Ako se uzme u obzir cilj osporenog Zakona, određen člankom 1., nema uporišta za navedeno ograničavanje vlasničkih prava.

165. Ministarstvo pravosuđa tvrdi da je smisao osporenog članka 334. stavka 2. ZKP-a u nastojanju zakonodavca da se osigura pojačana zaštita djece i maloljetnika te smatra da predlagateljice neosnovano navode postojanje njegove nesuglasnosti s Ustavom.

Dosljedno iznijetom stajalištu pogrešno su i neodgovarajuće Ustavu - kako je on tada glasio - nazvani, osim osporenog Ustavnog zakona - i Ustavni zakon o suradnji Republike Hrvatske s Međunarodnim kaznenim sudom (' Narodne novine ', broj 32/96) te Ustavni zakon o privremenom neprimjenjivanju pojedinih normi Ustavnog zakona o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj (' Narodne novine ', broj 68/95).

(3) Ako se provjerom utvrdi nepostojanje okolnosti za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju prema zakonskoj osnovi osiguranja za koju je prijava podnesena, odnosno ako se utvrdi da je prijava temeljena na neistinitim činjenicama, Zavod potonju neće prihvatiti, odnosno obnovit će postupak utvrđivanja statusa osigurane osobe, poništiti tako utvrđen status osiguranoj osobi, te osobi utvrditi status u obveznom zdravstvenom osiguranju prema osnovi osiguranja na koji je bila prijavljena prije osporenog statusa ili prema nekoj drugoj zakonskoj osnovi za koju ispunjava propisane uvjete.

Ustavni sud je, međutim, polazeći od svog višekratno ponavljanog stajališta da se i zakonom mogu utvrditi samo takva ograničenja ustavnih sloboda i prava koja su primjerena (razmjerna) svrsi ograničenja (u ovom slučaju zaštiti interesa Republike kroz zaštitu imovine od devastacije) i koja ne dovode samo ustavno pravo u pitanje, pažljivo ispitao sve druge odredbe osporenog Zakona.

Ispitujući zakonitost osporenog rješenja Sud ocjenjuje da se osporeno rješenje temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i nepravilnoj primjeni zakona.

Također je neosnovan i prijedlog za ocjenu ustavnosti članaka 6. i 7. osporenog Zakona.

Tako prema odredbi stavka 3. članka 39. Zakona o upravnim sporovima, sud može sam utvrđivati činjenično stanje i na njegovoj podlozi donijeti presudu odnosno rješenje 1. ako bi poništenje osporenog upravnog akta i ponovno vođenje postupka kod nadležnog tijela izazvalo za tužitelja štetu koja bi se teško mogla popraviti ili 2. ako je na temelju javnih isprava ili drugih dokaza u spisima predmeta očito da je činjenično stanje drukčije od onog utvrđenog u upravnom postupku ili 3. ako je u istom sporu već jednom poništen upravni akt, a nadležno tijelo nije postupilo po presudi.

S tim u vezi, za potrebe ovog ustavnosudskog postupka dostatno je utvrditi da se iz naziva ili statuta te udruge (od 2006. godine nadalje) ne bi smjelo zaključiti da je SNV imao status koordinacije iz članka 33. UZoPNM-a i u razdoblju prije stupanja na snagu osporenog članka 4. stavka 8. UZID UZoPNM-a, to jest prije 6. srpnja 2010.

Prethodno opisana pravna situacija nalaže ustanovljivanje preliminarne kontrole pravne naravi osporenog akta pred Visokim upravnim sudom, čiji bi neizostavni dio morala biti međusudska suradnja s Ustavnim sudom.

Nakon preliminarne kontrole pravne naravi osporenog akta, posljedice podnošenja zahtjeva suda mogu biti dvojake: Visoki upravni sud donosi rješenje o odbacivanju zahtjeva jer je riječ o drugom propisu ili u danom slučaju postupa meritorno.

Trgovačko društvo koje je prihvatilo i zadržalo robu koju mu je isporučio dobavljač te koje je za isporučenu robu isplatilo cijenu naknadno je odobrilo ugovore, te nema pravo na povrat osporenog dijela ugovorene cijene.

Zahtjev mora sadržavati sve podatke koji omogućuju odlučivanje o pitanju da li su ugroženi bistveni interesi domaćih proizvođača na osnovi osporenog gospodarskog uvjeta.

Procesna pretpostavka za podnošenje tužbe radi utvrđenja osporenog potraživanja ili nastavka postojeće parnice je postojanje rješenja o upućivanju na parnicu.

U svom zahtjevu podnositelj navodi da je primjena osporenog ZIDZT-a negativno utjecala na financiranje jedinice lokalne samouprave, jer je tim zakonom onemogućeno ostvarivanje prihoda naplatom pripadajućih poreza.

13.1. Budući da je ispitivanje diskriminacije moguće samo ako se jedna skupina vozača usporedi s drugom skupinom vozača koja se nalazi u usporedivom ili analognom položaju, Ustavni sud je u prvom redu morao odgovoriti na pitanje: postoji li u konkretnom slučaju »usporediva situacija« između skupine vozača iz članka 199. stavka 2. i skupine vozača iz osporenog članka 199. stavka 3. ZSPNC-a?

U vrijeme donošenja osporenog Zakona Zastupnički dom Sabora (konstituiran 7. rujna 1992. godine) brojio je ukupno 138 zastupnika te su većinu glasova svih zastupnika - kvalificiranu većinu iz članka 83. stavak 2. Ustava - činili glasovi 70 zastupnika Zastupničkog doma.

2. naziv osporenog općeg akta i naznaku njegova donositelja,

U odlučivanju da li je Zakon u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, Ustavni sud Republike Hrvatske pošao je od ustavnih odredaba za koje se tvrdi da su povrijeđene Zakonom i od odredbe članka 1. osporenog Zakona, koji određuje cilj Zakona i članka 2. Zakona, koji određuje imovinu na koju se Zakon odnosi.

5. Drugi oblik materijalne protuustavnosti sadržan je u osporavanju ustavnosti naziva osporenog Zakona.

Ustavni sud smatra da je na ZoPPPM primjenjivo pravno stajalište Saveznog ustavnog suda Savezne Republike Njemačke (BVerfGE 21, 12, presuda Prvog senata od 20. prosinca 1966. - 1 BvR 320/57, 70/63) da se kod obuhvatnog poreznog predmeta praktično ne može pronaći formulacija kojom bi se neosporeni dio razgraničio od osporenog dijela zakona, odnosno da je razgraničenje moguće " samo na teorijskoj razini ".

Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, Upravni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je prvostupanjsko upravno tijelo svoju odluku donijelo na temelju mjerodavnog zakonskog propisa

Međutim, kada je u pitanju određenje granica do kojih Ustavni sud ulazi u sadržaj materijalno-pravne sfere osporenog pojedinačnog akta, iz dosadašnje njegove prakse je teško razaznati neki konzistentan sustav osnovnih principa.

Svaka druga intervencija Ustavnog suda u materijalno-pravni sadržaj osporenog pojedinačnog akta načelno bi predstavljala preklapanje Ustavom utvrđenih ingerencija između redovnih sudova i Ustavnog suda Republike Hrvatske.

Sud u upravnom sporu cijeni formalnu i materijalnu stranu zakonitosti osporenog akta, što znači da on ispituje je li je rješenje donijelo nadležno tijelo, je li je na konkretan odnos pravilno primjenjen odgovarajući materijalni zakonski propis, je li je pravilno vođen postupak pred tijelima, te je li je pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje.

Navedene tvrdnje ne sadrže razloge koji bi eventualno rasvijetlili cilj propisivanja osporenog pravila iz članka 199. stavka 3. ZSPNC-u.

Sukladno tome, Ustavni sud je u ustavnosudskom postupku morao ispitati je li zakonska razlika u postupanju prema vozačima iz članka 199. stavka 2. i onima iz članka 199. stavka 3. ZSPNC-a ustavnopravno opravdana, odnosno postoji li opravdanje da se skupina vozača iz osporenog članka 199. stavka 3. stavi u nepovoljniji zakonski položaj od one iz članka 199. stavka 2. ZSPNC-a?

Navodi podnositelja su većim dijelom apstraktni i sadržani u ocjenama i mišljenjima podnositelja o koncepciji osporenog Zakona te o onome što bi taj Zakon još trebao razraditi.

Sažetak razloga takvog osporavanja sadržan je u tvrdnji podnositelja da je, u smislu označenih odredbi Ustava, neustavno jednim zakonom sadržajno uređivati i lokalnu samoupravu i državnu upravu uslijed čega je neustavan i sam naziv osporenog Zakona te se u zahtjevu stavlja prijedlog za njegovom izmjenom.

7.1. Stoga je Ustavni sud u interesu pravne sigurnosti, ali i posljedica koje bi odgoda ovrhe mogla imati i na druge zainteresirane osobe ovoga postupka, donio rješenje kojim nalaže Upravnom sudu u Zagrebu da dovrši započete postupke u povodu tužbi podnositelja protiv osporenog dijela akta (" obavijesti ") Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, koji se vode pod brojem: UsI-1935/2013 i UsI-2023/2013, u roku od tri (3) mjeseca od dana donošenja ovog rješenja.