Zbog suočenosti s nepopustljivom osmanlijskom prijetnjom možda je vjernost Stolici Sv. Petra bila kakvo⠀ takvo jamstvo da pravovjerno kršćanstvo neće svoje antemurale ostaviti na milost i nemilost osvajačima.

U drugoj polovici 15. st. nastaje opće stanje ugroženosti izazvano osmanlijskom opasnošću i raspadom srednjevjekovne strukture u dijelovima Hrvatske koju obilježava opadanje moći i ugleda Frankopana, te gubitak teritorija, posebno grada Senja (1469.) koji je dugo vremena bio središte njihove državine.

Korijen toj podjeli treba tražiti u doseljavanju žitelja nakon progona Osmanlija iz Krbave i Like (Gacka nikada nije bila pod osmanlijskom vlašću) krajem 17. stoljeća.

Nakon osmanlijskoga zauzimanja 1539. godine Herceg Novi sve do Morejskoga rata ostaje pod osmanlijskom vlašću, predstavljajući izravnu opasnost za ostale bokeljske gradove, ali i za slobodnu plovidbu južnim dijelom istočnojadranske obale.

Predava č povjesničar akademik Džaja je podsjetio kako je Ahdnama bosanskih franjevaca temeljni dokument, kojim je islamsko-osmanlijski zakonodavac legitimirao prisutnost i djelovanje bosanskih franjevaca u Osmanlijskom carstvu nakon osvojenja Bosanskog Kraljevstva 1463. godine.

Druga dijaspora nastaje u XV. i XVI. st., kada pred osmanlijskom najezdom koja zahvaća srednju Europu, Hrvatsku napušta jedna trećina njezinih stanovnika.

Đurđevačka Podravina tijekom ranog novog vijeka odigrala je izuzetno bitnu ulogu u borbi s Osmanlijskom opasnošću (poglavito tijekom 16. st.), u kontekstu čega zasigurno na prvom mjestu treba spomenuti đurđevački Stari grad.

Pretpostavke su da su sličnu imunizaciju primjenjivali i liječnici u Kini u 17. st., a poznata je primjena sasušenih krasta s osoba zaraženih velikim boginjama u Osmanlijskom Carstvu.

Bitka za Beograd odigrala se sa 21. na 22. srpanj 1456. Pobjeda nad osmanlijskom vojskom djelo je Božje, a vidljivi znak tog djela je sv. Ivan Kapistran, franjevac, zaljubljenik Kristova križa i presvetog Imena Isusova

Kao harambaša proslavio se je u borbama s Turcima i sa svojim uskocima je često ratovao po područjima pod osmanlijskom vlašću.

Autor je poeme Boj peraški, posvećene osmanlijskom napadu i razaranju Perasta 1654. To je djelo, kao i Pjesma od pakla, danas nedostupno, kao i Zmajevićevi govori i poslanice, izrečeni na hrvatskom jeziku.

Treba izbit ' raji iz glave bajke o Sotoni, ta ne živimo više u osmanlijskom dobu, sada smo napredni i inteligentni.

Smrću sultana propala je ideja o osmanlijskom pohodu na Beč.

Jurjevi su potomci obnašali visoke službe u mletačkoj diplomaciji (Ivan Krstitelj i Dominik Ballarin poslanici u balkanskim zemljama pod osmanlijskom vlašću).

Zboga svega navedenog Zmajević apelira na Zbor da mu pošalje nekoliko misnica i da mu udijeli uobičajene ovlasti za misionare za sela Morinj i Glogovac te područje risansko i hercegnovsko (pod osmanlijskom vlašću).

U to su se vrijeme Dalmatinci više bavili stočarstvom, te su naravno posjedovali daleko brojnija stada od bosanskih stočara, pa je dogovorno odlučeno da niži, ravniji dijelovi planine pripadnu Mletačkoj Republici, dok su viši, strmiji dijelovi pograničnih planina pripali Osmanlijskom Carstvu.

Stoga su hrvatski velikaši Šubići, graditelji i gospodari Zrina, po njemu prozvani i Zrinski sagradili i ovaj grad Gvozdansko i ovdje utvrdili obranu pred osmanlijskom najezdom.

Pod osmanlijskom vlascu prosirili su se balkanski, neslavenski Vlasi pravoslavne vjere daleko na zapad, sve do rijeka Kupe, Lonje i Zrmanje u Hrvatskoj i tu zivjeli pod povlastenom pravoslavnom patrijasijom osnovanom 1557. u Peci na Kosovu.

Zemljišnim premjerom Nove stečevine Mlečani su osiguravali vezanost morlačkih doseljenika za zemlju, zemljišni minimum za sve, točne iznose desetine i organizaciju osvojenog teritorija u serdarije i banderije kao specifičan oblik vojne organizacije mletačkih krajina prema Osmanlijskom carstvu.

Nekoliko misli o slikovnici: slikovnica se sadržajem podudara sa svime o čemu mi s djecom u školi razgovaramo, ističe probleme koje smo i mi uočili, otkriva nam tajnu o osmanlijskom blagu, jednom rječju baš je životna, srodna nama koji živimo i radimo u maloj školi s prve stranice slikovnice.

Naravno da je to daleko od istine jer se Kompolje nije nalazilo na rubnom (graničnom) prostoru prema Osmanlijskom Carstvu.

Taj prirodni razvoj poremećen je osmanlijskom invazijom i velikim promjenama što su zadesile ne samo Hrvate nego i druge na slavenskom jugu.

Tu je svakako i nadaleko poznata Sinjska alka, viteška igra, spektakl Zagore, dirljiva konotacija nastala kao spomen-obilježavanje pobjede naroda sinjskog kraja nad osmanlijskom vojskom 1715. godine.

I tako na osmanlijskom dvoru stalno postoji ⠀ gdjekad jača, gdjekad slabija ⠀ želja da se slikaju portreti.

Muslimani, kojih je tu u osmanlijskom razdoblju bilo razmjerno mnogo, izbjegli su na drugu stranu Une, na Petrovačko i Bilajsko/Bjelajsko polje, odnosno krupski, bihaćki i cazinski kotar.

U osmanlijskom razdoblju taj je prostor bio organiziran kao zaseban kotar (Boričevac) u okviru Kliškog sandžaka.

Veće srednjovjekovno naselje Sv. Ilija vjerojatno je tada opustošeno tako da se u osmanlijskom poreznom popisu od oko 1570. godine spominju Vinkovci koji tada broje 17 kuća i čiji tadašnji stanovnici između ostalog obrađuju polja pustoseline Ilinci = sv. Ilija.

Na područje današnje Vojvodine prve značajnije skupine hrvatskoga stanovništva naseljavaju se u osmanlijskom i post-osmanlijskom razdoblju, između XV. i XVII. stoljeća, u sklopu migracijskih struja kojima se dio hrvatskog stanovništva " povlačio " iz svoje postojbine prema sjeveru, preko rijeka Dunava i Drave. (Crkvenčić, 1991.) Dio toga stanovništva naselio se na područje između rijeka Dunava, Save i Tise, dakle, u Srijem i Bačku, koji su u to vrijeme bili žarišni imigracijski prostori ovoga dijela Europe.

Da, Bosanci, jedna obicna osmanlijsko-srpska alapaca, cija cukun-baba je sigurno u nekoj stali, u slami, sluzila nekom lijepom, tamnom osmanlijskom askeru za odredjene potrebe, vam sada dolazi i na kostima vasim i vase djece, muzeva, zena, brace i sestara pjeva, gle cuda, o ljubavi, radosti i osjecajima.

Uskoplje je u tom vremenu bilo potpuno opustošeno, jer je bilo granično područje, a definitivno je pod osmanlijskom vlašću od 1503. godine Biograd postaje Ak-hisar (Prusac), središte nahije.