Ako polazimo od tvrdnje da je č ovjek nositelj specifi č noga duha koji č ovjeku omogu ć ava da stupi u odnose, onda je sve ono što č ovjek stvara na temelju tih odnosa zapravo utjelovljenje č ovjekova duha, a to je kultura.

Kada kažem duša, aludiram na najbolje u č ovjeku, na iskru vje č nosti u njemu, na ono gdje je sabran integralno, gdje pronalazi sama sebe i svoje dostojanstvo te bitne odgovore o samu sebi tko je on, koji je njegov položaj u svijetu i svemiru, koji je smisao života.

Stalno razmišljam o tome kako je drugom? ovjeku lakše nego meni.

Po neredu - slobodnom voljom à ovjek pada u iskušenje pa se zbog materijalnog, koje tendira konaà nom tj. beznaà u smrti, odvaja od života, kakav prilià i à ovjeku, od iskonskog izvora snage i svjetla.

U njemu je? ovjeku pokazano kako stvarno nemo? može preokrenuti u mo?, kako smrt može prije? i u život.?

Podsjetio je kako je proslava Dana Grada zapravo proslava gradskog imendana, jer se Rijeka u starini zvala Rika svetog Vida te da su u moralne temelje grada usa? ene vrline ovog mladog mu? enika.? Dok se di? imo otvorenoš? u našeg grada prema svakom? ovjeku, njegovim ponositim i slobodarskim duhom, njegovom vjernoš? u i dosljednoš? u istinskim idealima humanosti, dobro se, barem o Danu Grada, odnosno o njegovu imendanu, sjetiti da su sve te i mnoge druge njegove odlike ukorijenjene i u mu? eni? kom svjedo? anstvu mladog sv. Vida, u? iji su se lik bezbrojne generacije Rije? ana ugledale u prošlosti, a to? ine i danas i tako? e, uvjereni smo,? initi i u budu? nosti.

Jer, gledati na Hrvatskoj televiziji toliki broj onih posvemašnjih autsajdera kako se - svi u jednakom vremenskom trajanju () - nadmeà ¦ u svojom pameà ¦ u, što su sve ovi dosadašnji krivo, a što à ¦ e od sada baš svaki od njih drukà ije i ispravnije raditi to je svakom imalo normalnom à ovjeku, jednostavno moralo dozlogrditi

I tako smrt dolazi kao najbolje utoà ište i spas à ovjeku od svih nevolja ovoga života ". (Herodot, Historia, VII, 46).

Sve ono što je u? injeno iz ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu, trebamo pozdraviti i zauzimati se za takav odnos prema? ovjeku.?, naglasio je.

Razapeli su sebe a ne Isusa, razapeli su sebe kao sluge, a ne Boga, izabrali su sami sebe onda, tada i sada; kao što i Hrvati izabiru, pored dobre slobodne volje, samo slobodnom anarhià nom voljom à esto krivi put, po kojoj pokazuju sebe i svoju urednost, po kojoj à ¦ e biti adekvatno nagraà eni kao što à ¦ e i po stvorenoj sudbini toà no odrediti svoje mjesto, u stvarnosti kao uzori, poticajni à ovjeku ili opomena u pravcu života.

1 2 Kad? iniš dobro, pazi komu? iniš, i tvoja dobro? instva ne? e biti uzalud. 2? ini dobro pobožnu, i on? e ti uzvratiti, a ako ne on, onda Svevišnji. 3 Nikakvo dobro ne dolazi? ovjeku u zlu ustrajnu, i koji odbija da dijeli milodare. 4 Podaj pobožniku i ne pomaži grešniku. 5 U? ini dobro poniznu i ne daj ništa bezbožnu.

1 4 Blago? ovjeku koji nije zgriješio rije? ima i koga ne mu? i grižnja zbog grijeha. 2 Blago? ovjeku koga ne optužuje vlastita savjest i koji se nije odrekao nade.

Mudra? eva sre? a 20 Blago? ovjeku koji razmišlja o mudrosti i umuje razborito, 21 koji u srcu svojem prou? ava njezine putove i posve? uje se u njezine tajne. 22 On je progoni kao lovac i vreba je kraj staze njezine; 23 on viri kroz prozor njezin i prisluškuje na vratima njezinim; 24 postavlja se blizu ku? e njezine i udara klin svoj u njezin zid; 25 podiže svoj šator kraj nje i nastanjuje se u sretnu po? ivalištu; 26 on stavlja djecu svoju pod njezinu zaštitu i boravi pod granjem njezinim; 27 nalazi okrilje od žege pod sjenom njezinom i prebiva u divoti njezinoj.

Osnovno je, objasnila je, imati cjeloviti pristup? ovjeku, a time i zdravlju, pri? emu se lije? i tijelo kao i duh.

Gostoljubivost 21 Prve su životne potrebe voda, kruh, odijelo i ku? a, da se sram pokrije. 22 Bolje je živjeti siromaški pod krovom od dasaka nego se gostiti gospodski u tu? oj ku? i. 23 Budi zadovoljan imao malo ili mnogo, pa ne? eš slušati ukore uku? ana. 24 Težak je život i? i od ku? e do ku? e, i gdje god se zaustaviš, ne smiješ usta otvoriti; 25 tu? inac si i poznaj okus poniženja, a osobito zvuk gorkih rije? i: 26 " Hajde, tu? in? e, postavi stol, i ako imaš što, daj mi jesti. " 27 " Odlazi, tu? in? e, ustupi mjesto? asnijemu, dolazi mi brat i treba mi ku? a. " 28 ko je umnu? ovjeku kad mu predbace gostoprimstvo i pogrde ga kao vjerovnika.

Zaklju? ak 27 Pouku u mudrosti i znanosti zapisao je u knjigu ovu Isus, sin Sirahov, Eleazar, iz Jeruzalema, koji je kao kišu izlio mudrost svojeg srca. 28 Blago? ovjeku koji o ovome razmišlja i primaju? i to k srcu postaje mudar. 29 e li postupao prema tome, u svemu? e biti mo? an, jer je svjetlost Gospodnja njegov put.

Jer da su je upoznali, ne bi Gospodina slave razapeli. 9 Nego, kako je pisano: Što oko ne vidje, i uho ne? u, i u srce? ovje? je ne u? e, to pripravi Bog onima koji ga ljube. 10 A nama to Bog objavi po Duhu jer Duh sve proni? e, i dubine Božje. 11 Jer tko od ljudi zna što je u? ovjeku osim duha? ovje? jega u njemu?

Dva su razloga tomu: drugo vjen? anje obi? no je skromnije, bila rije? o princu bila rije? o obi? nom? ovjeku, a povijest Charlesove i Camilline veze, preljubi i rastave pa ponovno vjen? anje na ironi? an su na? in pogurali tromu kraljevsku obitelj u 21. stolje? e.

Najnižom razinom li? nosti - ili ja - dominiraju oholost, egoizam i potpuno sebi? na i samoljubiva pohota, pohlepa i požuda nagonima koji vladaju razumom ili prosudbom te slove kao porivi ili osobine odnosno snage u? ovjeku koje treba transformirati odnosno staviti pod kontrolu.

Tada sam shvatio što zna č i stvar uzeta iz duše, i uop ć e duševna istina, i u kakvu užasavaju ć em obliku može č ovjeku biti predo č ena tama i zastrašuju ć a odsutnost svjetlosti.

V, br. 227, (28. VIII. 1964.), Zagreb, 1964, str. 4, kaže: " U svojoj fenomenalnoj vitalnosti uvijek je nalazio vremena da i malom à ovjeku iz puka, splitskom i solinskom težaku, pokazuje i tumaà i njihove spomenike.

I kakav me probitak? eka? " 24 Ne reci: " Imam svega dosta, kakvo me odsad zlo može zadesiti? " 25 U vrijeme dobra zlo se zaboravlja, i u vrijeme nesre? e ne pamti se sre? a. 26 Jer Gospodu je lako u dan smrtni platiti? ovjeku prema? inima njegovim. 27 U vrijeme nevolje naslade se zaboravljaju, u posljednjem? asu otkrivaju se djela? ovjekova. 28 Prije smrti ne zovi nikoga sretnim, jer se tek na svom koncu spoznaje? ovjek.

Ne vjeruj opaku? ovjeku 29 Ne uvodi svakoga? ovjeka u ku? u svoju, jer mnogovrsne su u spletkara zamke. 30 Srce je oholi? ino jarebica-mamljivica u krletki, i kao uhoda vreba on tvoju propast. 31 Klevetnik izvr? e dobro u zlo i baca ljagu na samu krepost. 32 Od jedne iskre nastaje ognjište puno žara, a grešnik vreba da prolije krv. 33? uvaj se opakoga, jer on zlo snuje, da ti ne nanese vje? nu sramotu. 34 di tu? inca u ku? u, i on? e donijeti nevolju i otu? iti te od tvojih.

Veliku ulogu u odgoju djeteta igra i slika koju roditelj ima o Bogu i? ovjeku.?... ako se vjera svodi na obdržavanje nekih propisa i obreda koje se obavlja, bez odraza na život, onda? e to biti prenešeno i na djecu.?, kazao je Šimunovi?.

1 Djeco, slušajte mene, oca svoga, i radite tako da se spasite. 2 Jer Gospod slavi oca u djeci njegovoj i u? vrš? uje pravo majke nad sinovima njezinim. 3 Tko štuje oca okajava grijehe svoje, 4 i tko? asti majku svoju sabire blago. 5 Tko štuje oca radovat? e se sa svoje djece i bit? e uslišen u dan molitve svoje. 6 Tko? asti oca svojeg, dugo živi; tko? ini radost majci svojoj sluša Gospoda. 7 On služi roditeljima svojim kao svojim gospodarima. 8 Sine moj, rije? ju i djelom štuj oca svoga da te od njega stigne blagoslov. 9 Jer blagoslov o? ev u? vrš? uje ku? u djeci, a maj? ina kletva temelje im ruši. 10 Ne traži? asti u sramoti oca svojeg, jer ti o? eva sramota nije na? ast. 11 Jer? ovjeku dolazi? ast od po? asti oca njegova, a prezrena majka sramota je djeci. 12 Sine moj, pomozi oca svoga u starosti i ne žalosti ga za života njegova. 13 Ako mu i razum klone, budi blag s njime i ne grdi ga ti, koji si u punoj snazi. 14 Jer, ne zaboravlja se milost prema ocu, ve? se ura? unava u oprost grijeha. 15 U danima tvoje nevolje Gospod? e te se sjetiti: kao što se led topi na suncu, tako? e se iskopnjeti tvoji grijesi. 16 Od hulitelja nije bolji tko prezire oca, i Gospod proklinje onoga tko vrije? a majku.

- Č ovjeku katkada treba mnogo vremena da nove blizine nauči razlikovati od samoće.

Svijetu su, drugim rije? ima, potrebni istinski proroci, koji? e ljude upozoravati na njihove dužnosti prema Bogu i? ovjeku.?, zaklju? io je nadbiskup Dev? i?.

Ono što je 1945. prepoznao u prekomjernoj savezni č koj uporabi sile uz pomo ć moderne tehnike, a jednako se oštro suprotstavio bezobzirnim č istkama i progonima kolaboracionista po završetku rata, dobilo je svoju teorijsku eksplikaciju u Pobunjenom č ovjeku.

U Pobunjenom č ovjeku aforisti č ki zaklju č uje: A na pozornici, kao i u životu, monolog prethodi smrti.

Zna č i li to da današnjem č ovjeku, kako se č esto č uje, nedostaje duše?