Uz njeno ime javljaju se i dodaci: AVGUSTI, IMPERII, ORBIS, PERPETUA, POPUL1 ROMANI i dr.

Perpetua je bila tek u 22. godini.

Perpetua tada piše: Sveti me Duh nadahnjuje, i od svetog krsta jedino očekujem snagu da izdržim tjelesne muke.

Perpetua ostaje nepokolebljiva ali nježna reagira na udaranje oca.

Sveta Agata i Lucija, Felicita i Perpetua, Agneza, Cecilija i Anastazija, mučenice i djevice kojih se spominjemo u Rimskom kanonu, nama su neprestani izazov, primjer i putokaz da i mi nikada ne posustanemo u svojoj vjernosti Isusu Kristu, jer jedino on može potpuno osmisliti naš život na zemlji i darovati nam sretan život u vječnosti.

Perpetua je bila iscrpljena, tako da je« Bogu zahvaljivala i da se radovala što ga nema », kad ga nekoliko dana nije bilo.

Jedan od najpoznatijih kipara u UK u 20. stoljecu i dizajner slova-typography (otvorite si Word, pa kliknite na font, te pogledajte imate li tamo Gill Sans i Perpetua).

Podsjećam Vas da je nakon smrti svakog rimskog cara Senat upriličio pretres njegovog života i djela i izrekao famozni DAMNATIO MEMORIAE PERPETUA onog koji im više ne će držati mač za leđima.

Tko je mogao u duhu predosjetiti da ćemo odličnim svetim afričkim mučenicima i ispovjedaocima, poznatim iz povijesti kao što su Ciprijan, Felicita i Perpetua, te Augustin, veliki muž, pribrojiti jednom Karla Lwangu, Matiju Murumba Kalembu, čija su nam imena draga kao i imena njihovih dvadeset drugova?

Neki od njih su: sv. Perpetua i Felicita, sv. Vid, sv. Agata, sv. Agneza, sv. Brcko, sv, Hildegarda...

7.30 sati E a vrime je od SVECA DANA, a to su drage Perpetua i Felicita.

Sveta Perpetua opisuje kako joj se u zatvoru ukazao u viziji pokojni brat Dinokrat kako izlazi iz mračnog mjesta, gdje je bilo još nekoliko drugih, i bio je vrlo suh i žedan, izgledajući prljavo i blijedo, te sa ranom na licu koju je imao u vrijeme smrti.

Ona zapisuje: Otac se brzo pojavio s mojim sinom; povukao me na stranu i rekao mi molećim glasom:« Smiluj se svome djetetu«. I sam sudac, vidljivo dirnut, očinski joj reče: Poštedi svoga sina. Perpetua se nije slomila.

Perpetua je bila žena odlicna roda.

Cumont, Lux perpetua, str. 324 - 326).

Perpetua je bila vesela temeperamenta, ljubazne naravi, kolovođa svoje grupe, istodobno prijazna i podrugljiva.

To su: Perpetua i Felicita, mučene u Kartagi.

Perpetua je kao i uvijek bila prirodna i ženstvena.

Kad Perpetua opazi da joj je tunika sa strane poderana, skupi nabore da joj se ne vidi noga mareći više za stid nego za bol, zapisa kroničar.

Sv. Jeronim je oko 383. u svome djelu De perpetua virginitate Mariae kroz prizmu Svetoga Pisma razlagao istinu o Marijinu djevičanstvu. [ 3 ] Tijekom 4. i 5. stoljeća nastaju brojna teološka djela koja brane Marijino bogomajčinstvo i djevičanstvo.

Na tom tragu sv. Hidelfons iz Toleda u 7. stoljeću piše najopsežniju marijansku monografiju prvog tisućljeća De perpetua virginitate sancte Mariae adversus tres infideles. [ 4 ] To je vrijeme kada se u Crkvi snažno razvija pobožnost prema Mariji kao univerzalnoj posrednici i pomiriteljici između Boga i vjernika.

Perpetua je ostavila dijete, starca oca, braću i pošla u smrt.

Perpetua je posljednja mirno koracala, kao Kristova velika dama, kao predraga kćerka Očeva.

Perpetua i Felicita su bile određene, da budu bačene pred divlju kravu, da ih rogovima raskomada.

Izvješće o njihovu tamnovanju i mučeništvu napisala je sama Perpetua, dok je u zatvoru čekala na izvršenje smrtne kazne.

Perpetua i Felicita podnijele su mučeništvo 7. ožujka 202. ili 203. godine u Kartagi.

Na mozaiku u crkvi u Raveni i u nadbiskupskoj kapeli prikazana je Perpetua u povorci mučenika, elegantno odjevena, plemenita hoda, kao velika dama.

Ne zna se šta je gore, ali znajte da à ¦ e se o svemu tome pozabaviti sud povijesti à ija presuda se naziva: Damnatio memoriae perpetua.

Ratberto, De perpetua Beatae mariae virginitate; u: Isto, 49. str.)

On tu tezu iznosi u djelu " De perpetua virginitate " u oštroj raspravi protiv nekog Elvidija (4. st.), svog suvremenika, koji je tvrdio da je riječ o djeci koju su Marija i Josip imali nakon Isusa, što podupiru i neki suvremeni egzegeti.