveto pismo, tada sam Bog govori svom narodu, a Krist, prisutan u svojoj riječi, navješćuje evanđelje.

Opća uredba rimskoga misala određuje da svećenik u slavljenju euharistije i drugih svetih čina koji su izravno povezani s misom odijeva albu i štolu te da preko štole odijeva misnicu (br. 337).

Opća uredba rimskog misala ubraja službe akolita i čitača u posebne službe u svetoj misi.

Može predmoliti i nakane sveopće molitve i ako nema psalmiste, psalam između čitanja (Rimski misal, Opća uredba, 65 - 66).

Druga dimenzija pozdrava je, kao što smo rekli, ekleziološka, tj. ona koja označava zajedništvo, otajstvo sabrane Crkve, reći će Opća uredba rimskoga misala.

Opća uredba rimskoga misala predviđa da nakon pozdrava može slijediti vrlo kratko uvođenje u misu dana.

Nova Opća uredba Rimskog misala polazi od pretpostavke da zajednica u slavlju sudjeluje na djelatan način te da nema potrebe za posebnim upozorenjima na pojedine trenutke u slavlju.

No, ponajprije donosimo propise vezane uz poklik prije evanđeoskog čitanja, kako određuje »Opća uredba Rimskoga misala«.

Jasan odgovor na to pitanje pruža Opća uredba rimskoga misala, ali je korisno, prethodno, vidjeti praksu liturgijske tradicije.

Ovdje će se moći ponajbolje ilustrirati razvoj revolucionarnog neomodernističkog duha; stoga počnimo od rubrike o primanju pričesti koju donosi Opća uredba novog Rimskog Misala.

[ 1 ] Homiliju neka redovito drži sam svećenik slavitelj, ili neka je prepusti svećeniku suslavitelju, ili katkad ako je prikladno i đakonu, ali nikada laiku: Rimski misal, Opća uredba, Iz trećega tipskog izdanja (2002.), Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2004., br. 66.

Opća uredba rimskoga misala ili Uvodne napomene u pojedine obredne knjige) nisu oblikovane kao nekadašnji ritus servandus koji bi detaljno normirao slijed svih liturgijskih gesta ili čina.

Ako pak đakon nije nazočan na slavlju, tada kod svečane ulazne procesije evanđelistar nosi jedan od svećenikâ suslavitelja (ukoliko ih ima), ili se pak ta služba može povjeriti čitaču (Opća uredba Rimskog misala, 120, 194).

Opća uredba Rimskoga misala (br. 154) izrijekom napominje: »Svećenik može mir pružiti poslužiteljima, ali uvijek na način da ostane u prezbiteriju (semper intra presbyterium remanen s) kako se ne bi ometao tijek slavlja.

3. velum tkanina u obliku plašta kojom se pokriva kalež, u boji kazule. 118. (...) Hvale je vrijedno kalež pokriti velom koji može biti ili boje dana ili bijele boje. (Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, Opća uredba Rimskog Misala, KS, 2004.)

No, ponajprije donosimo propise vezane uz poklik prije evanđeoskog čitanja, kako određuje »Opća uredba Rimskoga misala«.

Opća uredba Liturgija časova određuje: »U posebnim slučajevima, ako okolnosti to traže, časovi se u javnom i zajedničkom slavljenju mogu (...) tješnje povezati s misom.

Ipak, neka svećenik ima na umu da je služitelj svete liturgije i da mu nije dopušteno po svome nahođenju u misnome slavlju nešto dodavati, oduzimati ili mijenjati.« Konkretno, ako je svećenik već od svoga biskupa ordinarija tražio dopuštenje za slavljenje više misa u nedjelju, kako bi cijela župna zajednica i svi njezini vjernici mogli sudjelovati u nedjeljnome misnome slavlju, onda bi on misu morao i slaviti kako to određuje Opća uredba, vodeći računa o važnosti i dostojanstvu euharistijskoga slavlja.

Zato se i »Opća uredba Rimskog misala« vraća na taj dokument i potiče vjernike na »zajedničko držanje tijela, kojega se imaju svi sudionici pridržavati«, jer je ono »znak zajedništva i jedinstva skupa: izražava i gaji pažnju i duhovne osjećaje sudionika« (br. 20).

Zbog toga ista Opća uredba vjernicima ističe da »slušaju upozorenja koja im upravlja đakon, svećenik ili drugi službenik za vrijeme obreda«.

Smisao je euharistijske molitve u tome da ona " sav zbor vjernika sjedini s Kristom u ispovijedanju divnih Božjih djela i u prinosu žrtve ", te da proslave Oca nebeskog i zahvale mu " za čitavo djelo spasenja ", kako kaže Opća uredba Rimskog misala.

»U čitanjima, naime, koja tumači homilija, Bog govori svome narodu, otkriva mu otajstvo otkupljenja i spasenja te mu pruža duhovnu hranu« (Opća uredba, br. 55).