Poznato je nekoliko stotina mikotoksina koje produciraju plijesni iz rodova Aspergillus, Penicillium, Fusarium i Trichotecium (Slika 1.).

kukuruza, za suzbijanje saprofitskih gljivica na sjemenu i iz tla (Aspergillus spp., Penicillium spp. i dr.)

Najznačajnije alergogene vrste plijesni su pripadnici rodova Cladosporium, Alternaria, Penicillium i Aspergillus.

Kako je ta čestica plijesni bila već poznata pod nazivom Penicillium notatum, doktor Fleming je tu tvar nazvao penicilinom.

Kako bi spriječili negativne posljedice silaže na zdravlje životinja, poljoprivrednicima skrećemo pozornost na to da pripaze na kvalitetu silaže i da ne hrane stoku sa silažom na kojoj je primijećen razvoj plijesni kao na slikama (bijela je plijesan Penicillium roqueforti, a crveno je Monacsus ruber) koje su obje aerobne, a što znači da za svoj rast trebaju kisik kojega smo sami pogrešnim siliranjem utisnuli.

Bio je to soj plijesni iz roda Penicillium koji je mogao ubiti bakterije, a da pri tome ne učini nikakvu štetu ranama.

Penicillium notatum je čovječanstvu, ipak, donio više koriti nego štete

I tako je Fleming otkrio prvu antibiotsku supstancu lisozim i izolirao antibiotik penicilin iz Penicillium notatuma.

Uzročnici ove bolesti pripadaju rodu Aspergillus (osim rijetko izdvojenog Penicillium spp.), koji obuhvaća više od 180 različitih saprofitskih vrsta gljiva.

Jedna od najvažnijih gljivica kao što znate, zove se Penicillium notatum.

Kada je otkriven kao metabolit plijesni Penicillium patulum, mnogo je obećavao kao antibiotik širokog spektra djelovanja; međutim nakon što je izoliran i iz različitih vrsta rodova Aspergillus, Paecilomyces i Bissochlamys i dokazana mu toksičnost odbačen je kao antibiotik i uvršten u ovu skupinu toksičnih laktona.

Najvažnija vrsta iz roda Penicillium koja proizvodi patulin jest P. expansum, poznati patogen na voću, osobito na trulim plodovima jabuka.

Među najvažnije vrste ove skupine ubrajaju se vrste roda Penicillium, gdje spada i zelena plijesan, Penicillium notatum.

Gorgonzola je meki, masni, srednje zreli sir s plavom plemenitom plijesni Penicilium glaucom ponekad zvana i Penicillium gorgonzola.

Najčešći uzročnik je Aspergillus fumigatus, a iz nosa pasa izdvojeni su i A. flavus, A. niger, A. nidulans i Penicillium spp.

Od vrste Penicillium notatum dobivaju se antibiotici (pencilin).

Druge vrste roda Penicillium (P. roqueforti, P. camembertii) potrebne su pri proizvodnji sireva.

Coli, staphylococcus aureus, metacercaria i dr.) i gljivice (aspergillus, penicillium, streptomyces i dr.).

Te mikotoksine sintetiziraju plijesni iz rodova Penicillium i Aspergillus, i to najčešće na žitaricama (pšenica, kukuruz, ječam, raž).

Penicillium chrysogenum, plavo-zelena plijesan koja voli vlagu, izlučuje sastojak s antibakterijskim djelovanjem kada se uzgaja u pravim uvjetima.

Patulin se stvara od vrsta gljivica plijesni aspergila (aspergillus) i penicilina (penicillium).

Radilo se o tipu zelene plijesni u kojoj je francuski student medicine Ernest Duchesne još 1896. otkrio penicilin, no poznati antibiotik je u široku uporabu ušao tek nakon što ga je Fleming izolirao iz gljivice Penicillium notatum.

Najvažnijim mikotoksinima hrane za životinje smatraju se aflatoksini, trihoteceni, fumonizini, zearalenon i okratoksin A, a sintetiziraju ih najčešće plijesni (D Mello and Macdonald, 1997; Huwig et al., 2001). rodova Aspergillus, Penicillium i Fusarium.

Od gljivica iz tla, na zdravstveno stanje sjemena i klijanaca značajno mogu utjecati vrste Fusarium sp. i Alternaria sp., a od skladišnih gljivica često su prisutne Penicillium sp. i Aspergillus sp. koje počinju bujati u toplim i vlažnim uvjetima pogodnim za klijanje sjemena.

Kao uzročnici infekcija noktiju, uz dermatofite, navode se i nedermatofitne plijesni iz rodova Aspergillus, Penicillium, Acremonium i dr. Predisponirajući su faktori dijabetes, periferna vaskularna bolest, trauma, nepropusna odjeća i obuća i niz drugih.

Najčešći je uzročnik Aspergillus fumigatus, a izdvojeni su i A. flavus, A. niger, A. nidulans i Penicillium spp. (Lane i Warnock, 1977., Harvey i sur., 1981.).

Gleosorium spp.) i meke truleži plodova jabuke (Penicillium spp.).

Meka trulež plodova jabuke (Penicillium spp.) razvija se tijekom skladištenja na mjestima oštećenja od udaraca, ogrebotina, natučenja, štetnika itd.

Ako se radi o gljivicama iz roda Aspergillus, onda su to crne ili zeleno-žute prevlake, a ako se radi o rodu Penicillium, onda su to prevlake plavo-zelene boje.

Spomenimo samo Penicillium, raširenu zelenu plijesan koja raste na voću.