Da je zločin u Gračanima izvršen smišljeno, jasno govori naredba koju je Aleksandar Ranković, šef Ozne, uputio 17. svibnja zapovjedništvu Ozne u Zagrebu: Vaš rad u Zagrebu je nezadovoljavajući.

Radite suprotno od naših naređenja jer smo rekli da radite brzo i energično i da sve svršite u prvim danima. Dakle, sve je jasno, Ranković kao šef Ozne, izravno podređeni Titov suradnik, dao je depešu hrvatskoj Ozni da treba započeti s represijom i zločinima.

Od 8. do 11. lipnja saslušavali su ga službenici Ozne za Hrvatsku.

Komesar Stjepan Horvatić, ratni komesar brigade pokušat će četrdeset treće naći smisao u grozničavom buncanju svog komandanta, načelnik OZNE Jozo Rendić istraživat će istitnitost tvrdnji jednog potkazivača, mladi agent Udbe, kodno ime Feniks, doći će u posjed snimke vrlo zanimljivog telefonskog razgovora, inspektor Marinko Kerekeš pokušat će riješiti ubojstvo staro trideset godina.

Predsjednik Prosvjetnog Savjeta je Crnogorac Jović, a Sveučilišnog Savjeta Srbin Sekulić Branko, prvi šef OZNE, koji stvara zakone za Hrvasku.

U dokumentima koji su pronađeni među arhivima OZNE u Dubrovniku s nadnevkom 19. studenoga pod oznakom: Vojni sud Dubrovačkog područja, koji nije nikada postojao, donosi presudu u kojoj su imenom i prezimenom osobe proglašene ratnim zločincima i narodnim neprijateljima, a među njima bilo je i svećenika uz obrazloženje da su u vremenu od 1941. godine pa sve do oslobođenja Dubrovnika djelovali u protunarodnom duhu, služeći okupatoru.

Na pitanje zašto se to moglo dogoditi, Predsjednik je parafrazirao rijeèima " je li zato što gledaju amerièke filmove gdje se od dilera iznuðuju neka priznanja ili se možda vraæamo u neka vremena Ozne i SIS-a? " Izgleda da neki nisu shvatili da mi želimo živjeti u demokratskom okruženju gdje je svaki èovjek zaštiæen u svojim pravima i interesima - poruèio je na kraju Mesiæ.

Kad bismo uveli mikroprocesore poput Brazilaca, netko bi mogao ustvrditi da je to povratak na nekakve udbe, ozne, stasije ili neke druge tajne službe iz socijalističkog arsenala, ali ne i priznati da nam osnovci izostaju na milijune sati s nastave i da tome treba stati na kraj.

Odmak od ratova i euforija koji idu s njima omogućuje nam spoznaju da novi, bolji život nije počeo ni l9l8., l94l.,, ni l945., ni l99l. da su sve te« povijesne godine »tek međaši vremena gdje nas nedorasli politički establishment počesto nekritički nazivan i elita (uz časne iznimke pojedinaca kojima s pravom pripada status u establishmentu odnosno eliti) vodi od jednog do drugog krvavog rasapa, od barake pet be, do barake na Jarunu u kojoj se rodila« spasiteljica »Hrvatske, stranka HDZ, popularna u žargonu kao Kradeze, zamjena za Komunističku partiju ili Savez komunista (koji su imali svoje zemaljske konferencije, internacionale, kongrese, savjetovanja, (s) letove, komesare, drugove-vođe, satelite, podrepaše, OZNE, UDBE, iluzioniste), a koji postoje i danas, tek drugačijih naziva, a iste uloge manipulirati iliti prevoditi narod žedan preko vode.

Tih dana u Zadru je taj teror provodio i Budimir Lončar u službi komunističke OZNE, danas savjetnik Mesiću na Pantovčaku.

Podrazumijeva se da OZNA nije štitila niti zaštitila narod, pogotovo ne hrvatski narod nad kojim su komandanti Ozne izvršili godine 1945. genocid, kao na pr. u Maceljskoj šumi gdje je ubijeno 13 tisuća hrvatskih ratnih zarobljenika i 650 hrvatskih civila, te 21 svećenik i franjevac Rimokatoličke crkve u Hrvatskoj.

Za sve te likvidacije optužuju tadašnjeg šefa Ozne za kotar Karlovac Josipa Boljkovca, koji je, kako tvrde mnoga povijesna svjedočanstva, naređivao privođenja i zatvaranja ljudi koji su na bilo koji način bili povezani s hrvatstvom na karlovačkom području.

jadni naš Zoranić Spomenik je kolko se sićam, za socijalizma jedva dopušten i određeno mu je " skriveno misto ", no kako ovaj grad vodi potomak ljudi iz toga vrimena (ujac mu je bija general OZNE), mora naš Zoranić ostati di i je, da ga tko ne vidi... e

Poslije toga su počela zastrašivanja Ozne, suđenje na kojem se tužitelju Jakovu Blaževiću dozvolilo da govori 48 sati, a Stepinčevim odvjetnicima 20 minuta.

Slijedila je prijetnja predstavnika Ozne da će »narod« odgovoriti ako on u svojoj propovijedi na Sve svete u katedrali kaže koju riječ protiv države, i taj »narod«, premda se nadbiskup u spomenutoj propovijedi nije doticao aktualnih događaja, spomenute prijetnje pretvorio je u fizički napad na njega u Zaprešiću 4. studenoga 1945, kamo je nadbiskup došao na otvorenje nove župe.

Konačno je došlo do toga da su engleski vojnici mogli ići u grad tri puta tjedno i to nakon odobrenja Ozne« (str. 194 195).

Likvidacije Slovenaca najčešće su vršile odabrane jedinice sastavljene od pripadnika Ozne i Knoja.

Konstatirajući kako je Manolić od 1944. do 1948. bio major Ozne te da je djelovao u Bjelovaru, novinar ga je upitao je li zapovjedao akcijom likvidacije 184 zarobljenika u šumi Lug, na što je Manolić odgovorio kako nikakvim likvidacijama nije zapovijedao.

Zanimljiv je Kamalićev opis ustroja Ozne za sjevernojadransko otočje s imenima najviših dužnosnika, ali i nagovještaja Oznine zločinačke naravi: »Odlučio sam da sjedište mojeg centra bude Silba, otok najbliži Lošinju, ali odgovoran sam bio Ozni za otočje, čiji sam ujedno bio član i povjerenik za Lošinj.

Toliko da je mene i Juru počeo zamišljati kadrovima UDBE, KOSA, OZNE i svih drugih bjelosvjetskih tajnih službi.

U policiji navodno imaju svjedoke da ste ondje odlučivali tko će biti smaknut i da ste zatvorenike mučili u zatvoru Ozne u Karlovcu.

U drugoj knjigi, onoj od srpskog novinara Pere Simića " TITO-fenomen stoljeća ", na stranicama 221/222 - oj, između ostalog piše: " (Tito)... je zastao, pozvao svoga osobnog sekretara i izdao mu naredbu da mu hitno dovedu načelnika Trećeg kontraobavješta jnog odjeljenja Ozne, potpukovnika Jeftu Šašića.......... pogledao je Šašića pravo u oči i u grču progovorio: - Pobiti.......

Budimir Lončar je tijekom 1949. godine bio šef zloglasne OZNE u Zadru te sudjelovao u organizaciji otmice hrvatskog domoljuba Drage Jeleka iz Italije koji je potom odveden u Beograd gdje je mučen, a potom likvidiran.

Taj logor koji je bio na mjestu iza današnje Pivovare, prema Kupi, bio je u mjerodavnosti vojne Ozne.

Mjesni su auktoriteti koji su blagosivali gljive za blagovanje ili izginuli, ili tamnovali, ili emigrirali, ili odselili tamo gdje i nisu zalazili više u šume i na pašnjake, a ako su i ostali u mistu jopet nisu bili ni u šumama ni na pašnjacima što (tko) s Ozne, Knoja, Udbe, milicije tko zbogradi križara i oduševljenijeh zadrugara.

Samo je velika stvar da se danas o tome javno govori i uči u školama, da to više nije tajna, a bivši šef Ozne u »Globusu«, pričajući o tome, ima svoje mišljenje koje je i normalno uz službu koju je obavljao.

Kako je poznato, policija već duže vrijeme istražuje bivšeg šefa karlovačkog Odjeljenja za zaštitu naroda i prvog ministra unutarnjih poslova zajedno s još jednim tadašnjim članom zloglasne komunističke tajne policije OZNE, Josipom Manolićem, te partizanskim zapovjednikom Rade Bulatom.

Međutim, javnosti manje poznati povijesni detalj je mjesto partizanskog ratnog zločina u Maceljskoj šumi kraj Krapine gdje je 60 pripadnika vojne Ozne, svi redom partizani hrvatske nacionalnosti iz Krapine, strijeljalo do smrti i poklalo 12 tisuća zarobljenih hrvatskih vojnika i časnika, 650 hrvatskih radnika i članova njihovih obitelji (žene i djeca) iz Slavonije, koji su se u svibnju 1945. vraćali sa privremenog rada iz vichyjevske Francuske i slučajno se zatekli na mjestu zločina, zatim, strijeljana skupina zarobljenih njemačkih vojnika, i strijeljanje do smrti 20 svećenika i franjevaca Zagrebačke nadbiskupije. (Kardinal Kuharić služio je 9. lipnja 1991. u Maclju misu zadušnicu za žrtve jugokomunizma.)

Jelčić je bio istina na čelu OZNE, koja je bila jaka služba, ali smo mi imali i KNOJ, posebnu vojnu jedinicu koja se borila protiv odmetnika i u vremenu nakon rata.

Da Skviki, ljude s kojima izuzetno rado komuniciram ne zanimaju ustaše, četnici i partizani, ne zanimaju ih bivši, sadašnji, ili neki potencijalni pripadnici tajne službe, udbe, ozne i kosovi, već im je briga kako preživjeti, školivati djeci, namaknuti novac za mjesečnu kartu, ili neku krpicu za obući i obuti. pa makar i onu iz Crvenog križa.