Namaste, Nepal, Namaste svima djeliće čijih života sam donijela ovamo sa sobom, smiješim vam se izdaleka i zahvaljujem na svakom osmijehu koji ste mi uputili...

Danas kada čitam te davno sklepane osjećaje, smiješim se i pred unutarnjim očima mi se iskri ona mlada djevojka koja je ljubav tražila u očima neba, duši vjetra, u mirisu trave, šumovima mora, u svemu samo ne u sebi.

Ja joj se smiješim i obično je gledam zaljubljeno i pronicavo kao i njezine sestre.

Još kasnije navečer dobivam mail kojem se dugo smijem, smiješim... kombiniram: - Ja, recimo, mislim da bi ova knjiga trebala završiti i u Remetincu...

Trenutak, molim te, smiješim se mužu, pričam s Elom.

slutim da u džepovima griješ promrzle ruke i nervozno prebireš po ključevima dok razmišljaš o kilometrima i prolazim li još uvijek lijevom rukom kroz kosu dok se zagonetno smiješim i čekam da me bar jednom dodirneš

Stalno su mi govorili da moram biti ozbiljna jer da se previše smiješim.

Kiselo se smiješim, kimam glavom, a najradije bih utekla glavom bez obzira u obližnju slastičarnicu i izgrizla lokalne kremšnite do besvijesti.

Stoga šaljem misao ljubavi svima koji ovo čitate... i pogađate... ponovno se smiješim...;)

Slušajući ponovo i ponovo tu Riječ od koje se živi, posvješćujem si da ispunjenje Božjih obećanja često dolazi onda kad se više nemam čemu nadati, kad kao Abraham i Sara već počnem tražiti svoja, ljudska ispunjenja, čak i onda kad se u nevjerici ironično smiješim.

Tišina se spusti na kafić i sve se glave okrenu u mom smjeru, dok se ja, zatečen neočekivanim priznanjem, sramežljivo smiješim.

plutajuć dugo na oceanima bez brodova učinih sve da se smiješim sve dok me tvoje oči i prsti što pjevahu ne domamiše ljubavlju na tvoj otok i pjevala si: doplovi do mene doplovi do mene dopusti da te obgrlim tu sam tu sam čekam da te zagrlim

Dakle, svi oni koji brojite ovih dana koliko puta sam se nasmješila nekom tko je na višem poslovnom položaju od mene (a to će biti teško, ja se smiješim cijeli dan), bilo bi vam bolje da pometete ispred vlastitog praga.

Samo lepršim okolo i smiješim se ko blesasta....

Smiješim se ženi koju vidim razmišljajući o prolaznosti vremena i primjećujem da se jedino osmijeh nije promijenio.

I sve kreće sa prvim korakom, po njemu najbolje znam kakav će ostatak osvajanja ulica mojim koracima biti.Uhvatim ritam, namjestim korak tako da me kurje oko ne zafrkava previše i krenem u lagana osvajanja ulica koja već znam u metar, po izgledu, po mirisima a bogami i po ljudima koje ću garant sresti na određenim uglovima.Posudim od povjetarca malo njegove lepršavosti, zakačim ga u pramen kose da mi podigne čuperke pa da mi se lice bolje vidi dok se smiješim nenasmješenima, i dok očima gledam u oči koje se boje pogleda.I obavezno se potrudim da ne izgubim zvonkost glasa, da moje ' ' zdravo ' ' zvoni u ušima onih koji su zdravo čak i sami sebi zaboravili da kažu.

Gladim ih jezikom i otapam, puštam da se slijevaju niz grlo i šutim i smiješim se.

Grlim te polako, a zatim sve snažnije i snažnije držeći oštricu spremnu i na dohvat ruke.. Smiješim se u mraku svjesna da tvoja smrt možda potpisuje i moju..

Namjestila sam programe na televizoru, polijepila zidove svojim fotografijama gdje se smiješim i pokušavala ponovno pronaći taj razlog za smijeh.

Ptice cvrkuću, sestra je sa mnom, prijatelji, maska bez udova i torza, a ja lagano pijuckam koktel sa cvikama na faci i smiješim se radosnom suncu.

Polako skupljam snagu i smiješim joj se, trudim se ne pokazati bol koju osjećam.

I danas sam i opet imala ideje radi kojih se smiješim.

Otiračem se odgurnem prema zidu i smiješim se i nastojim joj skrivanjem pogleda što više oštetiti opremu - ne mogu te tek tako lako pročitati ako sklopiš oči "

Ja se smiješim i smiješim turistima.

Najradije bih ti priznala da se smiješim svakoj poruci, pogledu i neopreznoj emociji.

Da ga sklepam u mom podrumu, naštelam si nekoliko zanimljivih datuma, uskočim i smiješim se vlasitoj bedastoći..

Smiješim se tim mislima dok uskačem u traperice i promatram nju kako i dalje spava, mirno diše, nije osjetila da me nema više pored nje.

slučajno i kolegica koja sa mnom radi je u drugom stanju s time da joj je termin dva mjeseca prije mene, i dok ona njurga, od samog početka, toliko je mrzovoljna, ljuta i depresivna, ja se samo smiješim (zahvaljum Njemu ili višim silama što nemam mučnine, što mi je trušić još uvijek ravan - a u trećem mjesecu sam i što se tako dobro osjećam:)) rolam po ravnini, ne dozvoljavam si uzbrdice i velike napore, ne jašem više - ne jaše ni On jer ima puno obaveza pa mi je lakše - kao da bin bila ljubomorna:)) hodam, šetam i upoznajem " kunfine " - parcele su odvojene " kunfinima " - granice

Smiješim se, iako u meni počinje kuhati: otvaram ormar, koji je mogla i ona sama otvoriti i pružam joj čisti ručnik: ispeglan i složen u četverokut.

Smiješim se dok se umivam, dok stojim ispred ormara i smišljam što obući, dok jedem, čak sam se uhvatila da se nasmijem dok kuham (nevjerojatno), dok razmišljam, dok ležim, dok ne radim ništa