I dok ovo pisem, osjecam emocije kako tutnje kroz moju glavu i tijelo... bas cudno.. kao da taj osjecaj od nekad u stvari nikad ni ne nestaje nego biva potisnut negdje u podsvijesti?

Sama se bavim reciklazom stare robe, i znam da ne sve mogu upotrebiti, tako da sam jako sretna da to sta mi ostane mogu prosljedit dalje.Ni jedna stvar koju bacim u kontejner nemoze biti upotrebliva ustanovi Koracici, to sam sigurna, potrebnije su jim pelene i ostalo, i tako svima preporucam da bacaju nepotrebnu robu u kontejnere, ili da je probaju sami doma upotrebiti - namjesto da kupuju skupe krpe za cistenje, posude i slicno - i time poticu SVJEST O RECIKLIRANJU nego da se na doslovice svakom koraku u ovom ljepom okolisu vide vrece pune svega i svacega.Nekad imam osjecaj da ljudi razmisljaju ovako-bacit cu bilo kdje samo da drugi nema koristi-i to je zalostno

Zato mi se i desava da u oba smjera kad putujem, imam isti osjecaj kako idem doma?

sutim i vidim ali strah spoznajom raste sve veci i veci... a to sranje je samo osjecaj, stanje uma... da li je osjecaj rajske smirenosti kada ne osjecas ni radost niti tugu isto tako samo produkt mozga?: s: zubo:

zauzeo si posebno mjesto u mom srcu....... mjesto gdje se pocinju radjati najlijepsi osjecaji.... oduvijek sam znala s rijecima, ali za opisati sto osjecam prema tebi ni jedna rijec nije dovoljno jaka, dovoljno snazna...... s nicim se ne moze opisati kako mi je predivno u tvom zagrljaju...... ponekad me strah kada razmisljam o nama... bojim se kako cu dalje ako te nedaj Boze izgubim... ali borim se....... jer znam da na rukama drzim ono sto je najvrijednije na svijetu...... znam da je u srcu osjecaj koji sam dugo trazila... i znam da ni jedan strah ne moze biti jaci od nas...... i znam da te volim najvise na svijetu...

Subota: evo me nazad... kod mene ima svasta... ah da, ja se opet pitam o ljubavi i prijateljstvu... opet sam s Njim, i otuda pitanja o ljubavi-ima li smisla? ima li smisla kada odlazim? a prijateljstvo-tko su mi prijatelji, oni koji ce mu ici govoriti za svakog decka s kojim sam bila, ili oni koji cu mu (i tko zna kome jos) govoriti kako sam tlaka, kako sam ovakva i onakva a meni ce govoriti sasvim nesto stoto? iluzije jebene iluzije... osijecala sam kao da me hvata teska depresija kojoj nemogu izbjeci, koja me grli oko pasa, a nemogu nikako iskliznuti... i plasila me... smijala mi se u facu nekim podrugljivim osmijehom... a ja nisam znala sta da joj napravim, kako da ju otjeram... njegovim zagljajima? poljubcima? novim trapericama ili novim parfemom? nadala sam se ljubavlju... a ljubav ponovno I dobivam Njegovu, mozda na neki njegov cudan nacin, ali tu je mozda samo mali plamen, ali takav moze zapoceti pravu vatru neki dan sam mu rekla kako mi je drago sto smo opet skupa, na sto mi je on rekao: " I meni imam osjecaj kao da ni nismo bili prekinuli " I ja ponekad imam taj osjecaj Kao da smo se voljeli I kad nismo bili skupa, jednom na mjesec ili rijedje No onda se sjetim da je cijelo ljeto proslo a mi smo bili odvojeni njegov rodjendan, moj rodjendan.. 07.07 I 10.07 dogodilo se dosta toga sto nas je promjenilo Ali to sve sada ni nije bitno, jer smo opet skupa, opet sam u njegovom zagrljaju I sretna sam Jako I to mi je sada trenutno jedino bitno vecinu vremena onda se opet nadjem sama u mojoj sobici u Rijeci, sa zeljom da sam negdje drugdje mozda je istina da za svako dobro ima neko zlo naime udaljila sam se od nekih ljudi, od ljudi koji su mi mnogo znacili djelomicno zato sto sam opet s Njim, a oni to ne odobravaju, neki djelom jer sam rijetko ovdje, a nekim djelom jer neki od njih imaju neke svoje lude brije u glavi malo je teze bez njih, ali bolje imati 2 dobra frenda (bubnula sam broj) nego 10 koji ce se pretvarati da ti to jesi, pa kad ti budu najpotrebniji pretvarat ce se prema nekom drugom prosla me zelja za izlascima.. mozda radi moje svadje s DJ u El Riu, di inace izlazim, mozda radi takozvanog drustva u kojem svako vuce na svoju stranu ili zbog frendica koje ne shvacaju da kad dobim stavri, nemam volju za izlaskom ali danas idem, he he bila sma u Trstu (ljudi, tamo je ludnica) I na snizeljima si kupila par for a stvarcica-pa ih idem prosetati..:) probavala sma strava cipele na petu u Pitarellu, ali kako nisam navikla hodati na peti (kamoli jos tolikoj) cim sam krenula prosetati imala sam feeling da cu se strovaliti na nos I koljena su mi pocela propadati he he koja komedija starci su se odvalili smijati

nekako imam osjecaj da je sad_but_true zena. one su uvijek fanaticnije.: D u slucaju da nije, onda je sigurno zarobljena u tijelu muskarca: lol:

Kada citam vase postove imam osjecaj da ljudi misle da ce se nekako zaraziti kreativnoscu koja je ugradjena u iPad.

Evo jos jedne panicarke:) evo 2 sata citam postove i imam osjecaj da sam ja napisala 90 % toga, sve isto.. kod mene je sve krenulo kada sam se prije 3 god onesvjestila u wc-u i to nije bilo zato sto mi je pozlilo vec sam lakirala nokte (eto pameti) i aceton me malo nadrogirao i bum.. tad sam se strasno prepala.. medjutim naredne 2 god ja sam bila super i onda odjednom stalno vracanje na to.. krenem iz kuce, mislim da cu umrijeti bukvalno.. bus mi je nocna mora.. zna mi se desiti da po 2 - 3 mjeseca budem super, da ne ulezim u kucu bukvalno ali i u tom periodu sam posjecivala psihologicu, samo malo rjedje i onda samo neki okidac.. i najmanji stres mi je dovoljan.. s tim sto u kuci svaki dan imam strasne situacije, od malena imam problem sa roditeljima i znam da se te traume odrazavaju na sve ovo, negdje mora puci.. fax mi je trenutno najveci problem, nisam u stanju otici na predavanja, gusim se, drhtim, mucnina konstantna, nemoc u rukama i nogama.. imam osjecaj da svi gledaju u mene i komentarisu.. i da.. za mene ono najgore.. grcevi u vratu.. kao neki trzaji tacnije.. ne znam da li se to jos nekome desilo ali je to ubjedljivo najruzniji simptom.. bar meni: S.. profesori i asistensti nemaju razumijevanja kad odnesem opravdanje jer zaboga nije mi nista.. mi svi to samo umisljamo, znate vec kako to ide.. a zavrsna sam godina: S.. sto se tice lijekova prije god dana su mi prepisali zoloft i xanax.sjecam se da sam pila 3 dana i da nisam mogla bukvalno stajati na nogama i to sam bacila.. od tad ne pijem nista i ovako se borim.. ima boljih i losijih dana.. u zadnje vrijeme je nazalost sve vise losijih.. moja psihologica nije nikako za lijekove i smatra da mogu sama sve ovo pobijediti.. a toliko je tesko.. eto veceras je nova godina a meni se ne izlazi ni 1 %.. srecom sama slavim sa momkom pa mi je malo lakse, fascinantno je da samo s njim nemam panicne napade, da se razumijemo zna mi se desiti ona ruzna nelagoda i strah, ali nikad se ne desi... uglavnom ja bih vam preporucila jednu knjigu koju mi je psihologica dala i mogu vam reci da je fantasticna.. napisao je dr. Vladan Starcevic - Bez straha o strahu, panici i fobiji.. slucajno sam nesto guglala i nadjoh je i na netu.. imate na stranici scribd.com..

ja sam zagrebcanka i imam decka slovenca.svaki put kad g dovedem u zg imm osjecaj da se moram ispicavati jer je on slovenac-ljudi mi govore stvari tipa-pa daobar je iako je slovenac ja to u slo nikad nisam dozivjela.zao mi je bog toga, ali cini mi se da je stvar u tome da je slovencima jednostavno bolje - imaju vise novaca, drzava im je stabilnija i onda kd se ima vise novaca, manje se politizira.u hrvatskoj je politika usla u sve djelove zivota i ljudi se previse bave s njom.ili se mozda ona previse bavi s njima... neznam.ali voljela bi pitati bubu kako joj je u zagrebu.... (ninana 09.02.2008., 16:05:22)

Ono sto je meni mozda najbitnije je da ne stvara osjecaj kao da imam masku na licu a ujednaci ten.

Kad tako pises, mislit ce ljudi da nigdje nema ogranicenja, a to nije istina..... a kako se vozi po njemackim autoputevima, bolje da ne pisem.... blicanje, mahanja rukama, pokazivanjem one stvari.. ima covjek osjecaj da su vozaci umno poremeceni

I nema smisla pisat pismo oko kojeg imam osjecaj da se nece proliti puno krvi ko oko proslog:) (komentator 27.11.2007., 09:41:14)

Je najbolji i sve to stoji al imam osjecaj da se previse opustio kad je poveo u prvenstvu i onda su ga kostala ona dva odustajanja tj sudara za razliku od vettela koji je stalno isao na noz a da stvar za alonsa bude gora RB i McM su digli formu i poceli uzimat bodove.

epsolutli se pridruzujem.: top:.... njemu je super s curama... on i viki secu oko bazena ko dvije frendice: cerek:.... nije bas da je bacio oko na antu ili danchija il nekog od grubijana u kuci... a pogotovu nemam osjecaj da bi se on tam s nekim pohvatao.... to si niksha samo umislja da je nekome seks simbol

Lorena nisi sama.. dobrodosla u klub:) izmedju ostalih imam i tvoje simptome.. zaboga ne mogu uci u bus jer mislim da cu se onesvjestiti.. u kaficu isti osjecaj.. haos zivi.. evo nakon godinu sam se odlucila ipak za medikamentoznu terapiju.. pijem deprozel, nakon 3 sedmice bi trebalo biti bolje.. bar tako kazu.. pijem ga tek 8 dana i ima milion nus pojava.. ludilo.. eto bilo kako bilo niko od nas nije sam ali zaista nije jednostavno.. ja se ne mogu u zadnje vrijeme natjerati da izadjem iz kuce bukvalno.. al eto pisala sam nedavno esej pa necu opet da se raspisem, mada vec jesam hah: S pozz svima:)

Kad sam na dijeti prvo sto mi splasne to je stomak i zeludac, ali imam osjecaj da sad cim nesto pojedem da mi se stomak i zeludac jako napusu i imam osjecaj da se i od zraka debljam da malo iskarikiram.

na stranici prije (post od 10.08) sam napisao odgovor na tvoje pitanje... sad cu samo dodati da smo bili jos i 4 dana u naturistickom kampu Istra pored Poreca... bilo je prekrasno, sasvim nova dimenzija... kamp je ogroman, cura i ja skoro stalno bili goli jer nam je to nevjerojatno dobar osjecaj.. ides prati sudje gol, ides prati zube gol, ujutro izadjes iz satora protegnes se i ne moras se oblaciti, ma genijalno, stvarno smo bili odusevljeni... dogodine se najvjerojatnije vracamo, samo na malo vise dana... takodjer sve pohvale i osoblju i samom kampu.

Jbt, bilo mi je tako neugodno da sam htio: trk: jer sam imao osjecaj da me ovi gledaju kao da sam joj ja zabranio da ih poljubi.Poslje sam je pitao zasto ih nije poljubila i rekla mi je a zasto bi? nemam potrebu za tim

Imala sam osjecaj da mi nesto presucuje. A zasto sjedis sama?, upitala sam jer sam htjela otkriti sto mi to ona skriva. Pa

ima li tko osjecaj kao da budan sanja, trnce po tijelu, bilo sto, osjecaj kao da je odvojen od sebe itd?: (

gledala sam danas sebe i oko sebe. koliko me samo male stvari mogu podsjetiti na ono bitno. motoristi me podsjecaju na to koliko je zivot krhak i malen, moja razmazana sminka mi govori da se konacno moram naspavati i srediti, a zuljevi na stopalima mi vrate uvijek cinjenicu da nisam doma, da jos trazim svoj put kuci. pitam se kakav je osjecaj sjediti na zahodu i obavljati nuzdu otvorenih vrata, osjetiti u sobi dasak sebe, vidjeti namjestaj koji si sam izabrao, mrlju na zidu za koju znas kako je i zasto nastala, te se nasmijesiti. da, imam krov nad glavom. ali nemam dom. nigdje ne pripadam, nisam svoja. nedostaje mi mjesto gdje sam opustena i mirna, gdje ne strepim i ne strahujem od ljudi, poruka, dogadjaja... dokad cu nositi tragove proslosti? do kad ce mi nad glavom visiti trupla mrtvih nada, zelja i snova? vrtim se u krug, ali spiralno. a kad dodjem do centra same sebe... eksplozija. samo me jos znatizelja gura naprijed. povratak bi me samo unistio, jer prozivjeti ponovno sve to... ne bih. doista. idem naprijed, guram samu sebe, cak i kad mi nitko ne drzi ruku na ledjima da bi mi vratio pozornost na sve ono sto je vazno kad posustanem, da bi me opet vratio na put i ne dopustio da klonem, niti da stanem. sama sebe drzim (to moze malo izgledati kao da imam isijas), i idem dalje. u spomen svima poginulima na mom putu...

ah, a sto se tice nadimaka, svoje nikad nisam cula da to koriste, nismo bas sladunjavi: ne zna: i tako ni danas sa svojim ne koristim nadimke osim ako nisu u kontekstu sale.... kad bih cula neko ozbiljno ' duso ' ili ' seceru ' i sl, cudan osjecaj bih dobila u trbuhu: (: D

Radjen od 1996 do 1999. sa troskovima od 75 miliona dolara, predstavlja veliko umijece graditeljstva, i sa 15 metara visine prolaz predstavlja veliki uzitak,.. bolji od onog kada sam prolazila kroz tunel podno iste rijeke gdje samo saznanje da je iznad vas gomila vode budi nekakav gadljiv i opasan osjecaj.

Dinamo ima izvrstan rezultat, ali igre opet nije bilo.Nema trke, zelje i volje sve u svemu pristup los.No i tako losa igra je bila dovoljna.Neki ce reci da nema veze na igru sve dok su rezultati tu ali ja se ne slazem.Imam osjecaj da bi Dinamu bilo bolje da ispadne u europa ligu gdje bi mogli parirat suparnicima i mozda se nadati napokon zimi u europi, po meni je bolje to nego da ruse negativne rekorde jel ne vidim nacin na koji bi Dinamo mogao osvojiti bod sa ovakvom igrom.Mozda je samo problem u protivniku, mozda im se neda igrat protiv losijih momcadi jel su ih prerasli i nemaju vise motiva.No to je sve mozda, cinjenica je da bi oni trebali igrati srcem i ici glavom tamo gdje se ne ide kopackom bez obzira na protivnika ako im je imalo stalo do Dinama.Cacic bi se trebao dobro zapitat kako i sto radi jel protiv jednog Serifa on igra sa 3 defanzivna vezna i pokusava sacuvati rezultat kao da igraju protiv Reala, a ne Serifa.Nesto u igri moraju promjenit ako vec misle igrati u ligi prvaka, a misle jel ovo nece izaci na dobro.I svakako ne smiju nikako misliti da je gotovo pa da im se dogodi kao i prosli put.

Ali, ljubav je bolje ne analizirati;) I tako nije u mislima, rijecima; osjecaj je i jos k tomu tesko izreciv

momentalno me oblio bijes. pa kakvo je to ponasanje? a onda tuga i osjecaj nemoci. zar je to put kojim nase drustvo i drzava zaista hodaju? a kamo idu?

svi spominju stalno rusiju i kinu kao saveznike siriji... jasno je zasto rusiju, ali zasto kinu??? jedino sto je kina napravila je ulozila veto skupa s rusijom. znam da to nije mala stvar, ali kad se pogleda kaj sve rusija radi, tj govori ovako javno, kina se cini kao macji kasalj... nekak imam osjecaj da bi kina lako mogla samo gledati sa strane kad bi stvarno doslo do nekog opceg sukoba... ne mora znacit da sam u pravu, samo mi se nekak cini da bi lako moglo biti tako... prikaži cijeli komentar

Da li se sva nasa zabrinutost za nas same, zelja za otkrivanjem novih stvari, osjecaj mira i slobode svela na toliku rasnu, vjersku, mentalnu podijeljenost koja je spremna ignorirati ratove?

Uffff, kakav je to osjecaj bio.