Pastir izađe s kraljem na balkon, pokaza mu sunce i reče: »Gledaj gore« Kralj načas pogleda i brzo oborivši oči povika: »Hoćeš li da oslijepim?« »Gospodaru moj«, reče pastir, »sunce je tek malo Stvoriteljevo djelo, blijedi odraz njegova sjaja...

Samo još jedan dan prošao je kao ugrožena kap vode na dlanu, čekajući na tamnija vremena, kad se sve crno uvlačilo pod kožu i pod njom i ostajalo, a svi misle da je moj život savršen, rekoh sebi i uvjeravam se sama u tu pomisao, da je mnogima svijet u pogledu daltonista, i postajem fobičar, strah od svjetlosti guta me, i tjera me na plač, kako živjeti u svijetu gdje svijetlo ubija, Zbog čega se uopće trudim uprijeti pogled u Sunce i držati ga dovoljno dugo da oslijepim i više se ne vidim u odsjaju oka svojih prijatelja, namjerno ostavljena ruža da uvene pod mojim pogledima, okrutnih dimenzija, i spremam se na polazak ka utješnom zagrljaju mjesečine, zauzvat pokvarenom Suncu, jer je oprao svu prljavštinu sa groba moje sudbine koju sam godinama nastojala usavršiti.

A sve je kulminiralo zadnjih par dana kada smo 1.) od mnogih željenih ideja za vjenčanje uspjeli na kraju ostvariti tek jednu, dvije; 2.) vizu dobila s mogućnošću samo jednog ulaska što znači da ne mogu na Kanadsku stranu (prvotno sam htjela i hotel u Kanadi rezervirat jer mi je bila fora da evo jednu noć spavamo i u Kanadi); 3.) moje prvo naručivanje robe (THE haljine) preko interneta nije slavno završilo jer sam samo gledala sliku koja me tako zaslijepila da nisam doživjela sitna slova koja sam čak i pročitala 4.) naručila sam u Ghetaldusu sunčane naočale s dioptrijom da ne oslijepim od sunca tamo u pustinji, ali sam saznala da vrlo moguće neće biti gotove (' oni će se potruditi ' je zadnja vijest) jer im je staklo krivo isporučeno u dućan umjesto u radionu pa je tamo stajalo; 5.) njegove hlače isto imaju neki totalno debilni zajeb koji nismo skužili u dućanu... ma i ko bi se svega sjetio.

- Ispuni ovo mjesto prašinom da mogu gledati u Sunce, a da ne oslijepim.

Uzmi u obzir da mi cak i u trenutku uvodjena inzulina nije prijetila ketoacidoza - seceri su mi divljali i gubio sam tezinu, ali cinilo se da bih jos neko vrijeme izdrzao tako (dok ne oslijepim, zakazu mi bubrezi ili ne okopnim do kraja).

Nakon nekog me vremena zamolio da mu iz Taulerove Knjige propovijedi pročitam drugu propovijed u kojoj se pojavljuje jedno mjesto kojeg se on sjetio još iz ranijih vremena i koje je, za utjehu nama oboma, htio sada čuti: Da su mi oči u glavi, to je predvidio Bog, naš nebeski otac vječnosti, a ako mi budu oduzete, ako oslijepim ili oglušim, onda je i ovo predvidio naš nebeski otac vječnosti, a njegova vječna odluka se oduvijek izvršavala.

Ako ti je imalo stalo do moga sudjelovanja u tvom blogopastoralu, potrudi se da ne oslijepim.

10. BRINI O MENI I KADA OSTARIM, OGLUŠIM, OSLIJEPIM, OSTANEM BEZ ZUBA, JER STAROST JE ISTA ZA SVE

On je odveo kralja na neko mjesto u prirodi, pokazao mu sunce i rekao: " Dobro pogledaj onamo " Kralj je odmah zasljepljen spustio pogled i požalio se: " Želiš li da oslijepim? " " Ali kralju ", odgovorio je pastir, " sunce je tek slab odsjev Božje veličine

Kod kuće primjenim ono ' vidjet ćemo ' u praksi guglanja i - skoro oslijepim od šoka.

O: Pa onda neka oslijepim od ljubavi

Bogme, ako oslijepim kao on, necu se zalit.

Brini o meni i kada ostarim, oglušim, oslijepim, ostanem bez zuba, jer starost je ista za sve

Sunce pokazuje zube, ja ga ne gledam da ne oslijepim, a suncane naocale izgubio sam jos sinoc

Ok, i nisam tech freak utoliko što sam do prije par godina mislila da me ljudi vide na netu kad sam online i da sam okrenula kameru na svom mobitelu i do dana današnjeg samu sebe oslijepim s flashom barem jednom tijekom večeri jer zaboravim da ne radi, i svim silama se borim za off line komunikaciju i normalan tijek zbivanja u odnosima iako mi sve upućuje na to da je Mission Impossible, ali ukoliko Vas još ima (u Matrici očito:), ima i nade

Obavezno, osim ako nismo na jebanoj plaži, u poznatom društvu, pa ih ne smijem skinut da ne oslijepim

Kako će biti za 10 godina? ne znam da li ću biti živ za 5, a kamoli za 10 godina, možda obolim od raka, možda me tramvaj zgazi, možda dobijem dijabetes pa oslijepim.... tko zna, ali sam odlučio da se neću više odricati barem tog osnovnog komfora da vidim kako treba

Tako sam skinula pijesak iz očiju koji me je štitio da ne oslijepim od sunca

Probudim se ujutro i krenem: Bože, šta ako ja oslijepim, šta ako me danas strefi infarkt, šta ako doživim saobraćajku.Tako se ne može živjeti.