Poznato je nekoliko stotina mikotoksina koje produciraju plijesni iz rodova Aspergillus, Penicillium, Fusarium i Trichotecium (Slika 1.).

kukuruza, za suzbijanje saprofitskih gljivica na sjemenu i iz tla (Aspergillus spp., Penicillium spp. i dr.)

Vfend se primjenjuje za liječenje teških gljivičnih infekcija uzrokovanih gljivama iz roda Aspergillus, Scedosporium, Fusarium te iz roda Candida, koje su otporne na flukonazol, i kandidemije u bolesnika s normalnim brojem bijelih krvnih stanica.

Najznačajnije alergogene vrste plijesni su pripadnici rodova Cladosporium, Alternaria, Penicillium i Aspergillus.

Digest Ease - probavni enzimi aspergillus

Velik broj vrsta kvasaca te hijalohifomicetnih i feohifomicetnih plijesni, mogu uzrokovati ove infekcije, ali najčešći uzročnici su vrste iz rodova Candida, Aspergillus, Cryptococcus, Rhizopus, Mucor i Pneumocystis.

Poznato je preko 300 vrsta različitih mikotoksina, a prvi među njima je bio aflatoksin kojeg proizvode plijesni iz roda Aspergillus i za kojeg je znanstveno dokazano da ima kancerogeno djelovanje.

Aflatoksin je proizvod plijesni Aspergillus flavus.

Kada su gljivice uzročnik upali zvukovoda uglavnom se radi o onima iz roda Candida i Aspergillus.

Radi se o eteričnom ulju koje je pokazalo djelovanje na plijesan Aspergillus niger (crna plijesan) u dozi 250 mikrograma/ml s time da protiv Aspergillusa nema poznatog sintetskog lijeka.

Aspergillus niger, Aspergillus clauatus, Aspergillus glaucus, Rhizopus chinehsis, Loctobacillus thermophilus, Saccharomyces su mikroorganizmi koji ovaj napitak čine čudesnim napitkom.

Ulje mravinca se smatra jednim od najboljih prirodnih sredstava za sprječavanje širenja gljivica u tijelu uključujući Candida i Aspergillus vrste.

Uzročnici ove bolesti pripadaju rodu Aspergillus (osim rijetko izdvojenog Penicillium spp.), koji obuhvaća više od 180 različitih saprofitskih vrsta gljiva.

Pripadnici roda Aspergillus su lako prepoznatljivi po tipičnoj mikroskopskoj građi dok je razlikovanje pojedinih vrsta nešto složenije, a provodi se na osnovi morfoloških, fizioloških, uzgojnih te genomskih osobina.

Nastaju kao produkt metabolizma gljivica, točnije plijesni roda Aspergillus, pa se prema tome nazivaju još i mikotoksinima (grč. m ýkes - gljivica).

Učestale su sekundarne infekcije drugim bakterijama i gljivicama, posebice E. coli, Salmonella spp., Aspergillus spp., ali i druge, koje mogu promijeniti patomorfološku sliku u uginulih ptica.

Od kako se u Hrvatskoj pojavilo mlijeko s povišenom razinom aflatoksina (aflatoksini su prirodni mikotoksini koje proizvode mnoge vrste Aspergillus gljiva, koji se stvaraju na polju i kod skladištenja, a najčešće se mogu naći u kukuruzu, odnosno stočnoj hrani), Osječani su počeli više konzumirati svježe kvalitetno mlijeko s mljekomata.

Kada je otkriven kao metabolit plijesni Penicillium patulum, mnogo je obećavao kao antibiotik širokog spektra djelovanja; međutim nakon što je izoliran i iz različitih vrsta rodova Aspergillus, Paecilomyces i Bissochlamys i dokazana mu toksičnost odbačen je kao antibiotik i uvršten u ovu skupinu toksičnih laktona.

Najčešći uzročnik je Aspergillus fumigatus, a iz nosa pasa izdvojeni su i A. flavus, A. niger, A. nidulans i Penicillium spp.

Coli, staphylococcus aureus, metacercaria i dr.) i gljivice (aspergillus, penicillium, streptomyces i dr.).

Te mikotoksine sintetiziraju plijesni iz rodova Penicillium i Aspergillus, i to najčešće na žitaricama (pšenica, kukuruz, ječam, raž).

Proizvode ih barem tri vrste gljivica Aspergillus: A. flavus, A. parasiticus i rjeđe A. nominus, a javljaju se u širokoj paleti sirove, neobrađene hrane, uključujući žitarice, sjemenke uljarica, orašaste plodove, začine, čili papričice, crni biber, smokve, sušeno voće, čajevi, kakao, sirova kava itd.

Naime, gljivice Aspergillus spp odlično uspjevaju na polju i u skladištu, gdje mogu proizvoditi aflatoksine i pri relativno niskoj vlazi i velikom rasponu temperature, od 13 do 37 C.

Gljivice Aspergillus spp nalazimo diljem cijelog svijeta, ali ipak one su najčešće u toplim, tropskim područjima s ekstremnim promjenama temperature, kišnih oborina i vlage.

Naime, oštećenja uzrokovana kukcima ili glodavcima vrlo su pogodna za razvoj gljivica Aspergillus spp.

Patulin se stvara od vrsta gljivica plijesni aspergila (aspergillus) i penicilina (penicillium).

Najvažnijim mikotoksinima hrane za životinje smatraju se aflatoksini, trihoteceni, fumonizini, zearalenon i okratoksin A, a sintetiziraju ih najčešće plijesni (D Mello and Macdonald, 1997; Huwig et al., 2001). rodova Aspergillus, Penicillium i Fusarium.

Produciraju ih neki sojevi plijesni roda Aspergillus, a za rast im naročito pogoduju temperature od 26 38 C i sadržaj vlage veći od 18 %.

Aspergillus flavus producira aflatoksine B1 i B2 na žitaricama poput kukuruza, dok Aspergillus parasiticus može producirati aflatoksine B1, B2, G1 i G2 na uskladištenim uljaricama (Diener i Davis, 1996., Valpotić i Šerman, 2006.).

Od gljivica iz tla, na zdravstveno stanje sjemena i klijanaca značajno mogu utjecati vrste Fusarium sp. i Alternaria sp., a od skladišnih gljivica često su prisutne Penicillium sp. i Aspergillus sp. koje počinju bujati u toplim i vlažnim uvjetima pogodnim za klijanje sjemena.