Široko se osmjehujem dok primam čestitke i " milotvore " i znam da je ovo bila dobro odglumljena poezija... ali život, život?

najženstvenije se osjećam kad se dobro osjećam i onda definitvno zračim prema van to uvijek postižem tako da se osmjehujem i onda sam sebi najljepša i najženstvenija.

Pomilovao me po kosi i skoro prošaptao: »You ' re very pretty.« Osmjehujem se iznenađena komplimentom, a Mohinda me pita smije li me poljubiti.

Niti se osmjehujem, niti rukom odmahujem.

Osmjehujem se dok izlazim iz kafića i promatram ljude: svi razgovaraju samo o događaju ispred crkve.

Dvije su joj osobe nešto dale i shvaćam da se zbog toga osmjehujem.

- Dobro veče - osmjehujem se.

Da radiš ne bi morala prositi, viče, a ja ne mislim tako, ni zakon ne misli tako, gledam ga i opet se osmjehujem, ali ovaj put cinično, baš kao kakav političar i vadim dvije kune misleći kako je tužno odrastati bez djetinjstva.

Više nije mala, nježna mazica, sada je, u većini dnevnih sati, osmogodišnji dječak koji je sam sebi prevažan. (Ali ja ipak, u nekim kratkim dnevnim satima, dovučem iz njega onu moju malu mazu, i zato cijenim vrijeme i osmjehujem mu se.) Ujutro, kad se probudi, poluduga kosa mu strši u zrak i snen se dovlači do kupaonice.

Osmjehujem se tim sjećanjima, dok mi mišići podrhtavaju od napora.

I meni je to smetalo i smeta mi i sada, ali smješko znači da se osmjehuješ dok nešto pišeš a ja se često osmjehujem.

S jedne strane pucam od ljutnje kada ovo čitam, a s druge strane se osmjehujem vama kako ste ju izigrali.

A onda bacam pogled na policu s knjigama i smiješi mi se Fromm s knjigom " umijeće ljubavi " i pitanjem " Imati ili biti? " Osmjehujem se i šapućem:

- Hoćemo li se istuširati? - pitam je, pogladim po stražnjici i osmjehujem na njeno predenje: obožava moj dodir i pokazuje to.

Dižem glavu, zatvaram oči i osmjehujem se.

I osmjehujem se svako jutro kad šećem sa svojom pesicom, a kako i druge ljude volim gledati s osmjehom, mislim da mnogima ponudim mogućnost da im dan lijepo započne.

Neki prihvate pa uzvrate osmjehom, a onda me preplavi osjećaj zadovoljstva i zajedništva, pa se osmjehujem još više.

A ja se opet pouzdano osmjehujem i razmišljam kako sam zacijelo bila negdje i sad se zacijelo vraćam, što je nova i važna informacija i razlog je za radost.

Samo se osmjehujem i šutke uskačem na prikolicu.

- Pa znaš... - govorim joj i pokazujem slobodnom rukom oko sebe: znam da se glupo osmjehujem, ali ne mogu se prisiliti pozvati je živjeti sa mnom, iako upravo to želim izgovoriti.

Osmjehujem se, velim, i toplo mi je oko srca dok zamišljam našeg Matu i njegove pajdaše na tom križnom putu, na povratku s još jedne misije sramoćenja mene, moje djece, mojih susjeda, prijatelja i svih ostalih prisebnih sunarodnjaka.

Bit će opazio kako se osmjehujem, pa se namrgodi: - Odlazio sam tamo još kao čobanče, pa i kasnije u momačko doba, ali nikad nisam opazio da bi se zbivalo što zla, nečista, a mislim da je i sada tako.

Osmjehujem se tek u ogledalu lifta osvijetljena neonskim svjetlom za slučaj da nisam dobro vidjela kako izgledam prije nego što sam izašla.

Osmjehujem se kao mrtvac koji je uskrsnuo i zeznuo stvar, kad su već svi došli izraziti sućut.

- Odlično, osmjehujem se, i ja sam iz Zagreba.

Veselo se osmjehujem, krenem vani na svježi zrak i zastanem.

I sad se osmjehujem nostalgicno kad mislim na te velike urnebesno ukusne i kaloricne sarene sendvice zamotane u alu foliju da ostanu svjezi.

Često se osmjehujem i ljudi me smatraju vedrom iveselom osobom.

Bila sam svjesna da se osmjehujem.

Znam da voliš biti dominantan, pa ti se samo nevino osmjehujem nadajući se da ću te bar malo pridobiti za sebe